USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1080

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi A. B, iz Z., koju zastupa B. S., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj dana 13. travnja 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod brojem: Pn-215/05 (raniji broj: Pn-4229/92) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02 – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe A. B. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.200,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je 4. prosinca 2002. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom utvrdio činjenice, koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Podnositeljica je dana 15. listopada 1992. godine podnijela Općinskom sudu u Zagrebu tužbu radi naknade štete protiv prvotuženika »C.« d.d. Z. i drugotuženika N. D.

Na ročištu održanom 16. veljače 1993. godine, punomoćnik podnositeljice tražio je rok radi usklađivanja tužbenog zahtjeva. Na ročištu održanom 13. rujna 1993. godine punomoćnik tužiteljice predložio je dodjelu novog roka radi dostave daljnjih dokaznih prijeloga, budući da je u tijeku relevantan kazneni postupak. Sud je riješio da će se novo ročište zakazati po prijedlogu podnositeljice.

Dana 31. ožujka 1994. godine opunomoćenik podnositeljice obavijestio je sud da je kazneni postupak završen te predložio priklapanje spisa i određivanje prometnog vještačenja s rekonstrukcijom štetnog događaja.

Sud prvog stupnja je rješenjem od 3. veljače 1997. godine pozvao podnositeljicu da uplati predujam za vještačenje, što je podnositeljica učinila 17. veljače 1997. godine.

Spis predmeta potom je dostavljen prometnom vještaku, koji je dugo izrađivao nalaz i mišljenje, stoga ga je sud rješenjima od 29. ožujka i 14. svibnja 1999. godine, te 9. veljače 2001. godine pozvao da vrati spis. Rješenjem istog suda od 8. ožujka 2002. godine, vještaku je zapriječeno novčanom kaznom, pa je vještak dana 19. ožujka 2002. godine dostavio u spis nalaz i mišljenje.

Na ročištu zakazanom za 17. travnja 2003. godine, sud je, prema očitovanju raspravnog suca, trebao dopunski saslušati vještaka radi očitovanja na prigovore podnositeljice i saslušati stranke.

Presuda suda prvog stupnja donesena je 17. travnja 2003. godine.

Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gžn-2972/03 od 5. listopada 2004. godine, presuda suda prvog stupnja je djelomično ukinuta i predmet je u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 15. listopada 1992. godine tužbom podnositeljice protiv prvotuženika (budući da je podnositeljica uslijed istog štetnog događaja podnijela tužbu i protiv Nevenke Dilberović, Općinski sud u Zagrebu je rješenjem od 21. listopada 2002. godine, zbog provođenja jedinstvenog postupka, spojio tužbe radi zajedničkog raspravljanja).

Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana, već od 5. studenoga 1997., kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7, 11, 12. i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnesena je 4. prosinca 2002. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno deset (10) godina, jedan (1) mjesec i devetnaest (19) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao pet (5) godina i dvadeset devet (29) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Prema stanju spisa, u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju postupak se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju dužem od deset godina. Nakon toga, postupak po žalbi protiv prvostupanjske presude trajao je jednu (1) godinu, pet (5) mjeseci i osamnaest (18) dana. Postupak se potom ponovno vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu.

Činjenica je da se spis vrlo dugo nalazio na vještačenju. Međutim, ta činjenica se ne bi mogla smatrati opravdanim razlogom za nerazumno dugo nepostupanje suda u ovom sudskom postupku. Naime, sukladno odredbi članka 259. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03., u daljnjem tekstu: ZPP) sud rukovodi vještačenjem.

Prema odredbi članka 251. stavka 4. ZPP-a umjesto određenog vještaka sud može uvijek odrediti drugog vještaka. Odredbom članka 260. stavka 1. ZPP-a propisano je, između ostaloga, da će sud odrediti rok za pisano podnošenje nalaza i mišljenja.

Člankom 16. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima (»Narodne novine«, broj 21/98.), propisana je dužnost vještaka da se pridržava rokova određenih odlukom, te postupak vještaka u slučaju da iz objektivnih razloga ne može dovršiti vještačenje u zadanom mu roku.

U smislu odredbi članka 18. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima, predsjednici županijskih, trgovačkih i općinskih sudova dužni su pratiti rad vještaka.

Polazeći od navedenih odredbi ZPP-a i Pravilnika o stalnim sudskim vještacima, a imajući u vidu razdoblje od oko pet godina, koliko se spis nalazio na vještačenju, Ustavni sud je ocijenio da Općinski sud u Zagrebu parnični postupak nije vodio učinkovito i sukladno načelu ekonomičnosti postupka.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u sudskom postupku, djelomično je pridonijela duljini trajanja sudskog postupka, ali ne poslije 1997. godine (kao pravnorelevantnog razdoblja).

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Prema stajalištu Ustavnog suda, ne radi se o složenom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Parnični postupak po tužbi podnositeljice, koji se sada vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, pod brojem: P-215/05 traje preko deset godina. U tom smislu, napominje se da je Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda izrijekom utvrdio da povreda prava na suđenje u razumnom roku postoji samo ako je država ugovornica odgovorna za ta odugovlačenja, to jest ako su odugovlačenja uzrokovala državna tijela (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Monnet protiv Francuske od 27. listopada 1993., te Šoć protiv Hrvatske od 9. svibnja 2003. godine).

Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, koji se u jednom dijelu i nadalje vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da vođenje postupka ne udovoljava, u smislu učinkovitosti, zahtjevu suđenja u razumnom roku. Stoga, Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositeljice da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njenim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno članku 63. stavku 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud određuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2916/2002

Zagreb, 13. travnja 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.