USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1085

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi Z. C. iz Z., kojeg zastupa T. V., odvjetnica u Z., na sjednici održanoj 13. travnja 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-1355/99 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe Z. C. iz Z., F. 26, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.500,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnio je 26. siječnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 10. veljače 1999. godine tužiteljica je podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv podnositelja (tuženika), radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini s prijedlogom za izdavanje privremene mjere.

Dana 22. ožujka 1999. godine podnositelj je dao odgovor na tužbu.

Na ročištu održanom 24. ožujka 1999. godine sud je pozvao tužiteljicu da se u roku od 15 dana očituje na odgovor na tužbu te je riješio da se iduće ročište zakazuje po prijedlogu tužiteljice.

Podneskom od 20. travnja 1999. godine podnositelj je predložio sudu donošenje presude.

Podneskom od 16. ožujka 2000. godine tužiteljica je zatražila zakazivanje ročišta.

Na ročištu održanom 13. rujna 2000. godine tužiteljica je predložila da se podnositelj pozove osobno, te da sud izvrši uvid u spis broj: P-15137/99.

Na ročištu održanom 3. studenoga 2000. godine na prijedlog stranaka sud je riješio da se na idućem ročištu saslušaju stranke.

Podneskom od 2. prosinca 2000. godine tužiteljica je dostavila spis, broj: P-15137/99 radi priklopa.

Ročište zakazano za 21. veljače 2001. godine odgođeno je zbog bolesti podnositelja.

Podneskom od 12. ožujka 2001. godine tužiteljica je tražila izdvajanje spisa, broj: P-15137/99.

Podnescima za koje se ne može utvrditi datum zaprimanja, tužiteljica je preinačila tužbu te dostavila punomoć o zastupanju odvjetnice D. V.

Na ročištu održanom 11. rujna 2001. godine podnositelj nije pristao na nagodbeni prijedlog tužiteljice.

Podnescima od 26. rujna 2001. godine i 3. listopada 2001. godine tužiteljica je predložila sudu određivanje privremene mjere zabrane raspolaganja pokretninom.

Dana 6. prosinca 2001. sud je rješenjem odbio prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere.

Protiv tog rješenja tužiteljica je 31. prosinca 2001. godine podnijela žalbu, a koja je dostavljena Županijskom sudu u Zagrebu 11. siječnja 2002. godine.

Na ročištu održanom 22. siječnja 2002. godine saslušana je tužiteljica. Podnositelj je predložio da ga sud sasluša na idućem ročištu jer će podnijeti protutužbeni zahtjev.

Dana 10. travnja 2002. godine podnositelj je podnio protutužbu.

Na ročištu održanom 15. travnja 2002. godine saslušan je podnositelj. Po prijedlogu tužiteljice određen je rok od 30 dana radi očitovanja na protutužbu te stavljanja daljnjih dokaznih prijedloga. Sud je riješio da se pribavi spis, broj: P-1355/99.

Dana 4. srpnja 2002. godine Županijski sud u Zagrebu remisorno je dostavio sudu predmet broj: P-1355/99 te izvjestio sud o propustu dostavljanja cijelokupnog spisa.

Podneskom od 23. srpnja 2002. godine tužiteljica je tražila zakazivanje ročišta.

Podneskom od 9. prosinca 2002. godine podnositelj je tražio zakazivanje ročišta.

Na ročištu odražnom 6. listopada 2003. godine podnositelj je predložio saslušanje svjedoka.

Na ročištu odražnom 21. siječnja 2004. godine tužiteljica je predložila provođenje vještačenja, a podnositelj saslušanje svjedoka javnog bilježnika.

Podneskom od 28. siječnja 2004. godine podnositelj je specificirao protutužbeni zahtjev.

Na ročištu održanom 18. svibnja 2004. godine saslušan je svjedok. Podnositelj je predložio saslušanje stranaka.

Podneskom od 28. siječnja 2005. podnositelj je tražio zakazivanje ročišta.

Novo ročište zakazano je za 6. svibnja 2005. godine.

3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske propisano je:

Članak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).

Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano je:

Članak 63.

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 10. veljače 1999. godine tužbom tužiteljice Općinskom sudu u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva.

Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine«– Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio je na snagu dana 5. studenoga 1997. godine.

Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka 140. Ustava Republike Hrvatske, dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka 6. stavka 1. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje«, koja, između ostalog, propisuje:

Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj.

Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (5. studenoga 1997. godine).

Ustavna tužba je podnesena 26. siječnja 2005. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu traje ukupno pet (5) godina, jedaneast (11) mjeseci i šesnaest (16) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, Općinski sud u Zagrebu održao veći broj ročišta, saslušao stranke, donio rješenje o odbijanju prijedloga za određivanje privremene mjere, međutim nije donio presudu kojom bi odlučio o tužbenom zahtjevu tužiteljice, a time i o pravnom odnosu podnositelja ustavne tužbe.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽENI U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda da podnositelj nije pridonio duljini trajanja postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o osobito složenoj sudskoj stvari. Naime, iako je parnični postupak pokrenut radi utvrđenja, u kojem postupku je ponekad potrebno provesti i obimniji dokazni postupak, to ipak ne opravdava njegovu dugotrajnost u samo prvom stupnju.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka pred sudom prvog stupnja, u kojem nije donesena niti jedna meritorna odluka, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-438/2005

Zagreb, 13. travnja 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.