USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
1079
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak,
predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko
Sokol, Nevenka Šernhorst i
Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj
tužbi mr. sc. D. V. iz D.,
na sjednici održanoj 7. travnja 2005. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I.
Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Dubrovniku dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-29/03 (P-125/84),
u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od jedne (1) godine, računajući od
prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.,
29/02., 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, D. V. iz D.,
određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka
1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst)
u iznosu od 3.000,00 kuna.
IV.
Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna
u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu
financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V.
Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka
63. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«,
broj 99/99., 29/02., 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni
zakon), podnio je 30. svibnja 2003. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog
postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom
tužbom utvrdio činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi
ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29.
stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Dana 31. siječnja 1984. godine podnositelj je
Općinskom sudu u Dubrovniku podnio tužbu, u parničnom predmetu radi utvrđenja
da određenoj zgradi u društvenom vlasništvu pripada pravo korištenja
građevinske parcele na kojoj je zgrada sagrađena. Predmet se vodio pod
poslovnim brojem: P-125/84.
Rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, broj:
P-125/84 od 9. ožujka 1984. godine, utvrđeno je da se radi zajedničkog
raspravljanja spajaju parnica broj: P-556/77 i P-125/84, i da će se spojeni
jedinstveni spis voditi pod brojem: P-566/77.
Rješenjem Okružnog suda u Dubrovniku, broj: Gž-175/84-2 od 23. ožujka 1984. godine, odbijena je žalba
tužitelja, podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, broj:
P-556/77-36 od 8. ožujka 1984. godine. Tim rješenjem suda prvog stupnja
prekinut je postupak, jer je tuženik umro, a nije imao opunomoćenika.
Općinski sud u Dubrovniku je 26. travnja 1984.
godine dopisom pozvao D. K. da kao jedina nasljednica tuženika, pok. N. K., preuzme parnični postupak na strani tuženika.
Rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, broj:
P-556/77-48 od 29. veljače 1988. godine, sud je ponovio navode iz dopisa od 26.
travnja 1984. godine, ponovno pozvavši D. K. da preuzme postupak na strani
tuženika, nakon čega će se odrediti ročište za glavnu raspravu.
Na ročištu održanom 13. listopada 1999. godine
opunomoćenik tužitelja zatražio je kraću odgodu radi konzultacije sa strankama.
Rješenjem suda prvog stupnja ročište je odgođeno, a opunomoćenik tužitelja
obvezan je da se u roku od 8 dana izjasni je li povlači tužbu i da obavijesti
sud o zakonskim nasljednicima iza pok. D. K..
Rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku od 27.
siječnja 2000. godine, pozvana je tužiteljica M. K. da u roku od 8 dana
obavijesti sud je li povlači tužbu ili da u suprotnom točno odredi tuženike.
Ured predsjednika Općinskog suda u Dubrovniku je
obaviješću, broj: Su-72/01 od 31. siječnja 2001. godine, obavijestilo
raspravnog suca zaduženog za predmet broj: P-556/77 da je Županijsko državno
odvjetništvo u Dubrovniku zatražilo na uvid navedeni parnični spis i utvrdilo
da je zadnja radnja u predmetu poduzeta 27. siječnja 2000. godine. Spis je
potom vraćen Uredu predsjednika suda i predsjednik suda je zamolio raspravnog
suca da predmet odmah uzme u rad, kako bi se parnični postupak što prije
dovršio.
Ročište za glavnu raspravu zakazano je za 16.
veljače 2001. godine. Na prijedlog opunomoćenika tužitelja za odgodu ročišta,
sud je rješenjem odredio da će se iduće ročište zakazati pismenim putem.
Na ročištu održanom 5. studenoga 2002. godine
sud je rješenjem pozvao punomoćnika tužitelja da odredi osobe tužitelja i
tuženika, njihove adrese i da precizira tužbeni zahtjev.
Uslijed utvrđenja Općinskog suda u Dubrovniku da
u konkretnoj pravnoj stvari postoje procesne smetnje za raspravljanje o
tužbenim zahtjevima tužitelja, rješenjem istog suda od 9. siječnja 2003.
godine, parnice, ranije spojene radi zajedničkog raspravljanja (kako je
navedeno u odjeljku 3. točke 2. obrazloženja ove odluke), sada su ponovno
razdvojene. Parnica vođena po tužbi D. V. protiv tuženika D. i B. K. dobila je
novi poslovni broj: P-29/03.
Rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, broj:
P-29/03-32 od 24. ožujka 2003. godine, utvrđen je prekid postupka u pravnoj
stvari tužitelja D. V. protiv tuženika D. K. i B. K., jer su tuženici umrli, a
nemaju opunomoćenika u toj pravnoj stvari.
Podnositelj ustavne tužbe podnio je žalbu protiv
tog rješenja suda prvog stupnja. Rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku, broj:
Gž-514/03 od 29. srpnja 2004. godine, utvrđeno je da
je podnositelj ustavne tužbe odustao od žalbe.
Provjerom na dan 14. ožujka 2005. godine,
utvrđeno je da je podnositelj 10. siječnja 2005. godine zatražio nastavak
prekinutog parničnog
postupka.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj
duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava
Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Prvostupanjski parnični postupak započeo je 31.
siječnja 1984. godine, tužbom podnositelja podnesenom Općinskom sudu u Dubrovniku, u parničnom postupku radi utvrđenja da
određenoj zgradi u društvenom vlasništvu pripada pravo korištenja građevinske
parcele na kojoj je zgrada sagrađena.
Ustavna tužba podnesena je dana 30. svibnja
2003. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni
sud utvrđuje da do dana podnošenje ustavne tužbe postupak u ovom predmetu
ukupno traje devetnaest (19) godina i – sumarno – četiri (4) mjeseca.
Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz
Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« –
Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak,
14/02. – u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio na snagu
dana 5. studenoga 1997. godine. Sukladno navedenom, konvencijsko pravo na
donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka
Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (5.
studenoga 1997. godine).
Ustavni sud je ocijenio da se u ovom slučaju
pravno relevantnim razdobljem, sa stajališta povrede prava na donošenje sudske
odluke u razumnom roku, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine (to jest,
od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do 30. svibnja
2003. godine (to jest, do dana podnošenja ustavne tužbe podnositeljice), što
ukupno iznosi pet (5) godina, šest (6) mjeseci i dvadeset pet (25) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Ustavni sud utvrđuje da u razmatranom, pravno
relevantnom razdoblju, Općinski sud u Dubrovniku nije poduzeo niti jednu radnju
relevantnu za meritorno odlučivanje o tužbenom zahtjevu podnositelja.
Pri takvom stanju stvari Ustavni sud ima u vidu
da je u pravnoj stvari podnositelja ustavne tužbe, a nakon ponovnog razdvajanja
spisa, pravno egzistentno rješenje Općinskog suda u
Dubrovniku o prekidu postupka. Međutim, podnositelj je 10. siječnja 2005.
godine zatražio nastavak postupka, u skladu sa mjerodavnim odredbama Zakona o
parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i
117/03.).
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
Prema ocjeni ovog Suda, podnositelj ustavne
tužbe, kao tužitelj parničnom postupku, svojim ponašanjem pridonio je duljini
cjelokupnog sudskog postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da nije riječ o složenom
predmetu,
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da parnični postupak po
tužbi podnositelja traje preko devetnaest godina, a u pravno relevantnom
razdoblju traje preko pet godina.
Ustavni sud napominje da je Europski sud za
ljudska prava u više svojih presuda izrijekom utvrdio da su države-ugovornice obvezne organizirati svoje pravne poretke na
način koji omogućava sudovima da ispune zahtjeve propisane člankom 6. stavkom
1. Europske konvencije, opetovano ističući naročitu važnost tog zahtjeva za
pravilno i uredno vođenje sudskih postupaka (v., primjerice, presude Europskog
suda u predmetima Bucholoz protiv Njemačke od 6.
svibnja 1981., Guincho protiv Portugala od 10. srpnja
1984., Union Alimentaria Sanders SA od 7. srpnja 1989., Brigandi
protiv Italije od 19. veljače 1991. i dr.).
Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, izrazito
neučinkovito postupanje suda za koje nema nikakvog opravdanja, kao i okolnost
da se ne radi o složenom postupku, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno pravo
podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom članka 29. stavka
1. Ustava.
Stoga je u smislu odredbe članka 63. stavka 2.
Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud u pravilu određuje za
razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno
dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine,
što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja. U konkretnom
slučaju, Ustavni sud je kod određivanja visine naknade uzeo u obzir doprinos
podnositelja duljini postupka.
Pri utvrđivanju visine naknade, na temelju
članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti
slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u
Republici Hrvatskoj.
Slijedom svega iznijetoga, sukladno odredbi
članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV.
izreke ove odluke.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) utemeljena
je na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Dubrovniku dužan
je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme
odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana
od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se
na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-1939/2003
Zagreb, 7. travnja 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.