USTAVNI SUD REPUBLIKEHRVATSKE
1063
Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić,
Jasna Omejec, Željko Potočnjak,
Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka
Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković,
odlučujući o ustavnoj tužbi S. R. iz M., D., koju zastupa J. F., odvjetnik iz
S., na sjednici održanoj 31. ožujka 2005., donio je
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Splitu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: IV P-378/01, (ranije
IV P-216/95) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od jedne (1) godine,
računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.,
29/02., 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, S. R. iz M.,
D., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29.
stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 56/90., 135/97.,
8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01. i broj
41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.500,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositeljica je 12. lipnja 2003. godine podnijela
ustavnu tužbu na temelju ovlaštenja sadržanog u odredbi članka 63. stavka 1.
Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
99/99., 29/02., 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon).
U ustavnoj tužbi podnositeljica ističe da
Općinski sud u Splitu nije u razumnom roku odlučio o njezinim pravima i
obvezama u parničnom postupku radi isplate plaće za razdoblje od 1. rujna 1992.
godine, pa nadalje, koji se vodi pod poslovnim brojem: IV P-378/01. Smatra da je
nedonošenjem odluke u razumnom roku, povrijeđeno
ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
U ustavnoj tužbi podnositeljica zahtijeva da
Ustavni sud odredi Općinskom sudu u Splitu rok za donošenje meritorne odluke u
predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: IV P-378/01, te
traži primjerenu naknadu u iznosu od 15.000,00 kuna zbog povrede naznačenog
ustavnog prava koju je počinio Općinski sud u Splitu ne odlučivši o njezinim
pravima i obvezama u razumnom roku.
ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom
tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće činjenice koje
su pravno relevantne za odlučivanje o povredama ustavnih prava podnositeljice:
– dana 16. veljače 1995. godine, podnositeljica
je pred Općinskim sudom u Splitu podnijela tužbu s još 52 bivša zaposlenika
»J.« – Glavne filijale S. (predmet se vodio pod poslovnim brojem: IV P-216/95),
– rješenjem Općinskog suda u Splitu od 11.
studenoga 1998. godine, tužitelji su pozvani na uređenje tužbe,
– prvo ročište bilo je održano 8. ožujka 1999.
godine,
– na ročištu od 15. rujna 2000. godine, predmet
bivših zaposlenika »J.« - Glavne filijale S. je razdvojen, te se nakon toga
parnični postupak podnositeljice vodi pod poslovnim brojem: IV P-378/01,
– da bi se utvrdila pravna osnova i ishodio
načelni stav višeg suda, radi ekonomičnosti postupka, postupak je nastavljen
samo po tužbama dvoje tužitelja, dok u parničnom postupku podnositeljice sud
nije postupao,
– postupak je nastavljen ročištem održanim 16.
ožujka 2004. godine,
– rješenjem Općinskog suda u Splitu, broj: IV
P-216/95 od 18. lipnja 2004. godine, radi ekonomičnosti postupka spojeni su
postupci pedeset i dvoje tužitelja (među kojima je i podnositeljica) protiv J.,
Glavne filijale S. Točkom II. izreke tog rješenja, određen je prekid postupka,
dok je točkom III. izreke određeno da će se postupak nastaviti kad stečajni
upravitelj tuženika preuzme postupak ili kad ga sud na prijedlog tužitelja ili
po službenoj dužnosti pozove na preuzimanje postupka.
OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U SPLITU
3. Na temelju članka 69. alineje 2. Ustavnog
zakona, Ustavni sud je zatražio od Općinskog suda u Splitu da se izjasni o
navodima ustavne tužbe.
U očitovanju Općinskog suda u Splitu od 17.
rujna 2003. godine navodi se da se radi o sudskoj stvari u kojoj postoji dvojba
oko pasivne legitimacije i pravnog sljedništva, da postoje indicije da je nad
»J.«u drugoj državi otvoren stečajni postupak, te da se uslijed navedenog
otvara pitanje nadležnosti Općinskog suda u Splitu za postupanje, da je u
jednom »pilot« predmetu u kojemu je donesena prvostupanjska presuda, Županijski
sud u Splitu donio rješenje kojim se prvostupanjska presuda ukida, dok drugi
»pilot« postupak nije okončan, te da je od nadležnog suda u Srbiji i Crnoj Gori
zatražena obavijest na okolnost otvaranja stečajnog postupka tuženika.
PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
4. Mjerodavno pravo propisano je odredbom članka
29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna tužba je osnovana.
5. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske
odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra s obzirom na osobite okolnosti
svakog pojedinog slučaja.
Razmatranjem razloga ustavne tužbe
podnositeljice i dostavljenog očitovanja Općinskog suda u Splitu, Ustavni sud
utvrdio je da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje
u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.
Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA
Parnični postupak radi isplate plaće pokrenut je
16. veljače 1995. godine, podnositeljičinom tužbom Općinskom sudu u Splitu.
Budući da je ustavna tužba podnesena 12. lipnja 2003. godine, a do tog dana
prvostupanjska presuda nije donesena, Ustavni sud utvrđuje da je do dana
podnošenja ustavne tužbe parnični postupak pred Općinskim sudom u Splitu trajao
ukupno osam (8) godina, tri (3) mjeseca i dvadeset i šest (26) dana.
Ustavni sud napominje, međutim, da je Zakon o
potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i
Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i
temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. –
pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju
Konvencije) stupio na snagu dana 5. studenoga 1997. godine.
Sukladno navedenom, konvencijsko pravo na
donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka
Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije
(5. studenoga 1997. godine). S druge strane, pravo na donošenje sudske odluke u
razumnom roku utvrđeno je ustavnim pravom člankom 29. stavkom 1. Ustava
Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 113/00.) 9. studenoga 2000. godine.
Iz navedenih razloga ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije 5.
studenoga 1997. godine u pravilu ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih
postupaka temeljenih na članku 63. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom
poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo ni kao konvencijsko ni
kao ustavno.
Ustavni sud je u konkretnom slučaju ocijenio da
se pravno relevantnim razdobljem s aspekta povrede prava na razumnu duljinu
trajanja sudskog postupka smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine (to
jest, od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do 12. lipnja
2003. godine (to jest, do dana podnošenja ustavne tužbe), što ukupno iznosi pet
(5) godina, sedam (7) mjeseci i šest (6) dana.
5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA
Ustavni sud utvrđuje da je u razmatranom, pravno
relevantnom razdoblju, Općinski sud u Splitu imao
dva razdoblja potpune neaktivnosti (od 5. studenoga 1997. godine do 11.
studenoga 1998. godine i od 15. rujna 2000. godine do 12. lipnja 2003. godine).
5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE
Prema ocjeni ovog suda podnositeljica ustavne
tužbe, kao stranka u parničnom postupku, svojim ponašanjem nije pridonijela
duljini sudskog postupka.
5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da se radi o složenoj
sudskoj stvari, međutim, ocjena je Suda da unatoč složenosti, sudski postupak
traje nerazumno dugo, pri čemu je osobito važna činjenica potpune neaktivnosti
nadležnog suda u razdoblju dužem od tri godine.
6. Ustavni sud utvrđuje da radni spor, koji se
pod poslovnim brojem: IV P-374/01 vodi pred Općinskim sudom u Splitu, traje
preko osam godina, dok pravno relevantno razdoblje s aspekta povrede prava na
donošenje sudske odluke u razumnom roku iznosi pet (5) godina, sedam (7)
mjeseci i šest (6) dana.
S obzirom na činjenicu da postupak u kojemu je
zakonom propisana hitnost u postupanju, u prvom stupnju traje preko osam
godina, te da Ustavni sud nije našao okolnosti koje bi opravdale dugotrajnost
tog sudskog postupka, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo
podnositeljice da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom
roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, zajamčeno člankom 29. stavkom 1.
Ustava Republike Hrvatske.
Polazeći od mjerodavnih odredaba Zakona o
parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99. i 117/03.),
Ustavni sud napominje da činjenica što je Općinski sud u Splitu donio rješenje
o prekidu postupka ne može imati utjecaja na dužnost suda da odluči o
podnositeljičinim pravima i obvezama u razumnom roku odnosno da u razumnom roku
okonča predmetni parnični postupak.
Slijedom iznijetog, u smislu odredbe članka 63.
stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke
ove odluke.
7. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud u pravilu određuje za
razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja
nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997.
godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Određivanje
primjerene naknade nije ovisno o vrsti postupka i imovinskom interesu stranaka,
već je to satisfakcija strankama koja se dosuđuje zbog dužine postupka i
neefikasnosti pravosudnog sustava Republike Hrvatske.
Pri utvrđivanju visine naknade, na temelju
članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti
slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u
Republici Hrvatskoj.
Iznos pravične naknade, kojeg je podnositeljica
zahtijevala u ustavnoj tužbi, u dijelu koji prelazi iznos utvrđen u točki III.
izreke ove odluke, Sud je ocijenio neprimjerenim.
Slijedom svega iznijetoga, sukladno odredbi
članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV.
izreke ove odluke.
8. Predsjednik Općinskog suda u Splitu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od
isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na
članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
9. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-2117/2003
Zagreb, 31. ožujka 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Suda
dr. sc. Petar Klarić, v. r.