POSLOVNE INFORMACIJE - 59 9.5.2005 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-IIIA-1679/2004 od 19. travnja 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1153

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Smiljko Sokol, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi V. S. iz Z., zastupane po opunomoćenici M. Lj., odvjetnici u Z., na sjednici održanoj 19. travnja 2005. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: P-6167/98 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe V. S. iz Z., P. z. 12, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.500,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je 6. svibnja 2004. ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 21. rujna 1998. podnositeljica ustavne tužbe je Općinskom sudu u Zagrebu podnijela tužbu protiv Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje radi isplate iznosa za koji podnositeljicu tereti »Lj. b.«, a na ime kamata nastalih u ovrsi na mirovini podnositeljice zbog neotplaćenog kredita.

Pripremno ročište održano je 3. prosinca 1998., na kojem je tuženi predložio da u parnicu umjesto njega stupi »Lj. b.«, što je sud rješenjem od 10. prosinca 1998. odbio.

Na ročištu od 9. lipnja 1999. sud je odredio provedbu financijskog vještačenja, te obvezao podnositeljicu da u svrhu vještačenja dostavi sudu potvrde o isplati mirovine za sporno razdoblje i uplati predujam za vještačenje. Predujam je uplaćen 19. srpnja 1999.

Rješenjem od 31. srpnja 2000. sud poziva podnositeljicu da postupi po rješenju od 9. lipnja 1999. (dostavi traženu dokumentaciju), čemu je podnositeljica djelomično udovoljila podneskom od 6. studenoga 2000.

Dopisom od 6. prosinca 2000. sud poziva tuženika na dostavu podataka o izvršenim ustegama od mirovine podnositeljice po mjesecima za razdoblje od 1. srpnja 1991. na dalje. Tuženik podneskom od 23. siječnja 2001. sudu dostavlja podatke o isplatama ne po mjesecima, već po godinama. Podneskom od 20. lipnja 2001. podnositeljica se očitovala o navodima podneska tuženika.

Sud 27. srpnja 2001. zakazuje ročište za 12. veljače 2002.

Podnositeljica podneskom od 16. kolovoza 2001. požuruje rješavanje njenog predmeta, dok podneskom od 19. studenoga 2001. upozorava sud da uz poziv za ročište nije primila i vještački nalaz, premda je vještačenje određeno i predujam uplaćen prije dvije godine.

Na ročištu od 12. veljače 2002. vještak traži dodatnu dokumentaciju te sud obvezuje podnositeljicu na pribavu iste.

Uz nalog raspravnog suca da se priklopi spis istog suda broj: Iv-18483/91 stoji zabilješka kancela od 18. veljače 2002. da je traženi spis »škartiran«.

Slijede podnesci tuženika od 9. travnja 2002. da podnositeljica specificira tužbeni zahtjev s obzirom da su prestale ustege 1/3 njene mirovine te podnesak podnositeljice od 4. rujna 2002. o promjeni osobe opunomoćenika u kojemu ona ujedno požuruje zakazivanje ročišta.

Podneskom od 2. rujna 2003. podnositeljica požuruje rješavanje njenog predmeta, što čini i podnescima od 21. studenoga 2003. te 28. siječnja 2004. godine.

Podnescima od 28. siječnja i 4. veljače 2004. podnositeljica dodatno obrazlaže svoje potraživanje uz navod da će tužbeni zahtjev specificirati u konačnom iznosu nakon dostave nalaza i mišljenja vještaka.

Na ročištu od 24. ožujka 2004., na koji nije pristupio tuženik iako uredno pozvan, sud je saslušao podnositeljicu te obvezao tuženika na dostavu potrebnih podataka u svezi ustega od mirovine podnositeljice. Rješenjem od 31. ožujka 2004. to je i zatraženo od tuženika.

Podneskom od 2. lipnja 2004. tuženik odgovara sudu da iz objektivnih razloga nije u mogućnosti udovoljiti traženju suda, već upućuje sud da podatke zatraži od podnositeljice. Rješenjem od 20. srpnja 2004. sud ponovno poziva tuženika na dostavu podataka, što tuženik čini podneskom od 24. kolovoza 2004. godine.

Ročište zakazano za 28. listopada 2004. nije održano zbog bolesti suca, a održano je 13. travnja 2005. godine i tada je zakazano vještačenje.

OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ZAGREBU

3. Na temelju članka 69. stavka 1. podstavka 2. Ustavnog zakona, od Općinskog suda u Zagrebu zatraženo je izjašnjenje o navodima ustavne tužbe.

U očitovanju od 17. studenoga 2004. Općinski sud u Zagrebu izlaže ukratko kronologiju postupanja u predmetu, a dugotrajnost postupka obrazlaže time što niti jedna stranka u postupku nije predočila relevantne dokaze o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno je odredbom članka 29. stavka 1. Ustava, dok je odredbama članka 63. Ustavnog zakona propisana nadležnost i postupak Ustavnog suda u povodu ustavne tužbe podnijete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.

Ustavna tužba je osnovana.

UTVRĐENJA VAŽNA ZA ODLUKU

5. Svoju odluku Ustavni sud temelji na sljedećim utvrđenjima:

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 21. rujna 1998. godine.

Ustavna tužba podnijeta je 6. svibnja 2004., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je od ponošenja tužbe prvostupanjskom sudu do podnošenja ustavne tužbe postupak trajao pet (5) godina, sedam (7) mjeseci i petnaest (15) dana te da još uvijek traje, sada već šest i pol godina.

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu. Sud je do podnošenja ustavne tužbe od relevantnih radnji održao četiri ročišta (3. prosinca 1998., 9. lipnja 1999., 12. veljače 2002. i 24. ožujka 2004.) i odredio provedbu financijskog vještačenja. Utvrđeno je, nadalje, da je sud bio potpuno neaktivan u dva dulja razdoblja: od 9. lipnja 1999. do 31. srpnja 2000. (jedna godina, jedan mjesec i dvadesetdva dana) te od 12. veljače 2002. do 24. ožujka 2004. (dvije godine, dva mjeseca i dvanaest dana). Sud još uvijek nije proveo financijsko vještačenje, određeno 9. lipnja 1999. godine.

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe nije pridonijela duljini postupka, naprotiv, požurivala je njegovo rješavanje.

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da u predmetu nema elemenata složenosti.

OCJENA USTAVNOG SUDA

6. Suglasno navedenom, Ustavni sud ocjenjuje da je sud postupak vodio neučinkovito jer niti nakon gotovo šest godina trajanja postupka nije o tužbenom zahtjevu podnositeljice meritorno odlučio. Neučinkovitost suda potvrđuju i činjenice da je sud imao razdoblja duljih neaktivnosti, održao je nekoliko ročišta i nije proveo financijsko vještačenje određeno 1999. godine. Pri tome se duljina postupka može samo djelomično opravdati navodima suda da stranke nisu predočile relevantne dokaze jer sud ima mogućnost predmet, u kojemu tužitelj ne bi dokazao osnovanost svog zahtjeva, riješiti prema pravilima o teretu dokazivanja.

Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neučinkovito postupanje suda te okolnost da se postupak čitavo vrijeme vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud ocjenjuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo podnositeljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1679/2004

Zagreb, 19. travnja 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik

dr. sc. Petar Klarić, v. r.