USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

868

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom A. J. iz R. S., J. J. iz R. S. i A. O. iz S., koje zastupa D. Š., odvjetnik iz V., na sjednici održanoj 22. ožujka 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-4654/03 (raniji broj: Pn-1568/87 i Pr-2182/00) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) podnositeljima ustavne tužbe i to:

– A. J. iz R. S., S. R. 77, u iznosu od 6.150,00 kn,

– J. J. iz R. S., S. R. 77, u iznosu od 6.150,00 kn, i

– A. O. iz S., dr. F. T. 16, u iznosu od 6.150,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca, od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelji ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. - pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijeli su 12. svibnja 2003. godine ustavnu tužbu radi duljine trajanja parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 22. svibnja 1987. godine podnositelji su Općinskom sudu u Zagrebu podnijeli tužbu protiv Hrvatskih željeznica radi naknade štete zbog smrti supruga, odnosno oca podnositelja, I. J. do kojeg je stradavanja došlo 5. rujna 1985. godine prilikom sudara radnih vlakova.

U vrijeme podnošenja tužbe tužitelji su bili supruga – A. J., tada mldb. djeca J. i A. J., sada O. te roditelji I. i J. J. U međuvremenu su roditelji pok. I. J. umrli, tako da su u postupku zbog naknade štete ostali samo podnositelji navedeni pod točkom III. ove odluke.

Do 5. studenoga 1997. godine održano je devet ročišta te su provedena određena gospodarska vještačenja.

Nakon 5. studenoga 1997. godine ročišta su održana 19. ožujka 1998., 13. svibnja 1999., 21. siječnja 2002., 14. prosinca 2004. i 17. studenoga 2004. godine.

Sud još nije zaprimio podatke od HZMO-a o visini primljenih mirovina za I. do III. podnositelja.

 

3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 22. svibnja 1987. godine tužbom podnositelja i sada već pok. roditelja smrtno stradalog I. J. Općinskom sudu u Zagrebu radi naknade štete.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana, već od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 12. svibnja 2003. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno četrnaest (14) godina, jedanaest (11) mjeseci i dvadeset (20) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao deset (10) godina, pet (5) mjeseci i trinaest (13) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju do podnošenja ustavne tužbe vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu. Razdoblja neaktivnosti suda traju od 19. ožujka 1998. do 13. svibnja 1999. godine (jedna godina, jedan mjesec i dvadesetčetiri dana), zatim od 13. svibnja 1999. do 21. siječnja 2002. (dvije godine, osam mjeseci i osam dana) te od 21. siječnja 2002. do 14. prosinca 2004. godine (dvije godine, deset mjeseci i dvadesettri dana).

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelji ustavne tužbe, kao tužitelji u parničnom postupku, pridonijeli su duljini postupka.

Naime, na ročištu održanom dana 14. listopada 1994. godine podnositeljima je ostavljen rok od 15 dana radi uređenja tužbenog zahtjeva, na način da iskažu koje vidove štete, odnosno iznose istih i s kojih osnova potražuju prema važećoj valuti.

Podnositelji ne postupaju po nalogu suda, već podneskom od 1. lipnja 1995. godine punomoćnik podnositelja izvješćuje sud da su mu stranke otkazale punomoć.

Podnositelji i dalje ne postupaju po nalogu suda te je spis kalendiran sve do ročišta od 19. ožujka 1998. godine, koje ročište zakazuje sud s obzirom na pasivnost podnositelja.

U tijeku trajanja postupka tuženik je predložio rješenje spora mirnim putem pa je sud podnositeljima ostavio rok od 30 dana radi stavljanja nagodbenog prijedloga ili uređenja tužbenog zahtjeva. Podnositelji ne postupaju po nalogu suda pa sud zakazuje ročište bez prijedloga podnositelja za dan 13. svibnja 1999. godine. Na tom ročištu stranke predlažu podjelu novog roka od 30 dana radi pokušaja rješenja spora mirnim putem. Podnositelji i nadalje ne izvješćuju sud je li nagodba sklopljena ili ne te da li predlažu nastavak postupka.

Tek podneskom od 12. svibnja 2003. godine podnositelji uređuju tužbeni zahtjev i predlažu dopunu poljoprivrednog vještačenja, uz revalorizaciju primanja s osnova poljoprivredne djelatnosti.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da je riječ o složenom predmetu jer se radi o utvrđivanju naknade štete zbog smrti uzdržavatelja podnositelja pa je bilo potrebno provesti i određena stručna vještačenja (financijske i poljoprivredne struke).

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u trajanju duljem od petnaest godina te da je u razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine sud prvog stupnja bio neaktivan u nekoliko navrata, što se ogleda u održavanju ročišta od 19. ožujka 1998. pa nadalje (naredna ročišta održavana su 13. svibnja 1999., 21. siječnja 2002. te posljednje 14. prosinca 2004. godine), a prvostupanjska odluka još nije donijeta. Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neučinkovito postupanje suda te okolnost da se postupak i nadalje vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

U konkretnom slučaju, posebno je uzet u obzir doprinos podnositelja trajanju postupka.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1713/2003

Zagreb, 22. ožujka 2005.

 

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik

dr. sc. Petar Klarić, v. r.