USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
1082
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za
odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić i Vice
Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj
tužbi T. K. i I. K. iz Č., koje zastupa S. T.-F., odvjetnica
u Z., na sjednici održanoj 13. travnja 2005. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: Pp-165/94 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest
(6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u
»Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.,
29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljima ustavne tužbe određuje se
primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava
Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst)
– T. K. iz Č., u iznosu od 7.500,00 kuna;
– I. K. iz Č., u iznosu od 7.500,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelji ustavne tužbe, na temelju članka
63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon),
podnijeli su dana 30. siječnja 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine
parničnog postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Dana 9. ožujka 1994. godine T. K. i I. K. podnijeli su tužbu Općinskom sudu u Zagrebu radi
smetanja posjeda.
Do 5. studenoga 1997. godine zakazana su četiri
ročišta u 1994. godini te su od toga održana dva ročišta, dok su druga dva
otkazana zbog bolesti i neuredne dostave.
Od 16. lipnja 1994. godine, prvo ročište održano
je nakon osam godina i to 11. prosinca 2002. godine.
Općinski sud u Zagrebu održao je nakon toga
ročišta 6. ožujka 2003. godine, koje je odgođeno zbog neuredne dostave
tuženika, dana 18. travnja 2003. godine, kada su provedeni dokazi saslušanja
dva svjedoka, dana 5. veljače 2004. godine, dana 1. travnja 2004. godine, kada
je tužitelj predložio saslušanje stranaka kao i svjedoka i pribavu
policijskog izvješća, te dana 9. srpnja 2004. godine. Predmet se nalazi u
kalendaru do 7. ožujka 2005. godine, odluka još nije donijeta u prvom stupnju.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava
Republike Hrvatske propisano je:
Članak 29.
Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni
neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i
obvezama (...).
Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano
je:
Članak 63.
(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po
ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima
i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka,
Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud
meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje
akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim
novinama«.
(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni
sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova
ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...)
nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku
od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta dana
9. ožujka 1994. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje
od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju
Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1,
4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
(»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst
i 8/99. – ispravak, 4/02. – u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju
Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i
pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je dana 30. siječnja
2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud
utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno devet
(9) godina, devet (9) mjeseci i dvadeset jedan (21) dan, a nakon stupanja na
snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe
postupak je trajao šest (6) godina, deset (10) mjeseci i dvadeset pet (25)
dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom
razdoblju, od 5. studenoga 1997. godine do podnošenja ustavne tužbe vodio pred
Općinskim sudom u Zagrebu. Od 16. lipnja 1994. godine do 11. prosinca 2002.
godine sud je bio potpuno neaktivan. Dakle potpuna neaktivnost suda, imajući u
vidu cjelokopno trajanje postupka trajala je 8 (osam)
godina, šest (6) mjeseci i sedam (7) dana. Računajući ovu neaktivnost od 5.
studenoga 1997. godine, kao pravnorelevantnog
razdoblja, potpuna neaktivnost
suda trajala je pet (5) godina, jedan (1) mjesec i šest (6) dana.
Za neaktivnost suda nije iz spisa vidljiv niti
jedan razlog.
Nakon toga zakazivana su ročišta u velikim
razmacima, te su samo na ročištu 18. travnja 2004. godine provedeni dokazi
saslušanjem svjedoka.
Postupak se još vodi pred sudom prvog stupnja i
nikad nije donijeta niti jedna odluka u ovom predmetu.
4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA
USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositelji ustavne tužbe kao tužitelji u
parničnom postupku nisu doprinijeli duljini postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da u predmetu nema
elemenata složenosti.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodio u
trajanju duljem od devet godina, te da je u razdoblju nakon 5. studenoga 1997.
godine Općinski sud u Zagrebu postupao neučinkovito. Imajući u vidu ukupno
trajanje postupka, izrazito neučinkovito postupanje suda, te okolnost da se
radi o smetanju posjeda, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo
podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1.
Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog
zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih
gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od
isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na
članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-315/2004
Zagreb, 13. travnja 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.