USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1086

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom B. T. iz S., kojeg zastupa N. B., odvjetnik iz S., na sjednici održanoj 13. travnja 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-1589/97, u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe B. T. iz S., K. p. 39, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 7.800,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je dana 30. rujna 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka pokrenutog njegovom tužbom radi naknade štete.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 31. listopada 1997. godine podnositelj je Općinskom sudu u Splitu podnio tužbu protiv Republike Hrvatske – Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave S., radi naknade štete, jer da je dana 24. prosinca 1996. godine u prostorijama Policijske uprave S. pretučen od strane njezinih djelatnika, te da su mu tom prilikom nanijete teške tjelesne povrede.

Podneskom od 17. siječnja 2000. godine tuženi je dao odgovor na tužbu.

Na ročištu održanom 21. siječnja 2000. godine riješeno je da će se pribaviti spis KT-1796/97 i saslušati svjedoci.

Na ročištu održanom 22. veljače 2000. godine saslušani su svjedoci te je naloženo podnositelju da dostavi broj kaznenog predmeta koji se pred tim sudom vodi po optužnom prijedlogu podnositelja, a što je i učinio podneskom od 29. veljače 2000. godine.

Nakon toga održana su ročišta 8. rujna 2000., 6. listopada 2000., 17. studenoga 2000., te 11. siječnja 2001. godine na koje nisu pristupili uredno pozvani svjedoci, djelatnici tuženika (J. Š. i A. O.), te je riješeno da će se pozvati preko načelnika PU s.- d., a što je sud i učinio dopisom od 11. siječnja 2001. godine, kao i dopisom od 1. veljače 2001. godine kojim je zatražio da se osigura nazočnost pozvanih svjedoka.

Na ročištu održanom 15. veljače 2001. godine saslušani su svjedoci izuzev A. O. koji, iako uredno pozvan, nije pristupio.

Nakon toga održana su ročišta 10. veljače 2003. i 15. travnja 2003. godine na koje svjedok A. O. nije pristupio, te je sud dopisom od 10. veljače 2003. godine ponovo konktaktirao Policijsku upravu s.- d.

Na ročištu održanom 20. svibnja 2003. godine saslušan je svjedok A. O., dok svjedoci M. P. i A. G. iako uredno pozvani nisu pristupili kao svjedoci, a niti na ročište zakazano za 7. srpnja 2003. godine.

Dana 9. listopada 2003. godine održano je ročište na kojem je saslušan svjedok A. G. dok svjedok M. P. nije pristupio, kao ni na ročište održano 19. studenoga 2003. godine, te je riješeno da će se pozvati preko Policijske uprave s.- d.

Na ročište održano 4. veljače 2004. i 14. travnja 2004. godine svjedok M. P. nije pristupio (dostava nije uredno iskazana).

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 31. listopada 1997. godine tužbom podnositelja Općinskom sudu u Splitu radi naknade štete.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine«– Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 30. rujna 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno šest (6) godina i jedanaest (11) mjeseci, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, deset (10) mjeseci i dvadeset pet (25) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju cijelo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Splitu kao sudom prvog stupnja. Taj sud bio je neaktivan od 31. listopada 1997. do 27. prosinca 1999. godine (dvije godine, jedan mjesec i dvadeset šest dana) te zatim od 15. veljače 2001. do 10. veljače 2003. godine (jednu godinu, jedanaest mjeseci i dvadeset dva dana).

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nije pridonio duljini sudskog postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Navodi tužbe ne ukazuju da bi se radilo o složenom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u trajanju duljem od šest godina, te da je u razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine bilo dva dulja razdoblja neaktivnosti prvostupanjskog suda. Imajući u vidu ukupnu duljinu trajanja postupka, neučinkovito postupanje suda te okolnost da se postupak još uvijek vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud, u pravilu, određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Predsjednik Općinskog suda u Splitu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke.

Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

8. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3577/2004

Zagreb, 13. travnja 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.