POSLOVNE INFORMACIJE - 47 11.4.2005 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-2750/2004 od 17. ožujka 2005. godine

Ustavni sud Republike Hrvatske

926

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi B. K. iz Z., na sjednici održanoj 17. ožujka 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Ps-1009/04 (raniji: Ps-670/94) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe B. K. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.800,00 kn (sedam tisuća i osamsto kuna).

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je dana 21. srpnja 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 29. travnja 1994. godine Republika Hrvatska – Ministarstvo obrane podnijela je tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv podnositelja, radi otkaza stanarskog prava.

Do 5. studenoga 1997. godine održana su ročišta 19. ožujka 1997., 25. lipnja 1997. godine i 10. listopada 1997. na kojem je raspravnim rješenjem tužitelj pozvan da proširi tužbeni zahtjev i na suprugu podnositelja, a što je i učinio podneskom od 30. listopada 1997. godine.

Nakon toga održano je ročište 15. travnja 1998. godine na kojem su saslušani svjedoci, te je naloženo podnositelju da za sljedeće ročište dostavi dokumentaciju na koju se poziva.

Na ročištu održanom 22. studenoga 1999. godine podnositelj je predao medicinsku dokumentaciju, te navodi da su ga opravdani razlozi spriječili u nekorištenju stana, te je riješeno da će se provesti dokaz saslušanjem svjedoka i samih stranaka.

Ročište zakazano za 17. ožujka 2000. godine odgođeno je na prijedlog opunomoćenika podnositelja.

Na ročištu održanom 3. svibnja 2000. proveden je dokaz saslušanjem svjedoka N. G. K., te je određeno da će se pribaviti upravni spis.

Sud je dopisom od 9. svibnja 2000. zatražio od Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet da dostavi spis. Dopisima od 27. listopada 2000. i 6. veljače 2001. godine požurio je dostavu spisa.

Spis je dostavljen 31. svibnja 2001. godine.

Na ročištu održanom 31. kolovoza 2001. godine, riješeno je da će se tužitelj izjasniti o daljnjim procesnim dispozicijama, odnosno dostaviti daljnje dokazne prijedloge.

Nakon toga održana su ročišta 24. rujna 2002. i 25. studenoga 2002. godine na kojem je zaključena glavna rasprava i donijeta presuda kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu, te je predmet 4. srpnja 2003. godine otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu.

Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 21. rujna 2004. godine ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Sljedeće ročište je održano 16. veljače 2005., a novo je zakazano za 17. svibnja 2005. godine.

3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 29. travnja 1994. godine tužbom koju je Republika Hrvatska – Ministarstvo obrane podnijelo Općinskom sudu u Zagrebu protiv podnositelja, radi otkaza stanarskog prava.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je dana 21. srpnja 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno deset (10) godina, dva (2) mjeseca i dvadesetjedan (21) dan, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, sedam (7) mjeseci i petnaest (15) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Prema stanju spisa, u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, postupak se najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od pet (5) godina, sedam (7) mjeseci i dvadesetosam (28) dana. Taj sud bio je neaktivan od 15. travnja 1998. do 22. studenoga 1999. godine (jednu godinu, sedam mjeseci i šest dana). Nakon toga postupak po žalbi protiv prvostupanjske presude do podnošenja ustavne tužbe trajao je jednu (1) godinu i sedamnaest (17) dana. Nakon podnošenja ustavne tužbe donesena je drugostupanjska odluka, kojom je ukinuta prvostupanjska presuda, te se predmet ponovo nalazi pred prvostupanjskim sudom tužbe.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽENIKA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe kao tuženik u parničnom postupku nije pridonio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da nije riječ o složenom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u trajanju duljem od deset godina, te da se sada ponovo vodi pred sudom prvog stupnja, te da je u razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine sud prvog stupnja bio neaktivan oko jednu godinu i sedam mjeseci. Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neučinkovito postupanje suda, te okolnost da postupak i nadalje nije pravomoćno dovršen, Ustavni sud nalazi da je podnositelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2750/2004

Zagreb, 17. ožujka 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.