USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
1029
Ustavni
sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u
sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te
suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u
postupku pokrenutom ustavnom tužbom K. A. iz Ž., koju zastupa K. G., odvjetnik
iz Ž., na sjednici održanoj 30. ožujka 2005. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I.
Ustavna tužba se usvaja.
II.
Ukida se rješenje Županijskog suda u Vukovaru broj: Gž-647/01
od 26. travnja 2001.
III.
Predmet se vraća Županijskom sudu u Vukovaru na ponovni postupak.
IV.
Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1.
Ustavna tužba podnesena je protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru broj: Gž-647/01 od 26. travnja 2001., kojim je odbijena žalba
podnositeljice i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Županji broj: Ovr-172/00 od 15. siječnja 2001.
Navedeno
prvostupanjsko rješenje doneseno je u ovršnom postupku radi naplate novčane
tražbine, kojeg je podnositeljica, kao ovrhovoditeljica, pokrenula pred
Općinskim sudom u Županji protiv ovršenika B. r. »W.
G.« iz V. K., vlasnika J. G., tražeći, temeljem pravomoćne i ovršne sudske
presude, isplatu iznosa od 3.806,46 kn, s kamatama tekućim od 31. listopada
1998. te troškovima postupka (ukupno 4.838,46 kn).
Rješenjem
broj: Ovr-172/00 od 15. siječnja 2001. naloženo je
podnositeljici da, povodom prijedloga ovršenika za
provođenje protuovrhe (zbog dvostruke isplate istog
iznosa potraživanja sa žiroračuna ovršenika u korist
podnositeljice), ovršeniku vrati iznos od 4.838,46
kn, s kamatama tekućim od 23. svibnja 2000. i troškovima postupka.
2.
U ustavnoj tužbi podnositeljica izrijekom ističe povrede odredaba članaka 3. i
5. te ustavnih prava zajamčenih odredbama članaka 14. i 26. Ustava, dok je iz
sadržaja ustavne tužbe razvidno da ukazuje i na povredu ustavnog prava
zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.
Podnositeljica
izlaže tijek ovršnog i protuovršnog postupka te
ističe da je Županijski sud u Vukovaru počinio nedopustivu pogrešku previdjevši
neospornu činjenicu da je ona svoju obvezu, zbog koje je protuovršni
postupak vođen, izvršila. Smatra da joj je na taj način nanesena velika šteta i
nepravda jer je osporenim drugostupanjskim rješenjem dovedena u situaciju da ovršeniku mora, pored već vraćenog iznosa, vratiti i iznos
koji je on dugovao njoj, odnosno isti iznos koji je od ovršenika
prinudno naplaćen u ovršnom postupku, time da nastalu situaciju ovršenik zloupotrebljava, pozivajući se na pravomoćno
rješenje o protuovrsi.
Predlaže
ukidanje rješenja Općinskog suda u Županji i rješenja Županijskog suda u
Vukovaru.
Ustavna
tužba je osnovana.
3.
Uvidom u spis predmeta Općinskog suda u Županji broj: Ovr-172/00,
kao i u osporena rješenja, a imajući u vidu navode i razloge ustavne tužbe,
Ustavni sud je utvrdio sljedeće:
U
ovom ovršnom postupku doneseno je, na prijedlog podnositeljice, rješenje o
ovrsi broj: Ovr-172/00 od 16. veljače 2000., kojim se
protiv ovršenika određuje predložena ovrha te je
nadležna ispostava Zavoda za platni promet (u daljnjem tekstu: ZAP) postupila
po navedenom rješenju 20. ožujka 2000. Naknadno je, dana 23. svibnja 2000.,
ista ispostava ZAP-a ponovno postupila po istom rješenju o ovrsi, čime je
izvršila dvostruku isplatu istog potraživanja sa žiroračuna ovršenika.
Ovršenik je 12. rujna 2000. podnio Općinskom sudu
u Županji prijedlog za protuovrhu te je taj sud donio
rješenje broj: Ovr-172/00 od 15. siječnja 2001.,
kojim je naložio podnositeljici – ovrhovoditeljici da ovršeniku
vrati iznos od 4.838,46 kn, s kamatama tekućim od 23. svibnja 2000. i
troškovima postupka.
Podnositeljica
je protiv navedenog rješenja podnijela žalbu u kojoj je, pored ostalih žalbenih
razloga, istaknula da je potraživanje koje je, predmetom protuovrhe,
namirila dvjema uplatama:
–
13. lipnja 2000. (dvadeset dana nakon što je ZAP izvršio spornu isplatu, a
prije nego što je ovršenik podnio prijedlog za protuovrhu) uplatila je iznos od 1.793,34 kn,
–
26. siječnja 2001. (sedam dana nakon što je primila rješenja o protuovrsi) uplatila je iznos od 3.855,00 kn, čime je
uplatila ukupno 5.648,34 kn.
U
žalbi je navela i to da se ne smatra obveznom podmiriti iznose zateznih kamata
i troškova postupka budući da do dvostruke isplate s računa ovršenika
nije došlo njezinom krivnjom, već greškom ZAP-a.
Žalbi
je priložila priznanice o izvršenim uplatama.
Rješenjem,
koje se osporava ustavnom tužbom, žalba je odbijena, pri čemu je Županijski sud
u Vukovaru obrazložio svoja stajališta o žalbenim navodima podnositeljice, koji
su se odnosili na zastarni rok te aktivnu i pasivnu
legitimaciju stranaka u postupku.
O
žalbenim navodima vezanim uz činjenicu da je povrat izvršen, da (ne) postoji
obveza plaćanja zateznih kamata i troškova postupka, odnosno o dokazima koje je
na okolnost isplate podnositeljica priložila žalbi, Županijski sud u Vukovaru
nije se očitovao. U obrazloženju rješenja navodi se da je podnositeljica, nakon
primitka druge isplate istog iznosa, znala i morala znati da se radi o isplati
koja joj ne pripada i da je dužna taj iznos vratiti ovršeniku.
4.
Člankom 19. stavkom 1. Ovršnog zakona (»Narodne novine« broj 57/96) propisano
je da se u postupku ovrhe i postupku osiguranja na odgovarajući način
primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine« broj 53/91,
91/92 i 112/99, u daljnjem tekstu: ZPP) ako Ovršnim ili drugim zakonom nije
drugačije određeno.
Člankom
352. stavkom 1. ZPP-a propisano je da se u žalbi mogu iznositi nove činjenice i
predlagati novi dokazi. Pozivajući se na nove činjenice žalitelj je dužan navesti
dokaze kojima bi se te činjenice utvrdile, a predlažući nove dokaze dužan je
navesti činjenice koje tim dokazima treba utvrditi.
Člankom
353. stavkom 1. točkom 2. ZPP-a propisano je da se presuda može pobijati zbog
pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Člankom
355. stavkom 2. ZPP-a propisano je da nepotpuno utvrđeno činjenično stanje
postoji i kad na to upozoravaju nove činjenice ili novi dokazi.
Člankom
370. stavkom 3. ZPP-a propisano je da će drugostupanjski sud ukinuti
prvostupanjsku presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno
suđenje ako ustanovi da, radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, treba
utvrditi nove činjenice ili izvesti nove dokaze.
Člankom
375. stavkom 1. ZPP-a propisano je da u obrazloženju presude, odnosno rješenja,
drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja
i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.
U
konkretnom slučaju, Županijski sud u Vukovaru, donoseći osporeno rješenje,
postupio je protivno navedenim mjerodavnim zakonskim odredbama.
5.
Povreda ustavnog prava na pravično suđenje, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava, postoji ako stranci u
postupku ne bi bila dana mogućnost da bude saslušana i da, u okviru zakona,
sudjeluje u postupku, ako joj ne bi bila dana mogućnost da iznosi činjenice i
predlaže dokaze, a nadležni sud se ne bi izjasnio o njenim navodima važnim za
odlučivanje, ako pojedinačni akt, protivno zakonu, ne bi bio obrazložen te ako
stranci na drugi način ne bi bilo omogućeno pravično suđenje pred nadležnim
tijelom ustanovljenim zakonom.
Slijedom
navedenog, Ustavni sud ocjenjuje da je osporenim rješenjem Županijskog suda u
Vukovaru povrijeđeno ustavno pravo podnositeljice na pravično suđenje,
zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.
6.
Budući da je Ustavni sud utvrdio povredu podnositeljičinog ustavnog prava,
zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava, postojanje povrede ustavnog jamstva jednakosti
pred zakonom, propisanog člankom 14. stavkom 2. Ustava, nije razmatrano.
7.
Odredbe članka 14. stavka 1. i članka 26. Ustava, na čiju se povredu
podnositeljica također poziva, nisu mjerodavne u konkretnom slučaju.
8.
Odredbe članaka 3. i 5. Ustava ne sadrže ljudska prava i temeljne slobode, koje
bi Ustavni sud štitio u ustavnosudskom postupku pokrenutom ustavnom tužbom.
9.
Zbog izloženih razloga, a na temelju odredaba članaka 73. i 76. stavka 1.
Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
99/99, 29/02 i 49/02 – pročišćeni tekst), donesena je odluka kao u točkama I.,
II. i III. izreke.
10.
Odluka o objavi (točka IV. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog
zakona.
Broj:
U-III-1484/2001
Zagreb,
30. ožujka 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.