USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

865

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi G. F. iz D., kojeg zastupa Lj. J.-P., odvjetnica u K., na sjednici održanoj 18. ožujka 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-2260/04 (ranije: Pn-5401/93, Pn-2020/02) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe G. F. iz D., R. 9, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.800,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca, od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je dana 22. listopada 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 21. listopada 1993. godine podnositelj je podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika C. o. d.d., radi naknade štete.

Do 5. studenoga 1997. godine održano je sedam ročišta (3. veljače 1994., 13. listopada 1994., 16. ožujka 1995., 7. veljače 1996., 14. ožujka 1996., 2. listopada 1996. i 15. listopada 1996. godine), provedeno liječničko i financijsko vještačenje te donesena prvostupanjska presuda na koju je izjavljena žalba.

Nakon 5. studenoga 1997. godine spis je 11. rujna 1998. godine dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu. Taj sud je 5. srpnja 1999. godine remisorno vratio spis sudu prvog stupnja radi otklanjanja procesnih pogrešaka te ponovno 7. studenoga 2000. godine. Nakon što je sud prvog stupnja postupio po uputi Županijskog suda u Zagrebu, spis je 5. studenoga 2001. godine ponovno dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu.

Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu ukinuta je presuda suda prvog stupnja i predmet je vraćen Općinskom sudu u Zagrebu na ponovni postupak.

Na ročištu 22. svibnja 2002. godine podnositelj je precizirao tužbeni zahtjev, dok je na ročištu održanom 5. srpnja 2002. godine zaključena glavna rasprava.

Dana 5. srpnja 2002. godine održano je ročište te je donijeta presuda na koju je izjavljena žalba.

Spis je dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu dana 19. veljače 2003. godine te je taj sud presudu ukinuo dana 23. ožujka 2004. godine i predmet vratio Općinskom sudu u Zagrebu na ponovni postupak.

Sljedeće ročište zakazano je za dan 1. ožujka 2005. godine.

 

3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske propisano je:

 

»Članak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).«.

Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

 

»Članak 63.

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 3. veljače 1994. godine tužbom podnositelja Općinskom sudu u Zagrebu radi naknade štete.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana, već od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« –  Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 22. listopada 2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno deset (10) godina, osam (8) mjeseci i devetnaest (19) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, jedanaest (11) mjeseci i sedamnaest (17) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U razmatranom, pravno relevantom razdoblju, tj. od 5. studenoga 1997. godine pa nadalje, predmet je bio pred drugostupanjskim sudom od 11. rujna 1998. godine i to po žalbi tužene. Taj sud je podnescima od 5. srpnja 1999. i 7. studenoga 2000. godine remisorno vratio predmet sudu prvog stupnja radi otklanjanja procesnih pogrešaka. Nakon što je prvostupanjski sud otklonio te pogreške, predmet je vraćen drugostupanjskom sudu te je rješenjem broj: Gž-11231/01-2 od 5. ožujka 2002. godine ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Nova presuda donesena je 5. srpnja 2002. godine te je povodom žalbe tužene 19. veljače 2003. godine otpremljena drugostupanjskom sudu, koji je rješenjem broj: Gžn-438/03-2 od 23. ožujka 2004. godine ponovno ukinuo prvostupanjsku presudu i vratio je prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje 8. travnja 2004. godine.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE

(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, nije pridonio duljini postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da nije riječ o složenom predmetu.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u trajanju duljem od deset godina te da je u razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine, tijekom žalbenog postupka, drugostupanjski sud dva puta remisorno vraćao predmet prvostupanjskom sudu, radi otklanjanja procesnih pogrešaka. Iz navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud svojim propustima utjecao na dužinu trajanja postupka pred drugostupanjskim sudom u trajanju od oko tri godine. Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neučinkovito postupanje suda te okolnost da se postupak ponovno vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3924/2004                                            

Zagreb, 18. ožujka 2005.

 

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.