POSLOVNE INFORMACIJE - 44 5.4.2005 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-248/2003 od 14. veljače 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

860

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi B. L. i J. L., obojice iz Z., na sjednici održanoj 14. veljače 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Splitu dužan je donijeti meritornu odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Gž-3303/04 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se podnositeljima ustavne tužbe primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), i to:

– B. L. iz Z., R. g. 21.c, u iznosu od 10.600,00 kuna, i

– J. L. iz Z., P. 54, u iznosu od 10.600,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelji ustavne tužbe, temeljem odredbe članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijeli su 23. siječnja 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine ostavinskog postupka koji je 1974. godine započeo pred Općinskim sudom u Splitu.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Iz pribavljene preslike spisa predmeta Općinskog suda u Splitu, Ustavni sud je utvrdio sljedeće:

– 29. siječnja 1974., Općinski sud u Splitu zaprimio je smrtovnicu za M. K. O. T. (A.) rođ. L.;

– na ročištu 28. veljače 1974. proglašena je sudska oporuka ostaviteljice, od 22. travnja 1969., ali je na prijedlog stranke O. M. ročište odgođeno radi saslušanja svjedoka o postojanju kasnije usmene oporuke;

– 2. ožujka 1974., Općinski sud u Splitu zamolio je Općinski sud u Sinju da sasluša svjedoka usmene oporuke, što je učinjeno 15. ožujka 1974.;

– na ročištu 28. siječnja 1975., pred Općinskim sudom u Splitu, dva pozvana sunasljednika nisu pristupili (L. J. i M. M.), a troje su dali nasljedničku izjavu (L. M., L. A. i O. M.);

– na ročište 23. listopada 1975. nije pristupio L. J., za kojeg dostava nije uredno iskazana, a riješeno je da se pozove L. B. te je rasprava odgođena za 6. studenoga 1975.;

– rješenjem od 8. siječnja 1976. ostavinski postupak je prekinut te je M. O. upućena na pokretanje parnice protiv L. M., L. J., L. B. i M. M., protiv kojega je M. O. izjavila žalbu;

– pred Općinskim sudom u Sisku, M. M. dala je 26. veljače 1981. nasljedničku izjavu;

– na ročište 3. ožujka 1981. pred Općinskim sudom u Splitu nisu pristupili uredno pozvani L. A., L. M., M. M. i L. J., a M. O. izjavila je da ne priznaje ni jednu od dvije proglašene oporuke te da ostaje kod nasljedničke izjave od 28. siječnja 1975.;

– rješenjem od 10. travnja 1981., Općinski sud u Splitu ponovno je prekinuo postupak i uputio M. O. i L. M. na pokretanje parnice protiv L. J., L. B. i M. M., radi utvrđivanja neistinitosti i nepravovaljanosti usmene oporuke proglašene 31. prosinca 1974., a protiv tog rješenja izjavila je M. O. žalbu;

– Okružni sud u Splitu, rješenjem od 28. listopada 1983. ukinuo je rješenje o prekidu postupka od 10. travnja 1981. i predmet vratio na ponovni postupak;

– pred Općinskim sudom u Zagrebu, L. B. dao je 8. travnja 1984. nasljedničku izjavu, koja je u Općinskom sudu u Splitu zaprimljena 16. travnja 1984.;

– na ročište 16. travnja u Splitu nisu pristupile tri stranke i dva svjedoka te je ročište odgođeno za 9. svibnja 1984;

– ročište od 9. svibnja 1984. odgođeno je zbog nedolaska L. J. i L. B.;

– na ročište 30. svibnja 1984. nisu pristupile četiri stranke;

– pred Općinskim sudom u Splitu, 22. studenoga 1984., nasljednica L. R. daje izjavu kojom priznaje oporuku ostaviteljice od 22. travnja 1969.;

– pred Općinskim sudom u Zagrebu, 21. veljače 1985. L. B. daje nasljedničku izjavu;

– pred Općinskim sudom u Sisku, 7. ožujka 1985. M. M. daje nasljedničku izjavu;

– pred Općinskim sudom u Splitu, na ročištu 14. ožujka 1985., utvrđeno je da M. O. nije postupila prema rješenju o prekidu postupka od 10. travnja 1981.;

– na ročištu 20. travnja 1988. utvrđena je ostavinska masa;

– rješenje o nasljeđivanju doneseno je 25. svibnja 1990., a na njega se je žalio L. B.;

– Okružni sud u Splitu uvažio je žalbu L. B. protiv rješenja o nasljeđivanju od 25. svibnja 1990. i predmet vratio na ponovni postupak;

– pred Općinskim sudom u Splitu, na ročište 30. listopada 1991., pristupila je samo jedna sunasljednica od pet pozvanih te je riješeno da se L. B. sasluša zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Zagrebu, nakon čega će biti zakazano sljedeće ročište;

– na ročištu 3. listopada 1994. (podatak iz izjašnjenja Općinskog suda u Splitu) punomoćnici stranaka predložili su odgodu radi eventualnog sporazuma, koji nije postignut;

– na ročište 23. svibnja 1995. nisu pristupili uredno pozvani M. O. i L. J.;

– ročište 3. listopada 1995. odgođeno je radi mogućnosti sporazuma među strankama;

– na ročište 22. travnja 2003., pristupio je samo jedan od pozvanih sunasljednika te je sljedeće zakazano za 15. svibnja 2003.;

– na ročištu 15. svibnja 2003., saslušani su sunasljednici;

– Općinski sud u Splitu, donio je 21. svibnja 2003. rješenje kojim prekida ostavinski postupak te upućuje na parnicu L. B., M. O., M. M. i L. J. protiv L. M. ili njegovih nasljednika, a prvospomenuti su protiv toga rješenja izjavili žalbu 4. lipnja 2003.;

– na ročištu 20. kolovoza 2003., pred Općinskim sudom u Splitu riješeno je da se zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Zagrebu sasluša odvjetnica M. M., na okolnost da je 1974. godine kod nje sastavljena druga oporuka; dopis o tome, dostavljen je Općinskom sudu u Zagrebu, 22. ožujka 2004., saslušanje je obavljeno 11. svibnja 2004., a spis sa žalbom protiv rješenja o prekidu postupka od 21. svibnja 2003. zaprimljen je u Županijskom sudu u Splitu 13. srpnja 2004.

OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U SPLITU

3. Na temelju članka 69. stavka 1. alineje 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio od Općinskog suda u Splitu da se izjasni o navodima ustavne tužbe.

Općinski sud u Splitu dostavio je ovom Sudu presliku spisa, broj O-2294/90 (prvi broj: O-137/74) i očitovanje o navodima ustavne tužbe u kojemu iznosi kronologiju postupanja kako je navedeno u točki 2. ovog obrazloženja te ističe da se na spisu radi i da ustavna tužba nije osnovana.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, propisano je:

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).

Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.

Ustavna tužba je osnovana.

5. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja i uvida u spis Općinskog suda u Splitu, broj O-2294/90, Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Ostavinski postupak iza smrti M. K. O. A. (T.) rođ. L., započeo je 28. veljače 1974. pred Općinskim sudom u Splitu.

Ustavna tužba podnijeta je 23. siječnja 2004., a do tog dana sudski postupak nije okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da do podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu traje ukupno dvadeset devet (29) godina, deset (10) mjeseci i dvadeset tri (23) dana.

Tijekom tog razdoblja Općinski sud u Splitu je održao dvadeset ročišta za ostavinsku raspravu, donio tri rješenja o prekidu postupka, od kojih su dva ukinuta, i jedno rješenje o nasljeđivanju koje je također ukinuto.

Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola br. 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio je na snagu 5. studenoga 1997. godine.

Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka 140. Ustava Republike Hrvatske, dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka 6. stavka 1. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje« koja, između ostaloga, propisuje:

Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj.

Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (5. studenoga 1997. godine). Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od 9. studenoga 2000. godine (dana proglašenja Promjena Ustava). Ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije 5. studenoga 1997. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku 63. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo.

Ustavni sud je u konkretnom slučaju ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine (to jest, od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do 23. siječnja 2004. godine (to jest, do dana podnošenja ustavne tužbe), što ukupno iznosi šest (6) godina, dva (2) mjeseca i osamnaest (18) dana.

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNIH SUDOVA

Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, Općinski sud u Splitu, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, unatoč održanih dvadeset ročišta za ostavinsku raspravu, bio potpuno neaktivan od 5. studenoga 1997. do 22. travnja 2003., tj. pet (5) godina, pet (5) mjeseci i sedamnaest (17) dana.

Žalba protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, broj O-2294/90 od 21. svibnja 2003., kojim je ostavinski postupak prekinut radi upućivanja na parnicu, zaprimljena je sa spisom predmeta u Županijskom sudu u Splitu, 13. srpnja 2004.

Jedno od osnovnih načela ostavinskog postupka, načelo ekonomičnosti izraženo je odredbom članka 175. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju (»Narodne novine« broj 52/71. i 47/78.). Prema toj odredbi sud će u tijeku cijelog postupka paziti da prava stranaka budu što prije utvrđena i osigurana.

Polazeći od navedene zakonske odredbe, sud prvog stupnja je u svom postupanju morao voditi računa o obvezi hitnog postupanja u predmetu.

Međutim, iz spisa predmeta razvidno je da sud nije postupao sukladno zakonskoj obvezi propisanoj odredbom članka 175. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju. Takav zaključak proizlazi iz činjenice da je ostavinski postupak pokrenut gotovo trideset (30) godina prije podnošenja ustavne tužbe.

5.3. PONAŠANJE SUDIONIKA U OSTAVINSKOM POSTUPKU

Iz spisa predmeta proizlazi da su podnositelji ustavne tužbe u određenoj mjeri pridonijeli trajanju postupka, posebno neodazivanjem na ročišta i žalbama protiv rješenja kojima su upućivani na parnicu, što se odnosi i na podnositelje. Međutim, prema ocjeni Ustavnog suda, unatoč takvom ponašanju podnositelja, ostavinski sudski postupak traje preko razumnog roka iz odredbe članka 29. stavka 1. Ustava.

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ostavinski postupak po svojoj je pravnoj prirodi izvanparnični postupak. Pretpostavka za vođenje ostavinskog postupka je nespornost činjenica na kojima se temelje prava sudionika u postupku. Ako te činjenice postanu sporne, sud prekida ostavinsku raspravu i stranke upućuje u parnicu. Stoga Ustavni sud ocjenjuje da predmetni postupak nema obilježja složenosti koja bi mogla opravdati dugotrajnost postupka.

6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, Ustavni sud je utvrdio da je trajanjem ostavinskog postupka preko trideset godina, povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima ili obvezama, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava. Stoga je, na temelju odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

Pri utvrđivanju visine naknade podnositeljima, Ustavni sud je uzeo u obzir sve okolnosti slučaja, imajući pritom u vidu i vrstu postupka o kojem se radi, ali i njihov doprinos trajanju postupka.

8. Predsjednik Županijskog suda u Splitu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumu donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njezine otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

9. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-248/2004

Zagreb, 14. veljače 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v.r.