USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1074

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi D. G. iz Z., na sjednici održanoj dana 13. travnja 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-3211/01 (ranije: Pn-1805/95) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe D. G. iz Z., V. 223, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.100,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca, od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 29. prosinca 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 3. ožujka 1995. godine podnositelj je podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika, KB »S. M.«, radi naknade štete.

Do 5. studenoga 1997. godine održano je ročište 6. svibnja 1996. godine i provedeno vještačenje po vještaku sudske medicine i vještaku kirurgu – traumatologu.

Na ročištu održanom 2. ožujka 1998. godine određeno je provođenje vještačenja po vještaku neuropsihijatru te dopuna vještačenja po vještaku kirurgu – traumatologu.

Podnositelj je 17. travnja 1998. godine uplatio predujam za vještačenje.

Sud je rješenjem od 6. svibnja 1998. godine naložio vještacima da u roku od 30 dana dostave pismene nalaze i mišljenja. Vještaci su ih dostavili 15. lipnja 1998. godine.

Dopisima, zaprimljenima 22. rujna i 12. listopada 1998. godine kod Općinskog suda u Zagrebu, vještak kirurg – traumatolog dopunio je i ispravio svoj nalaz i mišljenje.

Podneskom od 27. listopada 1998. godine podnositelj se očitovao na nalaze i mišljenja vještaka na koje nije imao ni primjedbi ni prigovora, te je predložio zakazivanje ročišta.

Ročište zakazano za 23. ožujka 1999. godine odgođeno je zbog bolesti suca.

Na ročištu održanom 21. rujna 1999. godine saslušan je podnositelj, zaključena glavna rasprava i donesena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev podnositelja.

Dana 12. listopada 1999. godine podnositelj je izjavio žalbu protiv presude, u kojoj je naveo i novu činjenicu.

Spis je otpremljen 15. studenoga 1999. godine Županijskom sudu u Zagrebu, koji je presudom, broj: Gž-11775/99 od 17. travnja 2001. godine, ukinuo presudu Općinskog suda u Zagrebu i predmet vratio na ponovni postupak. Presudu sa spisom Općinski sud u Zagrebu zaprimio je 3. svibnja 2001. godine.

Na ročištu održanom 2. listopada 2001. godine određeno je provođenje dopunskog saslušanja podnositelja, a opunomoćenik podnositelja predložio je i provođenje dopunskog vještačenja.

Na ročištu održanom 8. veljače 2002. godine opunomoćenik pod­nositelja predaje u spis očitovanje i dokumentaciju, dopunski je saslušan podnositelj, te je određeno provođenje dopunskog vještačenja po vještaku kirurgu – traumatologu i vještaku neuropsihijatru. Podnositelj je pozvan da uplati predujam za vještačenje i dostavi kompletnu medicinsku dokumentaciju po okončanju liječenja.

Podnositelj je 6. lipnja 2002. godine uplatio predujam za vještačenje te dostavio zatraženu medicinsku dokumentaciju vještacima.

Sud je rješenjem od 30. kolovoza 2002. godine naložio vještacima da u roku od 30 dana dostave pismene nalaze i mišljenja. Vještaci su ih dostavili 24. rujna 2002. godine, a dopisom od 30. rujna 2002. godine Općinski sud u Zagrebu ih je dostavio podnositelju i tuženiku na očitovanje i odredio im za to rok od 60 dana.

Podneskom od 18. prosinca 2002. godine podnositelj se očitovao, iznio određene prigovore te predložio pozvati vještake na raspravu radi izjašnjenja o prigovorima i pregleda podnositelja.

Budući da je podnositelj kompletnu medicinsku dokumentaciju predao vještacima, Sud je zatražio dopisima od 30. rujna 2002. i 8. siječnja 2003. godine podnositelja da istu dostavi za tuženika. Podnositelj ju je dostavio 24. siječnja 2003. godine.

Podnescima od 13. i 28. ožujka 2003. godine podnositelj moli zakazivanje ročišta.

Podneskom od 7. travnja 2003. godine tužena se očitovala na nalaz i mišljenje vještaka, iznijela prigovore te predložila pribavljanje medicinske dokumentacije o posljednjem operativnom liječenju od K. b. c. »Z.«.

Dopisom od 14. travnja 2003. godine Sud je zatražio medicinsku dokumentaciju od K. b. c. »Z.«, a koja je dostavljena 7. svibnja 2003. godine.

U međuvremenu, podneskom od 22. travnja 2003. godine podnositelj se očitovao na podnesak tužene od 7. travnja 2003. godine.

Dopisom od 15. svibnja 2003. godine Sud je pozvao tuženu da izvrši uvid u spis i pribavljenu medicinsku dokumentaciju i odredio joj rok od 30 dana za očitovanje.

Podneskom od 26. lipnja 2003. godine tužena je dostavila zatraženo očitovanje i predložila provođenje vještačenja po abdominalnom kirurgu.

Ročište zakazano za 2. veljače 2004. godine odgođeno je zbog spriječenosti suca.

Na ročištu održanom 15. lipnja 2004. godine određeno je provođenje novog vještačenja po stalnom sudskom vještaku – kirurgu.

Tužena je uplatila predujam za vještačenje 17. lipnja 2004. godine.

Rješenjem od 10. siječnja 2005. godine vještak je pozvan da u roku od 30 dana dostavi nalaz i mišljenje.

U tijeku je izrada nalaza i mišljenja vještaka.

3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske propisano je:

Članak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).

Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

Članak 63.

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 3. ožujka 1995. godine tužbom podnositelja Općinskom sudu u Zagrebu radi naknade štete.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je dana 29. prosinca 2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno devet (9) godina, devet (9) mjeseci i dvadeset šest (26) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, jedan (1) mjesec i dvadeset četiri (24) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantom razdoblju, od 5. studenoga 1997. godine pa do podnošenja ustavne tužbe najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od jedne godine, devet mjeseci i trinaest dana. Sud je bio neaktivan od 27. listopada 1998. do 21. rujna 1999. godine.

Nakon toga postupak se povodom žalbe vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu u trajanju od jedne godine, pet mjeseci i šesnaest dana.

Budući da je drugostupanjskom presudom ukinuta prvostupanjska presuda, postupak se od 3. svibnja 2001. godine ponovno vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu i još je u tijeku. Sud je bio neaktivan od 26. lipnja 2003. do 15. lipnja 2004. i od 17. lipnja 2004. do 9. siječnja 2005. godine (ukupno jedna godina, šest mjeseci i tri dana).

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, nije bitno pridonio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da u predmetu ima elemenata složenosti.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u trajanju duljem od devet godina, te da je u razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine, Općinski sud u Zagrebu postupao neučinkovito. Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neučinkovito postupanje suda te okolnost da je postupak ponovno u tijeku pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-5119/2004

Zagreb, 13. travnja 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.