USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1075

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom Đ. P.-K. iz Đ., koju zastupa punomoćnica Lj. K.-S., odvjetnica iz V., na sjednici Vijeća održanoj 7. travnja 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja te se ukidaju:

– presuda Županijskog suda u Koprivnici, broj: Gž-716/00-2 od 12. prosinca 2000. godine i

– presuda Općinskog suda u Đurđevcu, broj: P-423/99-45 od 24. ožujka 2000. godine.

II. Predmet se vraća Općinskom sudu u Đurđevcu na ponovni postupak.

III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositeljica je ustavnu tužbu podnijela protiv presude Županijskog suda u Koprivnici, broj: Gž-716/00-2 od 12. prosinca 2000. godine, kojom je odbijena njezina žalba izjavljena protiv presude Općinskog suda u Đurđevcu, broj: P-423/99-45 od 24. ožujka 2000. godine.

Presudom Općinskog suda u Đurđevcu naloženo je podnositeljici da Z. k. š. z. »Š.« iz Đ., a temeljem ugovora o kratkoročnom kreditu broj: P-45/94 plati iznos od 23.130,71 kuna s pripadajućom kamatom po stopi od 5% mjesečno tekućom od 23. prosinca 1997. godine do isplate.

2. Ustavnom tužbom podnositeljica ponavlja navode žalbe protiv prvostupanjske presude. Smatra da su joj osporenim presudama povrijeđena ustavna prava iz članaka 26. i 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske.

Navodi da se u ovom slučaju radi o »zelenaškim« kamatama jer ugovorena kamata iznosi 5% mjesečno, što je suprotno mjerodavnim zakonskim propisima.

Ustavna tužba je osnovana.

3. Prema odredbama članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.

4. U osporenoj je presudi Županijski sud u Koprivnici potvrdio činjenična utvrđenja i pravna stajališta Općinskog suda u Đurđevcu. Sudovi su ocijenili da se u konkretnom slučaju ne radi o zelenaškom ugovoru iz članka 141. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96. i 112/99.), jer u konkretnom slučaju ne postoje subjektivne okolnosti (stanje nužde, teško materijalno stanje, nedovoljno iskustvo dužnika, lakomislenost, ovisnost o vjerovniku) radi kojih bi se u dijelu stope ugovornih kamata predmetni ugovor mogao poništiti.

5. Nadležna tijela sudbene vlasti nisu postupala sukladno postupovnim i materijalnim odredbama mjerodavnih zakona i nisu naveli relevantne razloge za donošenje svojih odluka.

Naime, prema pravnom stajalištu Ustavnog suda, izraženog u više odluka (U-III-380/2001 od 5. svibnja 2004. godine objavljene u »Narodnim novinama«, broj 65/04., 75/04. – ispravak), kada nije donesen poseban zakon koji bi određivao najvišu stopu ugovornih kamata (stopu između drugih osoba iz članka 399. stavka 2. ZOO-a), u svakom pojedinom slučaju valja ocijeniti ima li stopa ugovornih kamata elemente zelenaškog ugovora, odnosno je li ugovaranje nesrazmjerno visokih kamata (lihvarske kamate) u odnosu na tržišne uvjete u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu razlog za utvrđenje ništavim dijela ugovorne kamatne stope iznad utvrđene prosječne visine ugovorne kamatne stope na konkretnom tržištu, što je u isključivoj nadležnosti sudova.

Analizom ustavne tužbe i uvidom u spis Ustavni sud ocjenjuje da sudovi nisu utvrđivali ovu bitnu činjenicu u predmetu, je li navedeni ugovor o kreditu, u dijelu svojih odredbi u svezi visine stope ugovornih kamata, ništav u odnosu na tržišne uvjete u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, te nisu svoje utvrđenje o dopustivosti ugovorne kamate temeljili na cjelokupnoj analizi stanja na konkretnom tržištu u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora.

6. Podnositeljica, prema sadržaju ustavne tužbe, navodi povredu članka 29. stavka 1. Ustava, koji glasi:

»Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.«

Odredbe članka 109. stavka 1. i članka 110. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 91/96. i 112/99., u daljnjem tekstu: ZOO), koje glase:

»Na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

Pravo na isticanje ništavosti ne gasi se.«

Ustavni sud utvrđuje da je u provedenom postupku podnositeljici povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Ovo iz razloga što je prvostupanjski sud ocijenio da nema temelja primjeni članka 141. ZOO-a, a da nije utvrdio dozvoljenu visinu stope ugovornih kamata u odnosu na tržišne uvjete u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, kako je navedeno pod točkom 5. obrazloženja ove odluke, što će u ponovnom postupku učiniti nadležni općinski sud.

7. Odredbom članka 26. Ustava propisano je da su svi državljani Republike Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti te nije mjerodavna u ovom slučaju (stajalište Ustavnog suda izraženo u odluci broj: U-III-884/2004, objavljenoj u »Narodnim novinama«, broj 2/05.).

8. Shodno istaknutom i temeljem odredaba članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

9. Odluka o objavi temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-266/2001

Zagreb, 7. travnja 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.