USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
1072
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak,
predsjednik Vijeća te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko
Sokol, Nevenka Šernhorst i
Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj
tužbi D. P. iz S., zastupanog po opunomoćeniku Z. K., odvjetniku u S., na
sjednici održanoj 7. travnja 2005. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I.
Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Sisku dužan je donijeti odluku
u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: P-1340/96 (raniji
broj Općinskog suda u Zagrebu: P-519/93), u najkraćem mogućem roku, ali ne
duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove
odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne
tužbe, D. P. iz S., B. Č. 20, određuje se primjerena naknada zbog povrede
ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 5.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V.
Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka
63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon),
podnio je 15. ožujka 2004. ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Dana 22. siječnja 1993. T. i. d.o.o. iz Z.
podnio je Općinskom sudu u Zagrebu tužbu protiv tuženika D. P. (podnositelja
ustavne tužbe) i njegova oca Z. P. radi plaćanja dospjelih obroka po ugovoru o leasingu za najam automobila.
Do
5. studenoga 1997. u postupku je učinjeno sljedeće:
Općinski sud u Zagrebu postupak vodi pod brojem:
P-519/93; u odgovoru na tužbu od 12. listopada 1993. tuženi su istakli prigovor
mjesne nenadležnosti suda u Zagrebu; ročište od 25. listopada 1993. održano je
u odsutnosti tuženika, uredno pozvanih; rješenjem od 25. listopada 1993.
Općinski sud u Zagrebu oglašava se mjesno nenadležnim te se predmet 28. travnja
1994. ustupa Općinskom sudu u Sisku, koji dalje postupak vodi pod brojem:
P-654/94; sud je nastavno zakazao pet ročišta (20. lipnja, 12. rujna, 17.
listopada i 14. prosinca 1994. te 20. veljače 1995.), koja se odgađaju zbog
izostanka tužitelja; na ročištu od 22. svibnja 1995. stranke predlažu mirno
rješavanje spora, što im sud odobrava; na ročištu od 14. rujna 1995. sud donosi
rješenje o mirovanju postupka; slijede ročišta od 11. siječnja, 15. svibnja i
18. lipnja 1996., na kojemu je glavna rasprava zaključena. Dana 21. lipnja
1996. sud donosi presudu, kojom obvezuje podnositelja na plaćanje, dok odbija
tužbeni zahtjev protiv njegova oca Z. P. Županijski sud u Sisku presudom broj: Gž-552/96 od 31. listopada 1996. ukida prvostupanjsku
presudu i predmet vraća na ponovno suđenje. Postupak se pred prvostupanjskim
sudom dalje vodi pod brojem: P-1340/96. Slijede ročišta od 4. ožujka i 5.
svibnja 1997. te traženja suda od Trgovačkog suda u Ljubljani i Trgovačkog suda
u Zagrebu podataka o eventualnom stečaju protiv tužitelja.
Sljedeće
ročište održano je tek 19. svibnja 1999., na kojemu je zbog promjene
predsjednika vijeća glavna rasprava započela iznova.
Podneskom
od 6. rujna 1999. podnositelj ističe protutužbeni
zahtjev.
Sljedeća ročišta održana su 1. srpnja, 15. rujna
te 7. prosinca 1999., na kojemu je tužitelj stavio prigovor promašene aktivne
legitimacije.
Rješenjem od 3. svibnja 2000. sud navedeni
prigovor odbija. Podnositelj 11. srpnja 2000. ulaže žalbu, koju Županijski sud
u Sisku rješenjem broj: Gž-1485/00 od 11. listopada
2001. usvaja i ukida pobijano rješenje te predmet vraća na ponovno suđenje.
Sljedeće
ročište održano je 5. veljače 2002. godine.
Rješenjem od 21. veljače 2002. ponovno je
odbijen prigovor promašene aktivne legitimacije. Dana 26. veljače 2002.
podnositelj ulaže žalbu, koju, rješenjem od 20. veljače 2003., Županijski sud u
Sisku odbija.
Sljedeća ročišta održana su dana 12. lipnja, 11.
srpnja te 8. prosinca 2003. godine, zatim 10. ožujka i 3. lipnja 2004., s kojim
danom je donijeto rješenje kojim je utvrđeno da se tužba smatra povučenom.
Podneskom
od 15. rujna 2004. tužitelj je stavio prijedlog za povrat u prijašnje stanje.
Provjerom na sudu utvrđeno je da se uredujuća sutkinja trenutačno nalazi na porodiljnom
dopustu.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Za utvrđenje povrede ustavnog prava na
suđenje u razumnom roku mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava te
članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna tužba je
osnovana.
UTVRĐENJA VAŽNA ZA
ODLUKU
4.
Svoju odluku Ustavni sud temelji na sljedećim utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Tužba
je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta dana 22. siječnja 1993. godine.
Duljina postupka u pravilu se uzima u
razmatranje tek od 5. studenoga 1997., kada je stupio na snagu Zakon o
potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i
Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i
temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. –
pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju
Konvencije). U članku 6. stavku 1. Konvencija jamči pravo na suđenje u razumnom
roku.
Ustavna tužba podnijeta je 15. ožujka 2004., do
kada postupak nije pravomoćno okončan. Ustavni sud utvrđuje da je do dana
podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno jedanaest (11) godina, jedan
(1) mjesec i dvadeset dva (22) dana, dok je od stupanja na snagu Zakona o
potvrđivanju Konvencije pa do podnošenja ustavne tužbe postupak trajao šest (6)
godina, četiri (4) mjeseca i deset (10) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom
razdoblju započeo na Općinskom sudu u Zagrebu te se nastavio voditi do
podnošenja ustavne tužbe pred Općinskim sudom u Sisku i Županijskim sudom u
Sisku. U razdoblju od 5. svibnja 1997., odnosno 5. studenoga 1997. do 19.
svibnja 1999. prvostupanjski sud je bio potpuno neaktivan, što iznosi pune
dvije godine. O prigovoru promašene aktivne legitimacije, stavljenom na ročištu
od 7. prosinca 1999., sud je donio rješenje tek 3. svibnja 2000. te su o tom
prigovoru Općinski sud u Sisku i Županijski sud u Sisku u dva navrata ukupno
rješavali dulje od tri godine, iako je riječ o postupovnom
pitanju. Postupak još uvijek traje u prvom stupnju suđenja.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽENIK I PROTUTUŽITELJ U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositelj
ustavne tužbe u navedenom parničnom postupku svojim ponašanjem nije pridonio
duljini postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni
sud utvrđuje da u predmetu nema elemenata složenosti, koji bi opravdali
utvrđenu duljinu trajanja postupka.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodio u
trajanju duljem od jedanaest godina te da je u razdoblju nakon 5. studenoga
1997. sud prvog stupnja najprije bio neaktivan u duljem razdoblju (dvije
godine), a zatim se o jednom postupovnom pitanju
(aktivnoj legitimaciji) odlučivalo u razodblju od 7.
prosinca 1999. do 20. veljače 2003., što iznosi tri godine, dva mjeseca i
trinaest dana. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neučinkovito postupanje
suda te okolnost da se postupak i nadalje vodi pred sudom prvog stupnja,
Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u
razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Stoga
je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod
točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih
gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7.
Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog
zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od
isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na
članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj:
U-IIIA-897/2004
Zagreb,
7. travnja 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
PredsjednikVijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.