|
|
|
|
1022
Ustavni
sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u
sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te
suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u
postupku pokrenutom ustavnom tužbom S. M. iz S., na sjednici održanoj 30.
ožujka 2005. godine, jednoglasno je donio
I.
Ustavna tužba se odbija.
II.
Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1.
Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu
Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni
tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je dana 25. listopada 2004.
godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.
ČINJENICE
VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2.
Dana 18. travnja 1991. godine podnositelj je podnio tužbu Općinskom sudu u
Zagrebu protiv »M.« iz Z., radi isplate razlike plaće za razdoblje dok je kao
radnik tuženika radio na gradilištu u Libiji.
Rješenjem
Općinskog suda u Zagrebu broj: Pr-2525/91 od 24. travnja 1991. godine vraćena
je tužba podnositelju na ispravak.
Dana
14. svibnja 1991. godine podnositelj je postupio po gore navedenom rješenju.
Na
ročištu, održanom 25. veljače 1992. godine, riješeno je da se provede
financijsko vještačenje.
Dopisom
suda od 4. ožujka 1992. godine podnositelj je pozvan na uplatu predujma za
troškove vještačenja.
Punomoćnik
podnositelja zatražio je, podneskom od 1. travnja 1992. godine, produljenje
roka za uplatu predujma jer nije u mogućnosti uspostaviti kontakt s
podnositeljem, koji ima prebivalište u Bosni.
Na
ročištu, održanom 1. prosinca 1992. godine, opunomoćenik podnositelja je
predložio prekid postupka jer je podnositelj, zbog ratnih operacija, odvojen od
područja suda te je rješenjem suda utvrđen prekid postupka u ovoj pravnoj
stvari s danom 1. prosinca 1992. godine.
Dana
8. lipnja 2000. godine sud je zakazao ročište na kojemu je opunomoćenik
podnositelja zatražio odgodu radi daljnjih dokaza i prijedloga
te je sud riješio da će se sljedeće ročište zakazati po prijedlogu
opunomoćenika podnositelja.
Ročište
zakazano za dan 11. studenoga 2003. i 16. studenoga 2004. godine, odgođeno je
na prijedlog opunomoćenika podnositelja.
PRAVO
VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3.
Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske propisano je:
»Članak
29.
Svatko
ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom
roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).
Odredbom
članka 63. Ustavnog zakona propisano je:
»Članak
63.
(1)
Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen
pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom
roku odlučio sud (...).
(2)
U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja
akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu
odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i
obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od
dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3)
U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu
koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud
učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom
roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana
podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.
Ustavna
tužba nije osnovana.
4.
Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:
4.1.
DULJINA SUDSKOG POSTUPKA
Podnositelj
je tužbu Općinskom sudu u Zagrebu podnio 18. travnja 1991. godine radi isplate
razlike plaće.
Međutim,
duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana, već od 5. studenoga
1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za
zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz
Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« –
Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak,
u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku
6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna
tužba podnijeta je dana 25. listopada 2004. godine, a do tog dana postupak nije
pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne
tužbe postupak trajao ukupno trinaest (13) godina, šest (6) mjeseci i sedam (7)
dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana
podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina i jedanaest (11)
mjeseci i dvadest (20) dana.
4.2.
POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA
Ustavni
sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, postupak pred
Općinskim sudom u Zagrebu bio u prekidu na prijedlog podnositelja do ročišta
održanog 8. lipnja 2000., nakon čega su ročišta, zakazana za 11. studenoga
2003. i 16. studenoga 2004., odgođena na prijedlog opunomoćenika podnositelja.
4.3.
PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositelj
ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, prema utvrđenju Ustavnog
suda, isključivo je pridonio duljini postupka i to iz razloga što, nakon
prestanka okolnosti koje su uzrokovale prekid postupka u ovom predmetu, nije
podnio prijedlog za nastavak postupka te je sud, s obzirom na neaktivnost
podnositelja, sam nastavio postupak zakazavši ročište za dan 8. lipnja 2000.
godine, a koje je na prijedlog opunomoćenika podnositelja odgođeno. Nadalje,
opunomoćenik podnositelja nije postupio po raspravnom rješenju suda od 8.
lipnja 2000. godine, kojim je riješeno da će se sljedeće ročište zakazati po
prijedlogu opunomoćenika podnositelja te je sud zakazao ročište za 11. studenoga
2003. i 16. studenoga 2004., koja su odgođena na prijedlog opunomoćenika
podnositelja.
4.4.
SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA
Ustavni
sud utvrđuje da nije riječ o složenom predmetu.
OCJENA
USTAVNOG SUDA
5.
Ustavni sud utvrđuje da je parnični postupak po tužbi podnositelja, koji se
vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, u pravno relevantnom razdoblju trajao oko šest godina i jedanaest mjeseci.
U
konkretnom predmetu, postupak je prekinut na prijedlog podnositelja, koji je i
nakon nastavka postupka pokazao izrazitu nezainteresiranost za postupak i
njegov ishod, a što je detaljno opisano u točki 4. podtočki
3. ove odluke, stoga, svi navedeni razlozi opravdavaju duljinu postupka koji,
po ocjeni Ustavnog suda, ne premašuje razumni rok, sagledavajući ga u svjetlu
okolnosti konkretnog slučaja.
Imajući
u vidu sve okolnosti ovog predmeta, a posebno isključivi doprinos samog
podnositelja ustavne tužbe duljini postupka, Ustavni sud utvrđuje da
podnositelju nije povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i
nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je
zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6.
Stoga je, temeljem odredaba članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, odlučeno kao u
izreci.
7.
Odluka o objavi odluke temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog
zakona.
Broj:
U-IIIA-3959/2004
Zagreb,
30. ožujka 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.
|
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga |