POSLOVNE INFORMACIJE - 44 5.4.2005 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-1667/2002 od 22. ožujka 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

869

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi J. Š. iz B. H., kojeg zastupa B. S., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 22. ožujka 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu, koji se pred tim sudom vodi pod brojem: Gžn-36/05 u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02., 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe J. Š. iz B. H., R. 22., zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), određuje se primjerena naknada u iznosu od 5.900,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 16. srpnja 2002. ustavnu tužbu jer smatra da mu je radi duljine parničnog postupka povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je utvrdio sljedeće činjenice relevantne za ocjenu o povredi navedenog ustavnog prava:

– dana 28. listopada 1990. podnositelj je podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv »Croatia osiguranja« d.d., Zagreb, radi naknade štete nastale uslijed prometne nesreće 1979. godine. Podnositelj je tužbom potraživao od tužene povećanja rente s naslova izgubljene zarade te tuđe pomoći;

– do 5. studenoga 1997. prvostupanjski sud je održao tri ročišta (27. veljače 1991., 16. svibnja 1991. i 12. rujna 1991.); donio 12. rujna 1991. presudu o odbacivanju tužbe zbog presuđene stvari, koja je rješenjem Okružnog suda u Zagrebu broj: Gž-5592/92 od 11. kolovoza 1992. ukinuta i predmet je vraćen na ponovni postupak; ročišta zakazana za 13. studenoga 1992. i 4. ožujka 1993. su odgođena zbog bolesti suca; rješenjima od 1. prosinca 1993. i 25. prosinca 1993. određeno je knjigovodstveno i gospodarsko vještačenje, koja su provedena 29. travnja 1994. i 15. prosinca 1994.; podnositelj podnescima od 2. svibnja 1994., 2. siječnja 1995.; 18. travnja 1995.; 7. lipnja 1995.; 6. lipnja 1996.; 19. srpnja 1996.; 28. kolovoza 1996.; 28. studenoga 1996. i 17. siječnja 1997. traži zakazivanje ročišta i donošenje presude;

– sljedeće ročište održava se dana 14. studenoga 1997. pred novim predsjednikom sudskog vijeća;

– podneskom od 2. ožujka 1998. tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje gospodarskog vještaka;

– podneskom od 21. siječnja 1999. podnositelj je povisio tužbeni zahtjev te zatražio zakazivanje ročišta, uz navod da je »od štetnog događaja proteklo 20 godina«;

– podneskom od 21. svibnja 1999. podnositelj moli zakazivanje ročišta »jer se radi o predmetu u kojemu već deset godina teče rasprava«;

– dana 9. veljače 2000. sud održava ročište u odsutnosti tuženika;

– podneskom od 23. svibnja 2001. podnositelj obavještava sud o promjeni svoga imena u J. (umjesto Đ.) te predlaže zakazivanje ročišta;

– podneskom od 5. lipnja 2001. sud traži od podnositelja dostavu izvoda iz matične knjige rođenih, čemu podnositelj udovoljava podneskom od 25. srpnja 2001.;

– podneskom od 31. kolovoza 2001. sud ponovno poziva podnositelja da postupi po nalogu od 5. lipnja 2001.; podneskom od 5. rujna 2001. podnositelj odgovara da je traženju suda udovoljeno te predlaže zakazivanje ročišta;

– dana 15. studenoga 2001. podnositelj predlaže određivanje svrsishodne delegacije, odnosno izuzeće prvostupanjskog suda radi dodjeljivanja predmeta manje opterećenom sudu;

– Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj: Gr-1030/01 od 13. prosinca 2001. odbija navedeni prijedlog;

– podneskom od 18. srpnja 2002. podnositelj traži zakazivanje ročišta;

– sud određuje sljedeće ročište za 11. ožujka 2003., koje se odgađa zbog bolesti suca te novo zakazuje za 24. listopada 2003.;

– na ročištu 24. listopada 2003. sud na prijedlog podnositelja određuje medicinsko vještačenje, koje je provedeno 14. siječnja 2004.;

– sljedeća ročišta održana su 24. rujna 2004. i 12. listopada 2004., na kojemu je glavna rasprava zaključena;

– presudom od 19. listopada 2004. sud odbija podnositelja s tužbenim zahtjevom;

– dana 4. siječnja 2005. predmet broj: Pn-3116/90 upućen je Županijskom sudu u Zagrebu u povodu žalbe podnositelja, gdje se nalazi od 5. siječnja 2005. godine pod brojem Gžn-36/05 i odluka nije donesena.

OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ZAGREBU

3. Na temelju članka 69. podstavka 2. Ustavnog zakona, od Općinskog suda u Zagrebu zatraženo je izjašnjenje o navodima ustavne tužbe. U očitovanju od 22. listopada 2004. Općinski sud u Zagrebu navodi kronologiju postupanja u predmetu.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Za odlučivanje o ustavnoj tužbi podnositelja mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava, prema kojima svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, te članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona, kojim je propisano da će Ustavni sud pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put u slučaju kad o pravima i obvezama stranke sud nije odlučio u razumnom roku.

Ustavna tužba je osnovana.

UTVRĐENJA VAŽNA ZA DONOŠENJE ODLUKE

5. Odluku o usvajanju ustavne tužbe Ustavni sud temelji na sljedećim utvrđenjima:

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 28. listopada 1990. tužbom podnositelja ustavne tužbe Općinskom sudu u Zagrebu radi naknade štete (povećanje rente s naslova izgubljene zarade i tuđe pomoći).

Duljina sudskog postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana, već od 5. studenoga 1997., kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je dana 16. srpnja 2002. godine. Do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao jedanaest (11) godina, osam (8) mjeseci i osamnaest (18) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao četiri (4) godine, osam (8) mjeseci i jedanaest (11) dana.

Sudski postupak još uvijek traje jer je na prvostupanjsku presudu uložena žalba pa se postupak sada vodi pred nadležnim drugostupanjskim sudom.

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNIH SUDOVA

U razmatranom pravno relevantnom razdoblju, Općinski sud u Zagrebu je održao pet ročišta, od kojih su četiri održana u vremenskim razmacima od po nekoliko godina (14. studenoga 1997., 9. veljače 2000., 24. listopada 2003. te 24. rujna 2004.). Za istaknuti je da je od zaprimanja rješenja Vrhovnog suda u prosincu 2001. do zakazivanja novog ročišta u listopadu 2003. proteklo gotovo dvije godine.

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE

(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, nije pridonio duljini postupka, naprotiv učestalo je požurivao zakazivanje rasprava i donošenje presude, a njegov prijedlog za određivanje svrsishodne delegacije suda, odnosno izuzeće suda imao je za cilj ubrzanje postupka zbog općepoznate preopterećenosti predmetima Općinskog suda u Zagrebu.

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Parnični postupak radi povećanja iznosa renti za izgubljenu zaradu i tuđu pomoć, u kojemu je potrebno provesti dodatna vještačenja glede visine traženog povećanja rente, ukazuju na relativno složen predmet. Međutim, s obzirom da je odgovornost tužene, kao osiguravatelja, i osiguranika tužene, kao štetnika za štetni događaj u kojemu je podnositelj pretrpio teške tjelesne ozljede, već pravomoćno utvrđena pred Općinskim sudom u Novom Marofu (predmeti broj: K-165/80 i P-227/88), navedeno trajanje predmetnoga parničnog postupka u prvom stupnju ne može se u potpunosti opravdati njegovom složenošću.

OCJENA USTAVNOG SUDA

6. Ustavni sud utvrđuje da je postupak u predmetu podnositelja trajao ukupno četrnaest godina u prvom stupnju. Nakon 5. studenoga 1997. sud je bio potpuno neaktivan u nekoliko razdoblja jer su ročišta zakazivana u vremenskim razmacima od jedne godine do preko tri godine, a bez bilo kakvog doprinosa podnositelja, naprotiv, on je brojnim podnescima požurivao rad na predmetu pa čak predlagao i delegiranje predmeta nekom drugom, manje opterećenom sudu. Imajući u vidu navedene okolnosti, posebno da postupak još uvijek nije pravomoćno okončan, kao i značenje sudske odluke za podnositelja kao oštećenika, Ustavni sud ocjenjuje da je Općinski sud u Zagrebu u konkretnoj pravnoj stvari postupao neučinkovito. Stoga se utvrđuje da je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakoga pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

9. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1667/2002

Zagreb, 22. ožujka 2005.

Predsjednik

dr. sc. Petar Klarić, v. r.