|
|
|
|
1006
Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić,
Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi S. K. iz S., na
sjednici održanoj 22. ožujka 2005. godine, donio je
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Splitu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Gž-783/05
u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od
prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. –
pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe S. K. iz S., određuje se
primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava
Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu
od 6.500,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V.
Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka
63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je dana
11. lipnja 2003. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Ustavni sud je uvidom u preslik
spisa Općinskog suda u Splitu, broj: P-635/93, utvrdio činjenice koje su pravno
relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog
člankom 29. stavkom 1. Ustava:
Podnositelj je dana 1. travnja 1993. godine
podnio tužbu Općinskom sudu u Splitu protiv I. tuženice L. B. i II. tuženika E.
T. iz S. radi predaje u posjed dijelova nekretnine čest. zgr.
1331/9, 1331/4 i 1331/3 K.O. S. k.o., a prema oznakama iz kupoprodajnog ugovora
od 1. kolovoza 1971. godine i dodatka istom Ugovoru
od 10. prosinca 1971. godine.
Do 5. studenoga 1997. godine donijeta je presuda
zbog izostanka, broj: P-635/93 od 3. travnja 1996. godine u odnosu na I.
tuženicu.
Na ročištu 13. studenoga 1997. godine ukinuta je
presuda zbog izostanka, tuženicima je dat rok radi očitovanja na tužbu i
angažiranja odvjetnika, te je rješeno da se zatraži
spis tog Suda, broj: P-676/78.
Tužitelj podneskom od 4. veljače 1998. godine
požuruje postupanje suda.
Na ročištu 1. rujna 1998. godine naloženo je
tužitelju da dostavi ugovore na koje se poziva u tužbi, te da uplati troškove
za izlazak sudske komisije na lice mjesta radi očevida uz vještaka mjernika. Rješeno je da se zatraži spis toga suda, broj: P-806/72 i Povjesni ZK izvadak za sporne nekretnine.
Podneskom od 9. rujna 1998. godine sud je
zatražio od Zemljišnoknjižnog odjela Povjesni ZK
izvadak.
Dana 21. rujna 1998. godine tuženici su
dostavili pripremni podnesak.
Podneskom od 30. rujna 1998. godine tužitelj je
izvijestio sud da je uplatio troškove radi očevida na licu mjesta.
Očevid na licu mjesta obavljen je 11. prosinca
1998. godine kada je naloženo vještaku da izradi nalaz i mišljenje te skicu s
lica mjesta koje je zaprimljeno na sud 29. siječnja 1999. godine.
Dopisom od 30. lipnja 1999. godine pozvan je
tužitelj da uplati razliku na ime troškova vještačenja, te da će nakon uplate
biti zakazano ročište.
Podneskom od 2. kolovoza 1999. godine tužitelj
je prigovorio visini troškova vještačenja te je zatražio njihovu specifikaciju
troškova, te je sud 16. kolovoza zatražio vještaka da specificira svoj račun.
Podneskom od 20. listopada 1999. godine tužitelj
se očitovao na podneske tuženika i subjektivno preinačio tužbu označivši kao
III. tuženika T. Lj., te se očitovao na nalaz
vještaka.
Podneskom od 25. listopada tužitelj je dostavio
podatke za III. tuženika, te požuruje zakazivanje ročišta podneskom od 6.
prosinca 1999. godine.
Dopisom od 8. prosinca 1999. godine sud je
zatražio III. tuženika da se izjasni o tome da li pristaje na subjektivno
proširenje tužbe.
Ročište zakazano za 10. veljače 2000. godine
nije održano jer nije iskazana dostava za tužitelja.
Na ročištu 15. ožujka 2000. godine tužitelj je izjavio
da je III. tuženik odbio pristupiti u parnicu te da je protiv III. tuženika
ustao posebnom tužbom, te predlaže spajanje spisa. Sud je naložio tužitelju da
uplati razliku na ime troškova vještačenja i dostavi broj spisa na koji se
poziva.
Na ročištu 28. travnja 2000. godine tužitelj je obavjestio sud o broju spisa P-340/00. Tužitelj je ponovno
pozvan da uplati razliku na ime troškova vještačenja.
Na ročištu 5. lipnja utvrđeno je da je 28.
travnja 2000. godine ovom spisu P-635/93 pripojen spis P-340/00. Rješeno je da se od Ureda za katastar i geodetske poslove i
Zemljišno knjižne službe zatraži povjesni posjedovni
list za čest. zem. 1331/3, 1331/4 i 1331/9 K.O. S.,
koje podatke je sud zatražio podneskom od 5. lipnja 2000. godine. Tužitelj je
ponovno pozvan da uplati razliku na ime troškova vještačenja.
Na ročištu 5. rujna 2000. godine saslušan je
sudski vještak, te je određeno da, povodom prigovora tužitelja na njegovo vještvo, vještak izađe ponovno na lice mjesta.
Podnescima suda od 11. siječnja, 13. lipnja i 7.
studenoga 2001. godine požurivan je sudski vještak da izvrši dopunu
vještačenja.
Dana 20. veljače 2002. godine tužitelj podneskom
požuruje postupanje suda.
Na ročištu od 5. veljače 2002. godine sud je
odredio rok od 7 dana u kojem je vještak obvezan dostaviti dopunu svog vještva, te je ponovno naloženo tužitelju da plati razliku
na ime provedenog vještačenja.
Dopuna vještva
zaprimljena je na sud 11. ožujka 2002. godine.
Na ročištu 19. ožujka 2002. godine tužitelj je
prigovorio dopuni vještava te mu je sud odredio rok
od 15 dana da se pisano očituje na isto.
Tužitelj podneskom od 29. svibnja 2002. godine
požuruje postupanje suda.
Podnescima suda od 13. lipnja i 5. prosinca
2002. godine pozvan je tužitelj da plati razliku troškova vještačenja.
Na održanim ročištima 11. studenoga i 23.
prosinca 2003. godine, te 10. svibnja 2004. godine saslušane su stranke.
Dana 5. srpnja 2004. godine zatražen je na uvid
spis tog Suda broj: I P-676/78.
Dana 4. listopada 2004. godine zaključena je
rasprava i presuda je objavljena 17. prosinca 2004. godine.
Na presudu Općinskog suda u Splitu, kojom je
odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, tužitelj je uložio žalbu 27. siječnja 2005.
godine.
PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Pravo važno za ustavnosudski postupak sadržano
je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članku 63.
Ustavnog zakona.
Ustavna tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA
Podnositelj je tužbu radi predaje nekretnina podnio
Općinskom sudu u Splitu 1. travnja 1993. godine.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u
razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na
snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine –
Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. –
ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija
u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom
roku.
Ustavna tužba podnijeta je dana 11. lipnja 2003.
godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud
utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno deset
(10) godina i dva (2) mjeseca i deset (10) dana, a nakon stupanja na snagu
Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak
je trajao pet (5) godina, sedam (7) mjeseci i šest (6) dana.
4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA
Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom
razdoblju od 5. studenoga 1997. godine do podnošenja ustavne tužbe vodio pred
Općinskim sudom u Splitu kao sudom prvog stupnja.
Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom,
pravno relevantnom razdoblju, Općinski sud u Splitu, od radnji koje su
relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom
postupku održao 11 ročišta za glavnu raspravu, te je izvršio uvid na licu
mjesta i proveo vještačenje i dopunu vještačenja po vještaku mjerniku.
4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj u
parničnom postupku pridonio je duljini postupka time što je tijekom postupka
(20. listopada 1999.) subjektivno proširio tužbu na III. tuženika kao i time što
nije uplatio razliku na ime troškova vještačenja.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA
Iako okolnosti konkretnog slučaja (provođenje
vještačenja po vještaku mjerniku, dopuna vještačenja, više tuženika u postupku)
ukazuju da se radi o složenijoj sudskoj stvari, ocjena je Ustavnog suda da
navedene okolnosti ne mogu opravdati ukupno trajanje parničnog postupka od
preko deset godina.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodio u
trajanju duljem od deset godina. Iako nakon 5. studenoga 1997. godine u
postupku pred sudom nije bilo duljih zastoja, ipak ukupno trajanje postupka
pred tim sudom ne udovoljava zahtjevu za suđenje u razumnom roku. Imajući u
vidu ukupno trajanje postupka, neučinkovito postupanje suda (sud u razdoblju
duljem od jedne godine, od 5. rujna 2000. godine do 11. ožujka 2002. godine,
poziva vještaka da dopuni vještvo), te okolnost da se
postupak vodio samo pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da je
povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i
nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima ili obvezama, koje je
zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog
zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakoga pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih
gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. Pri odlučivanju o
naknadi Ustavni sud je uzeo u obzir i doprinos podnositelja duljini trajanja
postupka.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Županijskog suda u Splitu dužan
je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o
datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme,
a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove
odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-2074/2003
Zagreb, 22. ožujka 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Suda
dr. sc. Petar Klarić, v. r.
|
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga |