USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
1026
Ustavni
sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u
sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća,
te suci Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Agata Račan, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom
tužbom Ž. G. iz Š., kojeg zastupa D. Š., odvjetnik iz V., na sjednici održanoj
dana 24. ožujka 2005. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I.
Ustavna tužba se odbija.
II.
Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1.
Ustavna tužba podnesena je protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske,
broj: Rev-197/01-2 od 10. veljače 2004. godine kojom
je odbijena revizija podnositelja izjavljena protiv presude Županijskog suda u
Vukovaru, broj: Gž-1187/00-3 od 26. rujna 2000.
godine.
Tom
presudom Županijskog suda u Vukovaru uvažena je žalba tužene Republike Hrvatske
i preinačena je međupresuda Općinskog suda u Županji,
broj: P-102/96-18 od 23. lipnja 2000. godine na način da je odbijen tužbeni
zahtjev podnositelja kojim je isti zatražio nalaganje
obveze tuženoj da mu s naslova ratne štete isplati navedene novčane iznose
nematerijalne štete, a koju je podnositelj pretrpio za vrijeme boravka u
zarobljeništvu od 9. studenoga 1991. godine do 14. kolovoza 1992. godine.
2.
U ustavnoj tužbi podnositelj ponavlja navode istaknute u postupcima koji su
prethodili postupku pred ovim Sudom.
Smatra
da su nadležni sudovi, temeljem utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno
protumačili i primijenili odredbu članaka 1. i 2. Zakona o utvrđivanju ratne
štete (»Narodne novine«, broj 61/91).
Ističe
da su osporenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske povrijeđena ustavna
prava propisana odredbama članaka 14., 26. i 29. stavka 1. Ustava Republike
Hrvatske.
3.
U ustavnosudskom postupku pribavljen je spis Općinskog suda u Županji, broj:
P-102/96.
Ustavna
tužba nije osnovana.
4.
U konkretnom slučaju, mjerodavna je odredba članka 2. Zakona o utvrđivanju
ratne štete, kojom je propisano da se ratnom štetom u smislu ovoga zakona
smatra imovinska i neimovinska, posredna i neposredna šteta, a naročito:
1.
šteta učinjena tjelesnom integritetu, životu i zdravlju ljudi, slobodi i časti,
2.
imovini (pokretnoj i nepokretnoj),
3.
ratni rashodi,
4.
gubitak nacionalnog dohotka,
5.
gubitak nacionalnog bogatstva.
6.
šteta po okoliš,
7.
sve druge vrste šteta.
Ratnom
štetom, u smislu ovoga zakona, smatra se šteta učinjena od neprijatelja,
ilegalnih skupina, legalnih tijela Republike Hrvatske, kao i saveznika
navedenih skupina i tijela, ukoliko je posredno ili neposredno nastala u vrijeme
navedeno u članku 1. ovoga zakona.
5.
Analizom osporenih presuda razvidno je da su nadležni sudovi tijekom provedenih
postupaka utvrdili kako je podnositelj, kao djelatnik Ministarstva unutarnjih
poslova, prilikom obrane suvereniteta Republike Hrvatske, bio zarobljen te da
je u zarobljeništvu bio u razdoblju od 9. studenoga 1991. do 14. kolovoza 1992.
godine.
Budući
da je podnositelj bio u zarobljeništvu, Ustavni sud osnovanim cijeni stajalište
nadležnih sudova da podnositelj nema pravne osnove za isplatu te vrste naknade
štete. U konkretnom slučaju radi se o ratnoj šteti, u smislu odredbe članka 2.
Zakona o utvrđivanju ratne štete i u vrijeme donošenja osporenih presuda
propisi građanskog prava nisu propisivali odgovornost države za naknadu ratne
štete.
6.
Podnositelj je u ustavnoj tužbi istaknuo povredu odredbe članka 14. Ustava,
koja glasi:
Svatko
u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože,
spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom
podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim
osobinama.
Svi
su pred zakonom jednaki.
Odredba
članka 14. stavka 1. Ustava sadrži ustavno jamstvo nediskriminacije, odnosno
zabranu diskriminacije u ostvarenju nekog konkretnog prava po bilo kojoj
osnovi. Podnositelj u ustavnoj tužbi nije ni na koji način obrazložio povredu
tog ustavnog prava. Uvidom u pribavljene spise, Ustavni sud u provedenom
ustavnosudskom postupku nije utvrdio nijednu činjenicu ili okolnost koja bi na
bilo koji način upućivala da je u postupcima koji su prethodili ustavnosudskom
postupku, podnositelj bio diskriminiran po bilo kojem svojstvu. Stoga pozivanje
podnositelja na povredu ustavnog jamstva nediskriminacije, Ustavni sud
ocjenjuje neosnovanim.
Članak
14. stavak 2. Ustava sadrži ustavno jamstvo jednakosti svih pred zakonom.
Istaknutu povredu navedene ustavne odredbe podnositelj nije potkrijepio
nijednom ustavnopravno relevantnom činjenicom ili okolnošću koja bi upućivala
na povredu tog ustavnog jamstva. U konkretnoj pravnoj stvari riješavao je nadležni sud, a osporene presude utemeljene su
na zakonu. Stoga Ustavni sud utvrđuje da podnositelju nije povrijeđeno ustavno
jamstvo jednakosti pred zakonom, propisano odredbom članka 14. stavka 2.
Ustava.
7.
Odredba članka 26. Ustava propisuje da su svi državljani Republike Hrvatske i
stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju
javne ovlasti. Navedena ustavna odredba nije mjerodavna u konkretnom slučaju
(Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-884/2004 od 16. prosinca
2004. godine, objavljena u »Narodnim novinama«, broj 2/05).
8.
U ustavnoj tužbi podnositelj je istaknuo i povredu ustavnog prava na pravično
suđenje, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava. Sadržaj ustavnog prava na
pravično suđenje ograničen je na postupovna jamstva
pravičnog suđenja pa Ustavni sud, ocjenjujući navode ustavne tužbe sa
stajališta tog ustavnog prava, ispituje eventualno postojanje postupovnih povreda u postupcima pred sudovima i na temelju
toga ocjenjuje je li postupak bio vođen na način koji je podnositelju
osiguravao pravično suđenje.
Ustavni
sud utvrđuje da je postupak, koji je prethodio ustavnosudskom, vođen na način
koji je podnositelju omogućio pravično suđenje.
9.
Temeljem odredaba članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točki I.
izreke, a odluka iz točke II. izreke donesena je temeljem odredbe članka 29.
Ustavnog zakona.
Broj:
U-III-1687/2004
Zagreb,
24. ožujka 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.