USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1083

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi J. D. iz V., kojeg zastupa A. N., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 13. travnja 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se pred tim sudom vodi, pod brojem: P-4234/93 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe J. D. iz V., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 4.680,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz držav­nog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je dana 20. svibnja 2002. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 22. prosinca 1993. godine podnositelj ustavne tužbe pod­nio je Općinskom sudu u Bjelovaru tužbu radi isplate 11.200,00 DEM protiv tuženika Đ. i B. A. iz B.

– dana 19. ožujka 1993. Općinski sud u Bjelovaru je donio rješenje kojim se oglasio mjesno nenadležnim te je spis ustupio Općinskom sudu u Zagrebu;

– u razdoblju do 5. studenoga 1995. Općinski sud u Zagrebu održao je ročišta 23. rujna, 5. studenoga, 23. prosinca 1993., 9. ožujka 1994., 2. veljače i 5. srpnja 1995., a dana 16. listopada 1995. rješenjem, broj: P-4234/93 određeno je mirovanje postupka;

– dana 19. svibnja 1998. odgođeno je ročište i pozvan je podnositelj na uređenje tužbe, označavanjem adrese tuženika;

– dana 14. travnja 1998. sud je pozvao odvjetnicu C. C. iz Zagreba da dostavi punomoć za drugotuženicu;

– dana 4. lipnja 1998. tuženici su proslijedili podnesak;

– dana 15. studenoga 2002. sud je rješenjem odbacio podnesak odvjetnice od 4. lipnja 1998.;

– dana 24. rujna 2003. održano je ročište na kojem je odlučeno da će se od Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske zatražiti adrese tuženika;

– dana 24. rujna napisan je dopis MUP-u, a 1. ožujka 2004. zamolnica Općinskom sudu u Bjelovaru za dostavu poziva tuženici;

– dana 11. svibnja 2004. odgođeno je ročište zbog neuredne dostave poziva tuženicima;

– 15. srpnja i 8. rujna 2004. sud je pisao zamolnice;

– dana 21. listopada 2004. odgođeno je ročište zbog neuredne dostave i određeno je ročište za 1. ožujka 2005.,

– spis je kalendiran do 15. travnja 2005. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske propisano je:

Članak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).

Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

Članak 63.

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Podnositelj je tužbu Općinskom sudu u Bjelovaru podnio dana 22. prosinca 1993. godine.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine«- Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak; 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostaloga, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je dana 20. svibnja 2002. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno jedanaest (11) godina, četiri (4) mjeseca i dvadeset osam (28) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao četiri (4) godine, šest (6) mjeseci i petnaest (15) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantom razdoblju do podnošenja ustavne tužbe vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu. Sud je bio neaktivan od 5. studenoga 1997. do 19. svibnja 1998. godine, kada je održao ročište. Novo ročište u predmetu je održano tek 24. rujna 2003. godine, a potom 11. svibnja 2004. godine. U dosadašnjem tijeku postupka sud prvog stupnja nije donio odluku.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj u parničnom postupku je pod­nošenjem tužbe Općinskom sudu u Bjelovaru, a ne Općinskom sudu u Zagrebu te nepristupanju ročištu na kojem je donijeto rješenje o mirovanju postupka, u tom dijelu, pridonio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se ne radi o složenom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi, do podnošenja ustavne tužbe, u trajanju duljem od jedanaest godina, te da je u razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine sud prvog stupnja bio neaktivan nekoliko puta u dugim vremenskim razmacima. Imajući u vidu sveukupno trajanje postupka, neučinkovito postupanje suda te okolnost da postupak i nadalje nije pravomoćno dovršen, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir u konkretnom slučaju doprinos podnositelja duljini postupka uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1138/2002

Zagreb, 13. travnja 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.