USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

823

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi Z. S. iz S., kojeg zastupa Z. Z., odvjetnik iz S., na sjednici održanoj dana 18. ožujka 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: III P-447/04 (raniji broj: III P-171/02) u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, Z. S. iz S., S. 19, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.800,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz držav­nog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog za­kona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Us­tavni zakon), podnio je dana 20. siječnja 2004. godine ustavnu tužbu smatrajući da su nadležni sudovi u predmetu Općinskog suda u Splitu broj: III P-171/02, propustili odlučiti o njegovim pravima i obvezama u razumnom roku te povrijedili njegovo ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, uvidom u spis Općinskog suda u Splitu, broj: III P-171/02, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava:

– dana 13. rujna 1995. godine, podnositelj je Općinskom sudu u Splitu podnio tužbu protiv V. S. iz S., radi ukidanja podnositeljeve obveze uzdržavanja,

– nakon četiri ročišta za glavnu raspravu (23. listopada 1995., 3. lipnja 1996., 12. lipnja 1998. i 2. rujna 1998. godine) Općinski sud u Splitu donio je presudu, broj: III P-422/95 od 2. rujna 1998. godine, kojom je odbijen podnositeljev tužbeni zahtjev,

– rješenjem Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-875/99 od 2. trav­nja 1999. godine, ukinuta je presuda Općinskog suda u Splitu, broj: III P-422/95 od 2. rujna 1998. godine i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,

– postupak je nastavljen ročištima održanim 24. rujna 1999., 2. studenoga 1999., 26. studenoga 1999. i 27. travnja 2001. godine,

– dana 27. travnja 2001. godine, Općinski sud u Splitu donio je presudu, broj: III P-190/99,

– rješenjem Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-167/02 od 5. travnja 2002. godine, ukinuta je presuda Općinskog suda u Splitu, broj: III P-190/99 od 27. travnja 2001. godine i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje,

– postupak je nastavljen ročištem održanim 5. rujna 2002. godine,

– dopisom Općinskog suda u Splitu od 10. ožujka 2003. godine od FINE S. zatraženi su podaci o solventnosti poduzeća čiji je vlasnik tužitelj,

– dopisom Općinskog suda u Splitu od 10. ožujka 2003. godine od Ministarstva financija Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave Split, zatražene su potvrde o imovnom stanju za tužitelja i tuženicu,

– sljedeće ročište održano je 9. svibnja 2003. godine,

– dana 9. svibnja 2003. godine, Općinski sud u Splitu donio je presudu, broj: III P-171/02, kojom je usvojio alternativni tužbeni zahtjev podnositelja,

– protiv te presude stranke su izjavile žalbu,

– dana 18. ožujka 2004. godine, Županijski sud u Splitu je vratio Općinskom sudu u Splitu spis, budući da je sud prvog stupnja propustio u cijelosti odlučiti o podnositeljevom tužbenom zahtjevu,

– dana 26. ožujka 2004. godine, Općinski sud u Splitu je donio dopunsku presudu, broj: III P-171/02,

– dana 21. svibnja 2004. godine, Županijski sud u Splitu donio je presudu, broj: Gž-2485/04 kojom je odlučio o žalbama stranaka,

– dana 7. srpnja 2004. godine tuženica je izjavila reviziju protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu,

– rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-789/04-2 od 13. listopada 2004. godine prihvaćena je revizija tuženice, te su ukinute presuda Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-2485/04 od 21. svibnja 2004. godine, presuda Općinskog suda u Splitu, broj: III P-171/02 od 9. svibnja 2003. godine i dopunska presuda Općinskog suda u Splitu, broj: III P-171/02 od 26. ožujka 2004. godine, te je predmet vraćen Općinskom sudu u Splitu na ponovno suđenje,

– u nastavku postupka Općinski sud u Splitu je održao dva ročišta za glavnu raspravu (11. siječnja i 11. veljače 2005. godine),

– sljedeće ročište zakazano je za dan 1. travnja 2005. godine.

OČITOVANJE ŽUPANIJSKOG SUDA U SPLITU

3. Na temelju članka 69. alineje 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio od Županijskog suda u Splitu (pred kojim se postupak vodio u vrijeme traženja očitovanja) da se izjasni o navodima ustavne tužbe.

U očitovanju od 18. ožujka 2004. godine, Županijski sud u Splitu je naveo da je spis Općinskog suda u Splitu, broj: III P-171/02 za­primljen kod tog suda dana 16. prosinca 2003. godine, te da je 18. ožujka 2004. godine vraćen Općinskom sudu u Splitu radi donošenja dopunske presude budući da je sud prvog stupnja propustio u cijelosti odlučiti o podnositeljevom tužbenom zahtjevu.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, propisano je:

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).

Odredbama članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustav­nog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.

Ustavna tužba je osnovana.

5. Uvidom u spis Općinskog suda u Splitu, broj: III P-477/04, Ustav­ni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za postupanje temeljem odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 13. rujna 1995. godine podnositeljevom tužbom Općinskom sudu u Splitu, protiv tuženice V. S. iz S., radi ukidanja podnositeljeve obveze uzdržavanja.

Ustavna tužba podnesena je dana 20. siječnja 2004. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno osam (8) godina, četiri (4) mjeseca i šest (6) dana.

Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio je na snagu dana 5. studenoga 1997. godine.

Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka 140. Ustava Republike Hrvatske, dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka 6. stavka 1. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje«, koja, između ostalog, propisuje:

Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj.

Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (5. studenoga 1997. godine). Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od 9. studenoga 2000. godine (dana proglašenja Promjena Ustava). Ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije 5. studenoga 1997. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku 63. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo.

Ustavni sud je ocijenio da se u ovom slučaju pravno relevantnim razdobljem, s aspekta povrede prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine (to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do 20. siječnja 2004. godine (dana podnošenja ustavne tužbe), što ukupno iznosi šest (6) godina, dva (2) mjeseca i četrnaest (14) dana.

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNIH SUDOVA

Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, Općinski sud u Splitu, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, održao osam ročišta za glavnu raspravu i donio tri presude (2. rujna 1998., 27. travnja 2001. i 9. svibnja 2003. godine). U prav­no relevantnom razdoblju Županijski sud u Splitu je ukinuo presudu Općinskog suda u Splitu, broj: III P-422/95 od 2. rujna 1998. godine i presudu Općinskog suda u Splitu, broj: III P-190/99 od 27. travnja 2001. godine.

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nije pridonio duljini sudskog postupka.

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

U konkretnom slučaju radi se o relativno složenoj sudskoj stvari. Naime, riječ je o predmetu u kojemu je potrebno utvrditi jesu li se podnositeljeve financijske prilike izmijenile u tolikoj mjeri da opravdavaju smanjenje, odnosno ukidanje njegove obveze uzdržavanja bivše supruge (tuženice) utvrđene pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu, broj: P-367/94 od 29. rujna 1994. godine, te utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za uzdržavanje tuženice.

5.5. DRUGE OKOLNOSTI OD UTJECAJA NA DULJINUSUDSKOG POSTUPKA

Ustavni sud ocjenjuje da dugotrajnost parničnog postupka koji je prethodio ustavnosudskom postupku nije posljedica neaktivnosti, nego nedovoljne učinkovitosti prvostupanjskog suda u postupanju.

Razlozi za takvo stajalište mogu se svesti na sljedeće:

Od podnošenja tužbe Općinskom sudu u Splitu do podnošenja ustavne tužbe, prvostupanjski sud je održao deset ročišta za glavnu raspravu, te tri puta donosio presude kojima je odlučivao o osnovanosti podnositeljevog tužbenog zahtjeva.

Međutim, dvije presude je ukinuo Županijski sud u Splitu (prvu zbog nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja, a drugu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka). Nakon što je drugostupanjski sud (u obrazloženju svojih rješenja kojima je ukinuo prvostupanjske presude) dva puta dao konkretne naputke sudu prvog stupnja za daljnje postupanje, sud prvog stupnja donio je presudu kojom je propustio odlučiti u cijelosti o podnositeljevom tužbenom zahtjevu, te je stoga, u povodu žalbi stranaka, Županijski sud u Splitu vratio spis prvostupanjskom sudu radi donošenja dopunske presude, a potom djelomično preinačio prvostupanjsku presudu. Povodom revizije tuženice Vrhovni sud je ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu i presudu Općinskog suda u Splitu te vratio predmet Općinskom sudu u Splitu na ponovno suđenje.

Slijedom iznijetog, Ustavni sud ocjenjuje da je dugotrajnost sudskog postupka, u najvećoj mjeri, posljedica nedovoljne učinkovitosti u postupanju nadležnog suda.

6. Slijedom iznijetog, Ustavni sud utvrđuje da je parnični postupak koji se pod poslovnim brojem: III P-447/04 vodi pred Općinskim sudom u Splitu, do podnošenja ustavne tužbe trajao preko osam godina, dok pravno relevantno razdoblje s aspekta povrede prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku iznosi šest (6) godina, dva (2) mjeseca i četrnaest (14) dana.

S obzirom na činjenicu da Ustavni sud nije našao okolnosti koje bi opravdale dugotrajnost tog sudskog postupka (koji se ponovno vodi pred sudom prvog stupnja), Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud, u pravilu, određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakoga pojedinog slučaja.

Pri utvrđivanju visine naknade, na temelju članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

8. Predsjednik Općinskog suda u Splitu dužan je dostaviti Ustav­nom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

9. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-242/2004

Zagreb, 18. ožujka 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.