POSLOVNE INFORMACIJE - 56 2.5.2005 Kolektivni ugovor za STSI d.o.o.

KOLEKTIVNI UGOVORI

1070

Na temelju odredbe članka 194. Zakona o radu (pročišćeni tekst: »Narodne novine« broj 137/04)

STSI – Integrirani tehnički servisi, d.o.o. Zagreb, Lovinčićeva b.b. (dalje u tekstu: poslodavac) i

INAŠ – Sindikat zaposlenika INE i društava INE Zagreb,

Sindikat INE i naftnog gospodarstva,

Samostalni sindikat radnika u djelatnostima energetike, kemije i nemetala Hrvatske,

(dalje u tekstu: sindikati)

sklopili su u Zagrebu 14. ožujka 2005. godine

KOLEKTIVNI UGOVOR za STSI d.o.o.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim Kolektivnim ugovorom uređuju se prava i obveze njegovih potpisnika te pitanja iz radnih odnosa ili ona u svezi s radnim odnosima radnika kod poslodavca.

Članak 2.

(1) Prema odredbama ovog Kolektivnog ugovora, poslodavac je STSI – Integrirani tehnički servisi d.o.o. Zagreb za kojeg radnik u radnom odnosu obavlja određene poslove.

(2) Prema odredbama ovog Kolektivnog ugovora, radnik je fizička osoba koja obavlja određene poslove za poslodavca na temelju ugovora o radu.

Članak 3.

(1) Ako bi u općem aktu poslodavca pojedino pravo radnika bilo manje od prava koja proizlaze iz ovog Kolektivnog ugovora, izravno se primjenjuju odredbe ovog Kolektivnog ugovora.

(2) Ovim Kolektivnim ugovorom utvrđena razina prava, po izričitom dogovoru stranaka potpisnica, može se smanjiti samo u slučaju »više sile« ili izvanrednih okolnosti koje objektivno postoje i ne ovise o volji ugovornih strana.

Članak 4.

U slučaju statusne promjene poslodavca, na radnike se do sklapanja novog kolektivnog ugovora, a najduže godinu dana, nastavlja primjenjivati ovaj Kolektivni ugovor.

INDUSTRIJSKI ODNOSI

Članak 5.

(1) U cilju unaprjeđenja socijalnog dijaloga i jačanja konkurentnosti društva za poslovanje u tržišnim uvjetima, a zbog zaštite radno-pravnog odnosno socijalno-materijalnog položaja radnika, stranke ovog Kolektivnog ugovora će uspostaviti redovnu komunikaciju u slučajevima:

– restrukturiranja društva ili njegovih dijelova,

– promjena u organizaciji,

– zapošljavanja, premještaja i otkaza,

– prekvalifikacije i doškolovanja,

– očuvanja i unaprjeđenja zaštite na radu, zaštite okoliša i rada na siguran način,

– u ostalim slučajevima od interesa za poslodavca i sindikat

(2) Pod redovnom komunikacijom podrazumijeva se pravovremena razmjena mišljenja i stavova u fazi izrade prijedloga odluka poslodavca.

Članak 6.

(1) Poslodavac će, ako osniva novo društvo unutar STSI-grupe, u aktima o osnivanju tog društva osigurati svim radnicima koji prelaze od poslodavca na rad u novoosnovano društvo, kontinuitet radnog staža iz čega proizlaze određena prava utvrđena propisima i ovim Kolektivnim ugovorom (npr. godišnji odmor, jubilarne nagrade, otpremnine).

(2) Poslodavac se obvezuje da će u slučaju prestanka rada društva iz prethodnog stavka u razdoblju do godine dana od osnivanja, preuzeti na rad radnike tog društva te s njima sklopiti ugovore o radu.

(3) Poslodavac se obvezuje da će kod osnivanja novih društava i/ili svih drugih promjena u kojima radnici prelaze na rad kod drugog poslodavca, na zahtjev sindikata pristupiti razgovorima o sklapanju posebnog sporazuma o radnom, socijalnom i materijalnom položaju radnika.

ZASNIVANJE RADNOG ODNOSA

Članak 7.

(1) Prije zasnivanja radnog odnosa s novim radnikom, poslodavac će ispitati mogućnost popunjavanja tog radnog mjesta radnikom STSI-a koji udovoljava uvjetima tog radnog mjesta.

(2) Radni odnos zasniva se ugovorom o radu između poslodavca i radnika.

(3) Ugovor o radu sklapa se na neodređeno vrijeme.

(4) Ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme.

(5) Ugovor o radu sklapa se u pisanom obliku i mora sadržavati uglavke o:

1. ugovornim strankama te njihovom prebivalištu, odnosno sjedištu,

2. mjestu rada, a ako ne postoji stalno ili glavno mjesto rada, onda napomena da se rad obavlja na različitim mjestima,

3. nazivu, naravi ili vrsti rada na koji se radnik zapošljava ili kratak popis ili opis poslova,

4. danu otpočinjanja rada,

5. očekivanom trajanju ugovora, u slučaju ugovora o radu na određeno vrijeme,

6. trajanju plaćenog godišnjeg odmora na koji radnik ima pravo, a u slučaju kada se takav podatak ne može dati u vrijeme sklapanja ugovora, načinu određivanja trajanja toga odmora,

7. otkaznim rokovima kojih se mora pridržavati radnik, odnosno poslodavac, a u slučaju kada se takav podatak ne može dati u vrijeme sklapanja ugovora, načinu određivanja otkaznih rokova,

8. osnovnoj plaći, dodacima na plaću te razdobljima isplate primanja na koje radnik ima pravo,

9. trajanju redovnog radnog dana ili tjedna.

(6) Umjesto uglavaka iz točaka 6., 7., 8. i 9. stavka 1. ovog članka može se u ugovoru o radu uputiti na odredbe ovog Kolektivnog ugovora.

Članak 8.

(1) Prije sklapanja ugovora o radu s novim radnikom, radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti za obavljanje određenih poslova, poslodavac ga može uputiti na liječnički pregled. Troškove takvog liječničkog pregleda, kao i kasnijih periodičkih liječničkih pregleda snosi poslodavac.

(2) Prije sklapanja ugovora o radu s novim radnikom može se obaviti prethodno provjeravanje njegovih sposobnosti. Odluku o prethodnom provjeravanju kandidata za zaposlenje i načinu provjere donosi poslodavac.

(3) Poslodavac može određene poslove povjeriti radnicima, uz njihovu suglasnost, da ih obavljaju kod kuće. Takav rad može se obavljati ako postoje svi potrebni uvjeti za obavljanje poslova radnih mjesta za koje je zasnovan radni odnos.

(4) Poslodavac se obvezuje da neće ustupati poslove drugim pravnim i fizičkim osobama koji bi mogli prouzročiti višak broja zaposlenih kod poslodavca.

RADNO VRIJEME

Puno radno vrijeme

Članak 9.

Utvrđuje se puno radno vrijeme od 40 sati tjedno.

Nepuno radno vrijeme

Članak 10.

(1) Ugovor o radu može se sklopiti i za nepuno radno vrijeme kada priroda i opseg posla, odnosno organizacija rada, ne zahtijeva rad u punom radnom vremenu.

(2) Rad u nepunom radnom vremenu može biti organiziran u istom ili različitom trajanju tijekom tjedna odnosno samo neke dane u tjednu.

Članak 11.

(1) Radnici koji rade nepuno radno vrijeme ostvaruju ista prava kao i radnici koji rade u punom radnom vremenu glede odmora između dva uzastopna radna dana, tjednog odmora, najkraćeg trajanja godišnjeg odmora i plaćenog dopusta.

(2) Ostala prava iz radnog odnosa radnici koji rade nepuno radno vrijeme ostvaruju u obujmu koji odgovara udjelu nepunog radnog vremena u fondu sati punog radnog vremena.

Skraćeno radno vrijeme

Članak 12.

(1) Na poslovima na kojima se ni uz primjenu mjera zaštite na radu radnik ne može zaštititi od štetnih utjecaja, radno vrijeme se skraćuje razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i radnu sposobnost radnika.

(2) Svaka stranka ovlaštena je ministru mjerodavnom za rad predložiti donošenje pravilnika kojim se uređuju pitanja prema stavku 1. ovog članka.

(3) Radnik koji radi skraćeno radno vrijeme sva prava ostvaruje kao da radi puno radno vrijeme.

(4) Radnik kojemu je radno vrijeme skraćeno ne smije se na takvim poslovima zaposliti kod drugog poslodavca niti mu se može odrediti prekovremeni rad na takvim poslovima, osim u slučaju elementarnih nepogoda (požara, poplave, eksplozija i sl.).

Prekovremeni rad

Članak 13.

(1) Prekovremeni rad može se uvesti u skladu s člankom 41. Zakona o radu.

(2) Odrađeni sati rada nakon 8 sati rada u redovnom, odnosno, nakon 12 sati rada u preraspodijeljenom radnom vremenu, smatraju se prekovremenim radom.

(3) Poslodavac će radi izbjegavanja prekovremenog rada provoditi određene organizacijske mjere (povećanjem broja izvršitelja, raspoređivanjem unutar STSI-a, novim zapošljavanjem i sl.).

(4) Poslodavac je obvezan svaka tri mjeseca u pisanom obliku izvješćivati sindikat o odrađenim prekovremenim satima.

(5) Prekovremeni rad ne može se odrediti invalidima rada bez njihova pristanka.

(6) Poslodavac je dužan dnevno evidentirati sate prekovremenog rada i omogućiti radniku uvid u tu evidenciju.

(7) Ukoliko radnik na ime odrađenih sati prekovremenog rada želi koristiti slobodne sate, poslodavac se obvezuje omogućiti mu korištenje tih sati uvećanih za 50%, na dane koje dogovori s poslodavcem.

Noćni rad i rad u drugoj smjeni

Članak 14.

(1) Rad između 22 sata i 6 sati sljedećeg dana smatra se noćnim radom.

(2) Rad u smjenskom radu između 14 i 23 sata smatra se radom u drugoj smjeni što podrazumijeva radno vrijeme od 14 do 22 sata odnosno od 15 do 23 sata.

Članak 15.

Noćni rad ne može se odrediti:

– radniku mlađem od 18 godina,

– trudnici i majci s djetetom do 2 godine starosti bez njezine suglasnosti

– samohranom roditelju s djetetom do 5 godina života bez njegove suglasnosti

– roditelju teže hendikepiranog djeteta,

– radniku invalidu kojemu je isti izričito zabranjen rješenjem HZMO.

Raspored radnog vremena

Članak 16.

(1) Dnevni i tjedni raspored radnog vremena utvrđuje poslodavac pisanom odlukom, uz savjetovanje sa sindikatom, o čemu će biti na odgovarajući način obaviješteni svi radnici.

(2) Poslodavac je dužan za svaku godinu izraditi kalendar radnog vremena, na način da je isti razrađen po mjesecima.

(3) Kalendar radnog vremena iz prethodnog stavka poslodavac će izraditi do kraja tekuće godine za narednu godinu.

(4) Kalendarom radnog vremena utvrdit će se godišnji fond sati i fond sati po mjesecima u okviru godišnjeg fonda sati.

Preraspodjela radnog vremena

Članak 17.

(1) Ako narav posla to zahtijeva, puno radno vrijeme može se preraspodijeliti tako da tijekom jednog razdoblja traje duže, a tijekom drugog razdoblja kraće od punog radnog vremena, s tim da ukupno radno vrijeme ne prijeđe puno radno vrijeme za to razdoblje.

(2) Ako je radno vrijeme preraspodijeljeno, ono ne smije biti duže od 52 sata tjedno.

(3) Za poslove sezonske naravi poslodavac može preraspodijeliti radno vrijeme i duže od 52 sata tjedno, ali ne duže od 60 sati, o čemu će jednom godišnje izvješćivati sindikat.

(4) Preraspodijeljeno radno vrijeme ne smatra se prekovremenim radom.

(5) Poslodavac mora pismeno obavijestiti radnika o preraspodijeljenom radnom vremenu tjedan dana unaprijed.

(6) Preraspodijeljeno radno vrijeme svodi se na puno radno vrijeme u siječnju za prethodnu kalendarsku godinu.

(7) Svako odstupanje od redovnog radnog vremena, koje nije definirano kao preraspodjela, smatra se prekovremenim radom.

ODMORI I DOPUSTI

Stanka

Članak 18.

(1) Radnik koji radi puno radno vrijeme ima svakoga radnog dana pravo na stanku od najmanje trideset minuta, koja se ubraja u to radno vrijeme.

(2) Ako radi duže od osam sati, radnik ima pravo na dodatnu stanku, ako duži rad traje duže od četiri sata.

(3) Ako narav posla ne omogućuje korištenje stanke, poslodavac će radniku omogućiti skraćivanje dnevnog radnog vremena za 30 minuta ili mu omogućiti kumulativno korištenje stanke u preraspodijeljenom radnom vremenu.

(4) Radna mjesta iz prethodnog stavka, u roku od tri mjeseca od potpisivanja Kolektivnog ugovora, utvrdit će poslodavac posebnom odlukom uz savjetovanje sa sindikatom.

Članak 19.

(1) Radnica koja doji dijete ima pravo do godine dana djetetova života na korištenje stanke za dojenje djeteta u trajanju od dva puta po sat vremena i na odmor od 30 minuta.

(2) Radnica će vrijeme stanke iz prethodnog stavka iskoristiti u skladu s potrebama djeteta uz prethodnu najavu poslodavcu.

(3) Radnica se može izuzetno koristiti pravom na stanku za dojenje djeteta i dnevni odmor iz stavka 1. i 2. ovog članka u trajanju od neprekidno dva i pol sata samo uz prethodno predočenje potvrde ovlaštenog liječnika da doji dijete.

Dnevni odmor

Članak 20.

Između dva uzastopna radna dana radnik ima pravo na odmor od najmanje 12 sati neprekidno, odnosno 10 sati neprekidno u skladu s člankom 45. Zakona o radu.

Tjedni odmor

Članak 21.

Radnik ima pravo na tjedni odmor nedjeljom i to 24 sata neprekidno. Ako je prijeko potrebno da radi nedjeljom, za svaki radni tjedan osigurat će mu se jedan dan odmora i to u pravilu sljedeći tjedan, a najkasnije u roku od 30 dana.

Godišnji odmor

Članak 22.

(1) Radnik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje osamnaest, a najviše do trideset radnih dana.

(2) Malodobni radnik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje dvadeset i šest radnih dana.

(3) Radnik koji radi na poslovima na kojima ni uz primjenu zaštitnih mjera na radu nije moguće radnika zaštititi od štetnih utjecaja, ima za svaku kalendarsku godinu pravo na godišnji odmor od najmanje trideset, a najviše do trideset i pet radnih dana.

(4) Radna mjesta iz prethodnog stavka, u roku od tri mjeseca od potpisivanja ovog Kolektivnog ugovora, utvrdit će poslodavac posebnom odlukom uz savjetovanje sa sindikatom.

Članak 23.

U dane godišnjeg odmora ne uračunavaju se blagdani i neradni dani utvrđeni zakonom, subote i razdoblje privremene nesposobnosti za rad koju je utvrdio ovlašteni liječnik.

Članak 24.

Ništavan je sporazum o odricanju prava na godišnji odmor, odnosno o isplati naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora.

Članak 25.

(1) Radnik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid rada između dva radna odnosa duži od osam dana stječe pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnog rada.

(2) Prekid rada zbog privremene nesposobnosti za rad, vojne službe ili drugog zakonom određenog opravdanog razloga ubraja se u rok iz stavka 1. ovog članka.

Članak 26.

(1) Radnik ima pravo na dvanaestinu godišnjeg odmora za svakih navršenih mjesec dana rada u slučaju:

– ako u kalendarskoj godini u kojoj je zasnovao radni odnos, zbog neispunjenja šestomjesečnog roka čekanja prava na godišnji odmor, nije stekao pravo na godišnji odmor,

– ako radni odnos prestane prije završetka šestomjesečnog roka čekanja prava na godišnji odmor,

– ako radni odnos prestane prije 1. srpnja.

(2) U izračunavanju trajanja godišnjeg odmora na način iz stavka 1. ovog članka, najmanje polovica dana godišnjeg odmora zaokružuje se na cijeli dan godišnjeg odmora.

Članak 27.

Trajanje godišnjeg odmora preko osamnaest radnih dana utvrđuje se prema:

a) godinama staža

– od 1 do 3 godine 1 radni dan

– od 4 do 5 godina 2 radna dana

– od 6 do 7 godina 3 radna dana

– od 8 do 9 godina 4 radna dana

– od 10 do 12 godina 5 radnih dana

– od 13 do 14 godina 6 radnih dana

– od 15 do 17 godina 7 radnih dana

– od 18 do 19 godina 8 radnih dana

– od 20 do 22 godine 9 radnih dana

– od 23 do 24 godine 10 radnih dana

– od 25 do 27 godine 11 radnih dana

– preko 27 godina 12 radnih dana

b) uvjetima rada za radna mjesta na kojima se pretežiti dio vremena radi

– na otvorenom, teškim fizičkim radom 2 radna dana

– s prisilnim položajem tijela,

opterećenjem osjetila 1 radni dan

c) složenosti poslova

– poslovi I. i II. grupe složenosti 1 radni dan

– poslovi III. do VI. grupe složenosti 2 radna dana

– poslovi VII. do X. grupe složenosti 3 radna dana

d) socijalnim prilikama

– roditelju za svako dijete do 3 godine starosti 3 radna dana

– roditelju za svako dijete od 3 do 12godina starosti 2 radna dana

– samohranom roditelju za svako dijete do12 godina starosti 4 radna dana

– roditelju djeteta sa smetnjama u psihofizičkomrazvoju 4 radna dana

– invalidu rada 2 radna dana

– invalidu Domovinskog rata (ratnom i civilnom) 4 radna dana

– radniku koji uzdržava teško oboljelog članauže obitelji 2 radna dana

Članak 28.

Slijepi radnik ima pravo na trideset i pet radnih dana godišnjeg odmora bez obzira na kriterije iz čl. 27. ovog Kolektivnog ugovora.

Članak 29.

(1) Radnik ima pravo godišnji odmor iskoristiti u dva dijela.

(2) Ako radnik koristi godišnji odmor u dijelovima, prvi dio u trajanju od najmanje dvanaest radnih dana neprekidno, mora iskoristiti tijekom kalendarske godine za koju ostvaruje pravo na godišnji odmor.

(3) Drugi dio godišnjeg odmora radnik mora iskoristiti najkasnije do 30. lipnja iduće godine.

Članak 30.

(1) Raspored korištenja godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac, uzimajući u obzir potrebe organizacije rada, mogućnosti za odmor i razonodu radnika kao i želje radnika.

(2) O odluci o rasporedu korištenja godišnjeg odmora poslodavac će se savjetovati sa sindikatom i to na način da će se poslodavac prije odlučivanja o pisanom prigovoru radnika protiv odluke o vremenu korištenja i broju dana godišnjeg odmora na koji radnik ima pravo u tekućoj kalendarskoj godini, savjetovati sa sindikalnim povjerenikom koji ima prava i obveze radničkog vijeća, ukoliko kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće.

(3) Sastavni dio odluke iz prethodnog stavka je i ukupan broj dana godišnjeg odmora utvrđen na temelju Kolektivnog ugovora.

Članak 31.

Obavijest o korištenju godišnjeg odmora obvezno se dostavlja radniku najkasnije petnaest dana prije početka korištenja godišnjeg odmora.

Članak 32.

(1) Radnik ima pravo na naknadu stvarnih troškova prouzročenih odgodom odnosno prekidom korištenja godišnjeg odmora do kojih je došlo temeljem naloga poslodavca.

(2) Stvarnim troškovima smatraju se putni i drugi troškovi (što podrazumijeva stvarne troškove prijevoza koje je radnik koristio u polasku i povratku iz mjesta zaposlenja do mjesta u kojem je koristio godišnji odmor u trenutku prekida, kao i dnevnice u povratku do mjesta zaposlenja prema propisima o naknadi troškova za službena putovanja) te ostali izdaci koji su nastali za radnika zbog odgode odnosno prekida godišnjeg odmora, što dokazuje odgovarajućom dokumentacijom.

Članak 33.

(1) Godišnji odmor, odnosno prvi dio godišnjeg odmora koji je prekinut ili nije korišten u kalendarskoj godini u kojoj je stečen, zbog bolesti ili porodnog dopusta, radnik ima pravo iskoristiti do 30. lipnja iduće godine, pod uvjetom da je radio najmanje šest mjeseci u godini koja prethodi godini u kojoj se vratio na rad.

(2) Član posade broda, radnik na radu u inozemstvu, radnik koji je bio u vojnoj službi te sudionik Domovinskog rata i radnik mobiliziran u postrojbe Hrvatske vojske, odnosno policije, ima pravo iskoristiti zaostali godišnji odmor iz prethodne kalendarske godine najkasnije do 31. prosinca iduće godine.

Članak 34.

(1) Pravo na godišnji odmor nema radnik koji je to pravo u cijelosti za tekuću kalendarsku godinu iskoristio kod prethodnog poslodavca.

(2) Prilikom prestanka ugovora o radu poslodavac je dužan radniku izdati potvrdu o korištenju godišnjeg odmora.

Članak 35.

Jedan dan godišnjeg odmora radnik ima pravo koristiti kada on to želi, uz obvezu da o tome obavijesti poslodavca najmanje tri dana prije početka korištenja.

Plaćeni dopust

Članak 36.

(1) Radnik ima pravo na dopust do najviše sedam radnih dana u jednoj kalendarskoj godini, uz naknadu plaće u ovim slučajevima:

- sklapanje braka – 5 radnih dana,

- porod supruge – 5 radnih dana,

- smrt člana uže obitelji – 4 radna dana,

- smrt roditelja bračnog druga – 2 radna dana,

- selidba u mjestu stanovanja – 2 radna dana,

- selidba izvan mjesta stanovanja – 3 radna dana,

- elementarna nepogoda – 2 radna dana,

- teška bolest članova uže obitelji – 3 radna dana,

- sudjelovanje u humanitarnim, kulturnim,

sportskim ili sličnim akcijama – 2 radna dana.

(2) Plaćeni dopust iz stavka 1. ovog članka koristi se, u pravilu, u vrijeme događaja na osnovu kojeg radnik ostvaruje pravo na plaćeni dopust, izuzev dopusta za porod supruge kojeg može koristiti najkasnije do navršene jedne godine starosti djeteta.

(3) Iznimno, u slučaju smrti člana uže obitelji odnosno smrti roditelja bračnog druga, radnik ima pravo koristiti 4 dana odnosno 2 dana neovisno o tome koliko je dana dopusta do tada koristio.

(4) Članom uže obitelji iz stavka 1. ovog članka smatraju se: bračni drug, srodnici po krvi u pravoj liniji i njihovi supruzi, braća i sestre, pastorčad i posvojenici, djeca bez roditelja uzeta na uzdržavanje, očuh i maćeha, posvojitelj, osoba koju je radnik dužan po zakonu uzdržavati te osoba koja s radnikom živi u izvanbračnoj zajednici.

(5) Prema ovom Kolektivnom ugovoru, osim izuzetaka iz prethodnog stavka, pod pojmom “uža obitelj” podrazumijeva se radnikov bračni drug, roditelji i djeca.

Članak 37.

(1) Radnik – dobrovoljni davatelj krvi ostvaruje pravo na slobodan dan s naslova dobrovoljnog darivanja krvi.

(2) Za prvo darivanje tijekom kalendarske godine ima pravo na jedan slobodan dan kojeg koristi na dan darivanja krvi.

(3) Za drugo darivanje krvi tijekom iste kalendarske godine, pored slobodnog dana iz prethodnog stavka ima pravo na još jedan slobodan dan kojeg koristi u dogovoru s poslodavcem.

(4) Za treće i sljedeća darivanja krvi tijekom iste kalendarske godine, pored slobodnih dana iz prethodnih stavaka ima pravo na još jedan slobodan dan kojeg koristi u dogovoru s poslodavcem.

(5) Slobodni dani iz prethodnih stavaka ne mogu se prenositi u narednu kalendarsku godinu.

Članak 38.

(1) Poslodavac može u jednoj kalendarskoj godini odobriti radniku dopust uz naknadu plaće u trajanju dužem od sedam radnih dana, a najviše trideset radnih dana, za potrebe stručnog i općeg školovanja te osposobljavanja ili usavršavanja.

(2) Glede stjecanja prava iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom razdoblje plaćenog dopusta smatra se vremenom provedenim na radu.

Neplaćeni dopust

Članak 39.

(1) Poslodavac može radniku na njegov zahtjev odobriti neplaćeni dopust do trideset dana tijekom jedne kalendarske godine u ovim slučajevima:

– njega člana uže obitelji,

– njega invalida Domovinskog rata (ratnih i civilnih),

– gradnja ili popravak kuće ili stana,

– liječenje na vlastiti trošak,

– izobrazba, osposobljavanje, usavršavanje ili specijalizacija na vlastiti trošak,

– u drugim opravdanim slučajevima.

(2) Neplaćeni dopust duži od trideset dana tijekom jedne kalendarske godine može se odobriti radniku na njegov zahtjev posebnom odlukom poslodavca.

(3) Za vrijeme neplaćenog dopusta prava i obveze iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosnom miruju, ako zakonom nije drukčije određeno.

PLAĆA

Članak 40.

(1) Za obavljeni rad radnik ima pravo na plaću koja se sastoji od:

– osnovne plaće utvrđene na osnovi složenosti poslova radnog mjesta na kojem

– radnik radi i uvjeta rada na tom radnom mjestu;

dodataka osnovnoj plaći na osnovi radnog staža i uvjeta rada težih od uvjeta koji su vrednovani u osnovnoj plaći (dalje u tekstu: dodaci).

(2) Radnik može ostvariti i pravo na povećanje plaće na osnovi uspješnosti radnog učinka (u daljnjem tekstu: stimulativni dio plaće).

(3) Radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme kada ne radi, a u slučajevima koji su određeni ovim Kolektivnim ugovorom i zakonom.

Članak 41.

(1) Prema ovom Kolektivnom ugovoru plaćom se smatra bruto-plaća.

(2) Radnicima se plaća za prethodni mjesec isplaćuje u pravilu do 10. u tekućem mjesecu.

Članak 42.

(1) Osnovna plaća radnika je najniži iznos plaće za rad obavljen na razini uobičajenog radnog učinka, a sastoji se od osnovice osnovne plaće i dodatka osnovici osnovne plaće. Osnovica osnovne plaće izračunava se množenjem cijene sata rada, koeficijenta složenosti radnog mjesta iz ugovora o radu i sati rada. Dodatak osnovici osnovne plaće izračunava se množenjem iznosa iz st. 3. ovog članka i sati rada.

(2) Cijena sata rada utvrđuje se u visini od najmanje 11,39 kn.

(3) Dodatak osnovici osnovne plaće po satu rada utvrđuje se u visini od najmanje 4,91 kn.

(4) Cijena sata rada i dodatak osnovici osnovne plaće po satu rada za 2005. godinu, počevši s 1. 1. 2005. i za 2006. godinu, počevši s 1.1.2006. uvećavaju se za stopu rasta bruto domaćeg proizvoda za 2004. godinu, odnosno za 2005. godinu.

Članak 43.

(1) Na temelju ovog Kolektivnog ugovora razvrstavaju se i vrednuju pojedini poslovi, odnosno radna mjesta po stupnjevima na osnovi složenosti i normalnih uvjeta rada na tim radnim mjestima.

(2) Normalni uvjeti rada na pojedinom radnom mjestu su uvjeti koji su prisutni u pravilu tijekom cijelog radnog vremena, koje diktira tehnološki proces i njemu odgovarajuća organizacija rada, odnosno koji su uobičajeni na takvim radnim mjestima.