|
|
|
|
|
|
|
|
929
Ustavni
sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić,
predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić,
Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković,
odlučujući o ustavnoj tužbi Ž. D. i M. D. iz S., koje zastupa punomoćnik A. N.,
odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 22. ožujka 2005. godine, jednoglasno je
donio
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu, koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-4991/03 (ranije Pn-3782/95), u
najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci, računajući od prvog
idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.,
29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljima ustavne tužbe određuje se
primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava
Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni
tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01. i 41/01. – pročišćeni
tekst).
Ž. D. iz S., S. 10, u iznosu od 9.750,00 kn.
M. D. iz S., S. 10, u iznosu od 9.750,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelji ustavne tužbe, temeljem članka
63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon),
podnijeli su 7. studenoga 2002. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog
postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Dana 10. svibnja 1995. godine podnositelji su
Općinskom sudu u Zagrebu podnijeli tužbu protiv Republike Hrvatske radi naknade
štete pretrpljene uslijed miniranja njihove kuće.
Do 5. studenoga 1997. godine održano je jedno
ročište i to 24. listopada 1997. godine, što je dvije godine pet mjeseci i
četiri dana nakon podnošenja tužbe sudu. Na njemu je tuženica predložila
mirovanje postupka zbog nedolaska tužitelja, te prekid postupka.
Dana 24. listopada 1997. godine doneseno je
rješenje o mirovanju.
Ročište je zatim održano dana 6. prosinca 1999.
godine, kad je donijeto rješenje Pn-3782/95, o
prekidu postupka primjenom članaka 1. i 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim
odnosima (»Narodne novine«, broj 7/96.).
Rješenjem od 4. prosinca 2003. godine, koje sada
ima oznaku poslovnog broja Pn-4991/03, određen je
nastavak postupka.
Istim rješenjem sud se
Podnositelj je izjavio žalbu protiv rješenja,
koju je Županijski sud u Zagrebu usvojio i rješenjem broj: Gžn-618/04
od 4. prosinca 2003. godine ukinuo prvostupanjsko rješenje i vratio sudu na
ponovni postupak.
Nakon toga ročište je održano 22. veljače 2005.
godine i predmet nije dovršen i nalazi se još uvijek pred sudom prvog stupnja.
3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3.1. Podnositelji su pokrenuli postupak pred
Općinskim sudom u Zagrebu 10. svibnja 1995. godine tužbom podnesenom temeljem
članka 180. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91., 73/91. i
3/94.), koji je glasio:
»Članak 180.
Za štetu nastalu smrću, tjelesnom povredom ili
oštećenjem odnosno uništenjem imovine fizičke osobe uslijed akata nasilja ili
terora te prilikom javnih demonstracija i manifestacija odgovara
društveno-politička zajednica čiji su organi po važećim propisima bili dužni
spriječiti takvu štetu.«
Zakonom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima
(»Narodne novine«, broj 7/96.), koji je stupio na snagu 3. veljače 1996.
godine, bilo je propisano:
»Članak 1.
U Zakonu o obveznim odnosima (»Narodne novine«,
broj 53/91., 73/91. i 3/94.) članak 180. briše se.«
Članak 2.
Postupci za naknadu štete pokrenuti po odredbama
članka 180. Zakona o obveznim odnosima, prekidaju se.
Postupci iz stavka 1. ovoga članka nastavit će
se nakon što se donese poseban propis kojim će se urediti odgovornost za štetu
nastalu uslijed terorističkih akata.«
Zakonom o dopunama Zakona o obveznim odnosima
(»Narodne novine«, broj 112/99.), koji je stupio na snagu 6. studenoga 1999.
godine, bilo je propisano:
»Članak 2.
Obvezuje se Vlada Republike Hrvatske da posebne
zakone iz članka 1. (članka 184.a. stavka 2. i 184.b. stavka 2.) ovoga Zakona,
te članka 2. stavka 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne
novine«, br. 7/96.) podnese radi donošenja najkasnije
u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.«
3.2. Hrvatski sabor, na sjednici održanoj dana
14. srpnja 2003. godine, donio je Zakon o odgovornosti za štetu nastalu uslijed
terorističkih akata i javnih demonstracija (»Narodne novine«, broj 117/03.),
koji je stupio na snagu 31. srpnja 2003. godine, a kojim je propisano:
»Članak 10.
Sudski postupci radi naknade štete prekinuti
stupanjem na snagu Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne
novine«, br. 7/96.) nastavit će se po odredbama ovoga
Zakona.«
Iz navedenog slijedi da je Zakonom o izmjeni
Zakona o obveznim odnosima određen prekid postupaka, u kojima je odlučivano o naknadi štete nastale uslijed terorističkih
akata i javnih demonstracija, do stupanja na snagu Zakona o odgovornosti za
štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija, odnosno da je
navedenim zakonom bilo određeno da se spomenuta vrsta postupaka mora prekinuti
tijekom razdoblja od sedam (7) godina, deset (10) mjeseci i dva (2) dana.
3.3. Podnositelj je podnio ustavnu tužbu
temeljem članka 63. Ustavnog zakona zbog povrede ustavnog prava na donošenje
sudske odluke u razumnom roku, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava
Republike Hrvatske.
Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike
Hrvatske propisano je:
»Članak 29.
Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni
neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i
obvezama (...).«
Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano
je:
»Članak 63.
(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po
ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima
i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka,
Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud
meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje
akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim
novinama«.
(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni
sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede
njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama
podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz
državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za
njezinu isplatu.«
Ustavna tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA
Podnositelj je dana 10. svibnja 1995. godine
podnio tužbu radi naknade štete Općinskom sudu u Zagrebu.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje
od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju
Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1,
4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
(»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst
i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja
Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u
razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je dana 7. studenoga
2002. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud
utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno sedam
(7) godina, pet (5) mjeseci i dvadeset sedam (27) dana, a nakon stupanja na
snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe,
postupak je trajao pet (5) godina i dva (2) dana.
4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA
Prema članku 117. stavku 3. Ustava Republike
Hrvatske, sudovi sude na temelju Ustava i zakona.
Prekid parničnog postupka u predmetu
podnositelja, koji se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, nastupio je po sili
zakona (ex lege) dana 3. veljače 1996. godine,
stupanjem na snagu Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima.
Donoseći rješenje o prekidu postupka dana 6.
prosinca 1999. godine, nadležni Općinski sud u Zagrebu postupio je u skladu sa
zakonom, a njegovo rješenje o prekidu postupka imalo je deklaratorno
značenje.
Tim Zakonom određeni prekid postupka, do
donošenja novog propisa, onemogućio je nadležni sud da tijekom prekida poduzima
radnje usmjerene na rješavanje podnesenog tužbenog zahtjeva te da odluči o tom
zahtjevu.
4.3. UTJECAJ ZAKONOM ODREĐENOG PREKIDA POSTUPKA
NA POVREDU USTAVNOG PRAVA
U odluci broj: U-IIIA-829/2002 od 24. ožujka
2004. godine Ustavni sud je, u okolnostima identičnim ovom predmetu, utvrdio da
je zakonom određenim prekidom postupka povrijeđeno člankom 29. stavkom. 1.
Ustava zajamčeno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i
nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama te da je
tim zakonom određenim prekidom postupka podnositelju povrijeđeno i pravo na
pristup sudu, koji je dio prava na sud, također zajamčenog odredbom članka 29.
stavka 1. Ustava o temeljnom ljudskom pravu na pravično suđenje.
Ustavni sud ne nalazi razlog za odstupanje od
tako izraženog stajališta u ovom predmetu.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Vodeći računa o svim ovim okolnostima te o
činjenici da je zakonom određen prekid sudskog postupka radi naknada šteta
prouzročenih terorističkim aktima i javnim demonstracijama trajao sedam (7)
godina, pet (5) mjeseci i dvadeset pet (25) dana te da je prekid obuhvatio
cjelokupno pravno relevantno razdoblje od stupanja na snagu Europske konvencije
do podnošenja ustavne tužbe u trajanju od pet (5) godina i dva (2) dana,
Ustavni sud utvrđuje da je takvim zakonom određenim prekidom postupka
povrijeđeno člankom 29. stavkom 1. Ustava zajamčeno pravo podnositelja da
zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o
njegovim pravima i obvezama. Takvim zakonom određenim prekidom postupka u ovom
je slučaju podnositeljima povrijeđeno i pravo na pristup sudu, koji je dio
prava na sud, također zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava o
temeljnom ljudskom pravu na pravično suđenje.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, donijeta odluka kao pod točkama I. i
II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih
gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od
isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na
članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj:
U-IIIA-2600/2002
Zagreb,
22. ožujka 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.
|
|
|
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga |