USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1022

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom S. M. iz S., na sjednici održanoj 30. ožujka 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je dana 25. listopada 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 18. travnja 1991. godine podnositelj je podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv »M.« iz Z., radi isplate razlike plaće za razdoblje dok je kao radnik tuženika radio na gradilištu u Libiji.

Rješenjem Općinskog suda u Zagrebu broj: Pr-2525/91 od 24. travnja 1991. godine vraćena je tužba podnositelju na ispravak.

Dana 14. svibnja 1991. godine podnositelj je postupio po gore navedenom rješenju.

Na ročištu, održanom 25. veljače 1992. godine, riješeno je da se provede financijsko vještačenje.

Dopisom suda od 4. ožujka 1992. godine podnositelj je pozvan na uplatu predujma za troškove vještačenja.

Punomoćnik podnositelja zatražio je, podneskom od 1. travnja 1992. godine, produljenje roka za uplatu predujma jer nije u mogućnosti uspostaviti kontakt s podnositeljem, koji ima prebivalište u Bosni.

Na ročištu, održanom 1. prosinca 1992. godine, opunomoćenik pod­nositelja je predložio prekid postupka jer je podnositelj, zbog ratnih operacija, odvojen od područja suda te je rješenjem suda utvrđen prekid postupka u ovoj pravnoj stvari s danom 1. prosinca 1992. godine.

Dana 8. lipnja 2000. godine sud je zakazao ročište na kojemu je opunomoćenik podnositelja zatražio odgodu radi daljnjih dokaza i prijed­loga te je sud riješio da će se sljedeće ročište zakazati po prijedlogu opunomoćenika podnositelja.

Ročište zakazano za dan 11. studenoga 2003. i 16. studenoga 2004. godine, odgođeno je na prijedlog opunomoćenika podnositelja.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske propisano je:

»Članak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).

Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

»Članak 63.

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.

Ustavna tužba nije osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Podnositelj je tužbu Općinskom sudu u Zagrebu podnio 18. travnja 1991. godine radi isplate razlike plaće.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana, već od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je dana 25. listopada 2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno trinaest (13) godina, šest (6) mjeseci i sedam (7) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina i jedanaest (11) mjeseci i dvadest (20) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu bio u prekidu na prijedlog podnositelja do ročišta održanog 8. lipnja 2000., nakon čega su ročišta, zakazana za 11. studenoga 2003. i 16. studenoga 2004., odgođena na prijedlog opunomoćenika podnositelja.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, isključivo je pridonio duljini postupka i to iz razloga što, nakon prestanka okolnosti koje su uzrokovale prekid postupka u ovom predmetu, nije podnio prijedlog za nastavak postupka te je sud, s obzirom na neaktivnost podnositelja, sam nastavio postupak zakazavši ročište za dan 8. lipnja 2000. godine, a koje je na prijedlog opunomoćenika podnositelja odgođeno. Nadalje, opunomoćenik podnositelja nije postupio po raspravnom rješenju suda od 8. lipnja 2000. godine, kojim je riješeno da će se sljedeće ročište zakazati po prijedlogu opunomoćenika podnositelja te je sud zakazao ročište za 11. studenoga 2003. i 16. studenoga 2004., koja su odgođena na prijedlog opunomoćenika podnositelja.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da nije riječ o složenom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da je parnični postupak po tužbi podnositelja, koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, u pravno relevan­t­nom razdoblju trajao oko šest godina i jedanaest mjeseci.

U konkretnom predmetu, postupak je prekinut na prijedlog pod­nositelja, koji je i nakon nastavka postupka pokazao izrazitu nezainteresiranost za postupak i njegov ishod, a što je detaljno opisano u točki 4. podtočki 3. ove odluke, stoga, svi navedeni razlozi opravdavaju duljinu postupka koji, po ocjeni Ustavnog suda, ne premašuje razumni rok, sagledavajući ga u svjetlu okolnosti konkretnog slučaja.

Imajući u vidu sve okolnosti ovog predmeta, a posebno isključivi doprinos samog podnositelja ustavne tužbe duljini postupka, Ustavni sud utvrđuje da podnositelju nije povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

6. Stoga je, temeljem odredaba članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, odlučeno kao u izreci.

7. Odluka o objavi odluke temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3959/2004

Zagreb, 30. ožujka 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.