USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
1147
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić i Vice
Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj
tužbi I. P. iz Z., koju zastupaju J. V. i V. G. – V., odvjetnici iz Z., na
sjednici održanoj 13. travnja 2005. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: P-11157/03
(raniji broj: P-5802/90) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10)
mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim
novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.,
29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe I. P. iz Z.,
D. 11, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29.
stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni
tekst) u iznosu od 8.500,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Na
temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu:
Ustavni zakon), podnositeljica ustavne tužbe podnijela je 17. prosinca 2003.
godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Ustavni sud je utvrdio sljedeće činjenice
koje su relevantne za ocjenu o povredi ustavnog prava podnositeljice ustavne
tužbe zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske:
– dana 13. studenoga 1990. podnositeljica je, kao
jedna od tužiteljica, podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika
K. T. i R. M. iz Z. radi utvrđenja suvlasništva na nekretnini,
– u 1991. godini održana su ročišta 5. travnja i
17. studenoga, dok su u 1992. godini ročišta održana 19. svibnja, 9. rujna, 7.
listopada i 9. studenoga,
– dana 15. svibnja 1995. održano je ročište, a
očevid na licu mjesta uz nazočnost sudskog vještaka građevinske struke održan
je 12. travnja 1996.,
– dana 8. srpnja 1997. sud je donio rješenje o
mirovanju postupka,
– dana 19. siječnja 1998. održano je ročište na
kojemu su tuženici pozvani na uplatu predujma za građevinsko vještačenje,
– dana 3. prosinca 1998. održano je ročište na
kojemu su tuženici priložili dokaz o uplaćenom predujmu za vještačenje,
– dana 10. veljače 1999. na ročište nije
pristupio građevinski vještak te je odgođeno,
– sud je rješenjem 10. veljače 1999. odredio
građevinsko vještačenje,
– dana 13. travnja 1999. vještak je dostavio
pisani nalaz i mišljenje,
– dana 11. lipnja 1999. sud je zaključio glavnu
raspravu u predmetu broj: P-5802/90 i donio presudu,
– dana 19. siječnja 2000. izvršen je ispravak
prvostupanjske presude,
– dana 15. lipnja 2000. tuženici su izjavili
žalbu,
– Županijski sud u Zagrebu je 14. listopada
2003. rješenjem, broj: Gž-10405/00-2 ukinuo presudu
suda prvog stupnja i vratio predmet na ponovno suđenje,
– nakon toga spis je priklopljen na spis, broj: Ps-149/02 iz kojeg je izdvojen 15. rujna 2004.,
– dana 13. prosinca 2004. održano je ročište,
– dana 16. ožujka 2005. ročište je odgođeno i
postupak se i nadalje vodi pred sudom prvog stupnja.
PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj
duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava
Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim:
4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA
Prvostupanjski parnični postupak započeo je 13.
studenoga 1990. godine tužbom podnositeljice Općinskom sudu u Zagrebu protiv
navedenih tuženika.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od
tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o
potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i
Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i
temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. –
pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju
Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u
razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je 17. prosinca 2003.
godine, a do tog dana sudski postupak nije okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da
je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno
trinaest (13) godina, jedan (1) mjesec i četiri (4) dana, a nakon stupanja na
snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe
postupak je trajao šest (6) godina, jedan (1) mjesec i dvanaest (12) dana.
4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA
Prema stanju spisa, u razmatranom, pravno
relevantnom razdoblju, postupak se najprije vodio pred Općinskim sudom u
Zagrebu, a potom u povodu izjavljene žalbe pred Županijskim sudom u Zagrebu u
razdoblju dužem od tri (3) godine. Nakon toga predmet je vraćen Općinskom sudu
u Zagrebu na ponovno suđenje.
4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJICE U SUDSKOM POSTUPKU)
Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u
sudskom postupku, nije u bitnom pridonijela duljini trajanja sudskog postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA
Prema stajalištu Ustavnog suda, s obzirom da je
ova parnica proizašla iz ranijeg spora stranaka oko razvrgnuća suvlasništva na
nekretnini i s obzirom da je sud provodio građevinsko vještačenje, radi se o
složenijem predmetu.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet do
podnošenja ustavne tužbe, vodi u trajanju duljem od trinaest godina te da je u
razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine, drugostupanjski sud odlučivao o
žalbi stranaka dulje od tri godine, a prvostupanjski sud je u nekoliko navrata
bio neaktivan u duljim vremenskim razdobljima. Imajući u vidu ukupnu duljinu
postupka, neučinkovito postupanje sudova, te okolnost da postupak i dalje traje
pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo
podnositeljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1.
Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i
okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je
odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od
isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke.
9. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-4133/2003
Zagreb, 13. travnja 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.