USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
1149
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić i Vice
Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj
tužbi S. Š. iz D., koju zastupa J. F., odvjetnik iz S., na sjednici
održanoj 13. travnja 2005. godine,
jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Splitu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: IV P-216/95 (ranije
P-376/01) u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od jedne (1) godine,
računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici
ustavne tužbe S. Š. iz D., Đ. N. 2, određuje se primjerena naknada zbog povrede
ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.500,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositeljica je 12. lipnja 2003. godine
podnijela ustavnu tužbu na temelju ovlaštenja sadržanog u odredbi članka 63.
stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«,
broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni
zakon).
U ustavnoj tužbi podnositeljica ističe da
Općinski sud u Splitu nije u razumnom roku odlučio o njezinim pravima i
obvezama u parničnom postupku radi isplate plaće za razdoblje od 1. rujna 1992.
godine, pa nadalje, koji se vodi pod poslovnim brojem: IV P-376/01. Smatra da
je nedonošenjem odluke u razumnom roku, povrijeđeno
ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
U ustavnoj tužbi podnositeljica zahtijeva da
Ustavni sud odredi Općinskom sudu u Splitu rok za donošenje meritorne odluke u
predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: IV P-376/01, te
traži primjerenu naknadu u iznosu od 15.000,00 kuna zbog povrede naznačenoga
ustavnog prava koju je počinio Općinski sud u Splitu ne odlučivši o njezinim
pravima i obvezama u razumnom roku.
ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom
tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće činjenice koje
su pravno relevantne za odlučivanje o povredama ustavnih prava podnositeljice:
– dana 16. veljače 1995. godine, podnositeljica
je pred Općinskim sudom u Splitu podnijela tužbu s još 52 bivša zaposlenika
»J.« – glavne filijale S., radi isplate plaće. Predmet se vodio najprije pod
poslovnim brojem: IV P-216/95,
– tužitelji su rješenjem suda od 11. studenoga
1998. godine pozvani na uređenje tužbe,
– prvo ročište održano je 8. ožujka 1999.
godine,
– na ročištu 15. rujna 2000. godine, predmet
bivših zaposlenika »J.« – glavne filijale S. je razdvojen, pa se predmet
podnositeljice vodio pod poslovnim brojem: IV P-376/01,
– da bi se utvrdila pravna osnova i ishodio
načelni stav višeg suda, radi ekonomičnosti postupka, postupak je nastavljen
samo po tužbama dvoje tužitelja, dok u parničnom postupku podnositeljice sud
nije postupao,
– postupak je nastavljen ročištem održanim 16.
ožujka 2004. godine,
– rješenjem Općinskog suda u Splitu, broj: IV
P-216/95 od 18. lipnja 2004. godine, radi ekonomičnosti postupka spojeni su
postupci pedeset i dvoje tužitelja (među kojima je i podnositeljica) protiv
J., glavne filijale S. Točkom II. izreke tog rješenja, određen je prekid
postupka, dok je točkom III. izreke određeno da će se postupak nastaviti kad
stečajni upravitelj tuženika preuzme postupak ili kad ga sud na prijedlog
tužitelja ili po službenoj dužnosti pozove na preuzimanje postupka.
OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U SPLITU
3. Na temelju članka 69. alineje 2. Ustavnog
zakona, Ustavni sud je zatražio od Općinskog suda u Splitu da se izjasni o
navodima ustavne tužbe.
U očitovanju Općinskog suda u Splitu od 3.
ožujka 2005. godine navodi se da se radi o sudskoj stvari u kojoj postoji
dvojba oko pasivne legitimacije i pravnog sljedništva, da postoje indicije da
je nad »J.« u drugoj državi otvoren stečajni postupak, te da se uslijed
navedenog otvara pitanje nadležnosti Općinskog suda u Splitu za postupanje, da
je u jednom »pilot« predmetu u kojemu je donesena prvostupanjska presuda,
Županijski sud u Splitu donio rješenje kojim se prvostupanjska presuda ukida,
dok drugi »pilot« postupak nije okončan, te da je od nadležnog suda u S. i C.
G. zatražena obavijest na okolnost postojanja J. d.d. B., kao pravne osobe i
eventualnog otvaranja stečajnog postupka.
PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
4. Mjerodavno pravo propisano je odredbom članka
29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna tužba je osnovana.
5. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske
odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra s obzirom na osobite okolnosti
svakog pojedinog slučaja.
Uvidom u očitovanje Općinskog suda u Splitu,
Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za
postupanje temeljem odredbe članka 63. Ustavnog zakona.
Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA
Prvostupanjski parnični postupak započeo je 16.
veljače 1995. godine, tužbom podnositeljice protiv J. – glavne filijale S.,
radi isplate plaće za razdoblje od 1. rujna 1992. godine pa nadalje.
Ustavna tužba podnesena je dana 12. lipnja 2003.
godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud
utvrđuje da do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu ukupno
traje osam (8) godina, četiri (4) mjeseca i dvadeset šest (26) dana.
Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola br. 1,
4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
(»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst
i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio
je na snagu dana 5. studenoga 1997. godine.
Sukladno navedenom, konvencijsko pravo na
donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjega pravnog poretka
Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije
(5. studenoga 1997. godine). S druge strane, pravo na donošenje sudske odluke u
razumnom roku utvrđeno je ustavnim pravom u Republici Hrvatskoj 9. studenoga
2000. godine, izmjenama članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske
(»Narodne novine«, broj 113/00.). Iz navedenih razloga ispitivanje razumnosti
trajanja sudskih postupaka prije 5. studenoga 1997. godine u pravilu ne bi
moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku 63. Ustavnog
zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije
postojalo ni kao konvencijsko ni kao ustavno.
Ustavni sud je ocijenio da se u ovom slučaju
pravno relevantnim razdobljem, sa stajališta povrede prava na donošenje sudske
odluke u razumnom roku, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine (to jest,
od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do 12. lipnja 2003.
godine (to jest, do dana podnošenja ustavne tužbe podnositeljice), što ukupno
iznosi pet (5) godina, sedam (7) mjeseci i šest (6) dana.
5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA
Ustavni sud utvrđuje da je u razmatranom, pravno
relevantnom razdoblju, Općinski sud u Splitu imao dva razdoblja potpune neaktivnosti suda i to od 5.
studenoga 1997. godine do 11. studenoga 1998. godine i od 15. rujna 2000.
godine do 12. lipnja 2003. godine.
5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE
Prema ocjeni ovog suda podnositeljica ustavne
tužbe, kao stranka u parničnom postupku, svojim ponašanjem nije pridonijela
duljini cjelokupnog sudskog postupka.
5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA
U konkretnom postupku radi se o složenoj
parničnoj stvari, ali Ustavni sud ocjenjuje da unatoč tomu sudski postupak
traje nerazumno dugo, pri čemu je osobito važna činjenica potpune neaktivnosti
nadležnog suda u razdoblju dužem od tri godine.
6. Ustavni sud utvrđuje da radni spor, koji se
sada vodi pod poslovnim brojem: IV P-216/95 pred Općinskim sudom u Splitu,
traje preko osam godina, dok pravno relevantno razdoblje s aspekta povrede
prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku iznosi pet (5) godina, sedam
(7) mjeseci i šest (6) dana.
S obzirom na činjenicu da postupak u kojemu je
zakonom propisana hitnost u postupanju, u prvom stupnju traje preko osam
godina, te da Ustavni sud nije našao okolnosti koje bi opravdale dugotrajnost
tog sudskog postupka, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo
podnositeljice da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom
roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, zajamčeno člankom 29. stavkom 1.
Ustava Republike Hrvatske.
Polazeći od mjerodavnih odredaba Zakona o
parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99. i 117/03.),
Ustavni sud napominje da činjenica što je Općinski sud u Splitu donio rješenje
o prekidu postupka ne može imati utjecaja na dužnost suda da odluči o
podnositeljičinim pravima i obvezama u razumnom roku odnosno da u razumnom roku
okonča predmetni parnični postupak.
Slijedom iznijetog, u smislu odredbe članka 63.
stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao
pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud u pravilu određuje za
razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja
nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997.
godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Određivanje
primjerene naknade nije ovisno o vrsti postupka i imovinskom interesu stranaka,
već je to satisfakcija strankama koja se dosuđuje zbog dužine postupka i
neefikasnosti pravosudnog sustava Republike Hrvatske.
Pri utvrđivanju visine naknade, na temelju
članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti
slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u
Republici Hrvatskoj.
Budući da je Ustavni sud ovlašten, na temelju
članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, u svakom pojedinom slučaju odrediti i rok
za donošenje sudske odluke, na visinu naknade u konkretnom slučaju utjecala je
i činjenica da je Općinskom sudu u Splitu, točkom II. izreke ove odluke,
određen primjeren rok u kojem je taj sud dužan donijeti odluku u predmetu broj:
IV P-216/95, čime se na djelotvoran način ostvaruje i svrha samog sudskog
postupka.
Iznos pravične naknade, kojeg je podnositeljica
zahtijevala u ustavnoj tužbi, u dijelu koji prelazi utvrđenu svotu u točki III.
izreke ove odluke, Sud je ocijenio neprimjerenim.
Slijedom svega iznijetoga, sukladno odredbi
članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV.
izreke ove odluke.
8. Predsjednik Općinskog suda u Splitu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima
donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a
najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove
odluke.
9. Odluka o objavi (točka V. izreke) utemeljena
je na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-2119/2003
Zagreb, 13. travnja 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.