USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
1177
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Matija, Agata Račan i Smiljko Sokol,
članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi B. B. iz Z., zastupane po I. G.,
odvjetniku u Odvjetničkom društvu P. i P. iz Z., na sjednici održanoj 21.
travnja 2005. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem:
Pr-3630/2002(ranije: Pr-202/92) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest
(6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u
»Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. –
pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe B. B. iz Z., određuje se
primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava
Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu
od 11.200,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositeljica ustavne tužbe, temeljem članka
63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je 30.
studenoga 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Dana 24. siječnja 1992. godine podnositeljica
je podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv A. d.o.o (sada: C. a. d.d.)
iz Z., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, donošenja odluke o
rasporedu na radno mjesto, isplate plaće i uplate doprinosa za mirovinsko i
invalidsko osiguranje, te predložila određivanje privremene mjere.
Do 5. studenoga 1997. godine ročišta su održana
17. travnja 1992. godine, 3. lipnja 1993. godine, 18. studenoga 1993. godine,
8. veljače 1994. godine, 7. i 25. ožujka 1997. godine, kada je glavna rasprava
zaključena i donijeta presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev podnositeljice.
Presuda je otpremljena 14. kolovoza 1997. godine.
Dana 25. kolovoza 1997. godine podnositeljica je
izjavila žalbu protiv presude.
Presudom, broj: Gž-5975/97
od 21. srpnja 1998. godine, Županijski sud u Zagrebu je odbio žalbu
podnositeljice i potvrdio presudu Općinskog sudu u Zagrebu.
Dana 26. listopada 1998. godine podnositeljica
je podnijela Općinskom sudu u Zagrebu prijedlog za povrat u prijašnje i
prijedlog za ponavljanje postupka, te prijedlog za povrat u prijašnje stanje i
reviziju, zbog propuštanja roka za izjavljivanje revizije.
Na ročište održano 4. ožujka 1999. godine nije
pristupila punomoćnica podnositeljice usprkos uredno iskazanoj dostavi.
Opunomoćenik tuženika predlaže da se prijedlozi podnositeljice odbiju.
Podneskom od 9. ožujka 1999. godine
opunomoćenica podnositeljice traži zakazivanja ročišta radi davanja osobnog
iskaza na okolnosti zbog kojih je podnijela prijedloge o povratu u prijašnje
stanje.
Na ročištu održanom 6. ožujka 2000. godine
Općinski sud u Zagrebu donosi rješenje kojim se odobrava povrat u prijašnje
stanje radi izjavljivanja revizije.
Spis je 4. svibnja 2000. godine otpremljen
Vrhovnom sudu Republike Hrvatske radi odlučivanja o reviziji.
Dopisom od 31. svibnja 2000. godine,
zaprimljenim kod Općinskog suda u Zagrebu 29. rujna 2000. godine, Vrhovni sud
Republike Hrvatske je vratio spis Općinskom sudu u Zagrebu, koji nije odlučio,
sukladno članku 429. stavku 4. Zakona o parničnom postupku, koji će postupak
nastaviti a koji prekinuti budući da je podnositeljica uz reviziju podnijela i
prijedlog za ponavljanje postupka.
Rješenjem od 28. ožujka 2001. godine, Općinski
sud u Zagrebu je odredio prekid postupka po prijedlogu za ponavljanje postupka
do donošenja odluke o reviziji.
Spis je 15. svibnja 2001. godine otpremljen
Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.
Rješenjem broj: Rev-938/01
od 26. rujna 2001. godine, Vrhovni sud Republike Hrvatske je prihvatio reviziju,
ukinuo drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratio
prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Dana 6. ožujka 2002. godine Općinski sud u
Zagrebu zaprimio je spis s rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
Podneskom od 10. travnja 2002. godine
podnositeljica moli žurno postupanje i zakazivanje ročišta.
Podneskom od 23. prosinca 2002. godine
podnositeljica se očituje na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
Podneskom od 20. siječnja 2003. godine tuženik
se očitovao na podnesak podnositeljice i istaknuo da ostaje kod odgovora na
tužbu.
Na ročištu 23. siječnja 2003. godine
opunomoćenica podnositeljice predlaže da sud ocijeni odluku o prestanku radnog
odnosa te joj odredi kratki rok za dostavu dokumentacije na koju se poziva. Sud
joj određuje rok od 15 dana. Punomoćnik tuženika ostaje kod odgovora na tužbu
te predaje u spis podnesak kojim ga nadopunjuje.
Podneskom od 5. veljače 2003. godine
podnositeljica je dostavila dokumentaciju i očitovala se na dosadašnji tijek
postupka i podnesak tuženika primljen na ročištu 23. siječnja 2003. godine.
Podneskom od 24. veljače 2003. godine tuženik se
očitovao na dosadašnji tijek postupka i podnesak podnositeljice od 5. veljače
2003. godine.
Podneskom od 13. svibnja 2003. godine
podnositeljica se očitovala na dosadašnji tijek postupka i podnesak tuženog od
24. veljače 2003. godine.
Na ročištu 9. veljače 2004. godine
podnositeljica je dopunski saslušana radi prigovora prekluzije
koju je istaknuo tuženik. Podnositeljici je određen rok od 8 dana da izvijesti
sud teče li postupak između nje i tvrtke JAT kao tuženika.
Podneskom od 17. veljače 2004. godine
podnositeljica izvješćuje Općinski sud u Zagrebu da takav postupak ne teče.
Ujedno moli za žurno postupanje i zakazivanje ročišta.
Na ročištu 16. studenoga 2004. godine odlučeno
je da se izvrši uvid u spis Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pr-4664/91, radi
odluke o prigovoru prekluzije.
Na ročištu održanom 15. travnja 2005. godine Sud
je dopunski saslušao podnositeljicu, te je raspravnim rješenjem odredio podnositeljici
rok od 30 dana za dostavu odluke na koju se poziva.
3. PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
Pravo važno za ustavnosudski postupak propisano
je člankom 29. stavkom 1. Ustava i člankom 63. Ustavnog zakona.
Ustavna tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 24. siječnja 1992. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje
od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju
Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1,
4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
(»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst
i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja
Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u
razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je dana 30. studenoga
2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud
utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno dvanaest
(12) godina, deset (10) mjeseci i pet (5) dana, a nakon stupanja na snagu
Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak
je trajao sedam (7) godina i dvadeset četiri (24) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Postupak se u pravno relevantnom razdoblju, od
5. studenoga 1997. godine do podnošenja ustavne tužbe, najprije vodio povodom
žalbe pred Županijskim sudom u Zagrebu u trajanju od osam mjeseci i šesnaest
dana, a nakon toga pred Općinskim sudom u Zagrebu povodom prijedloga za povrat
u prijašnje stanje u trajanju od dvije godine, šest mjeseci i devetnaest dana,
s tim da se u tom razdoblju spis više od mjesec dana nalazio pri Vrhovnom sudu
Republike Hrvatske. Zatim se postupak povodom izjavljene revizije vodio pred
Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u trajanju od nepunih deset mjeseci.
Od 6. ožujka 2002. godine postupak se ponovo
vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu i još je u tijeku.
Sud je bio neaktivan od 5. ožujka 1999. do 5.
ožujka 2000. godine (jedna godina), od 6. ožujka 2002. do 22. siječnja 2003.
godine (deset mjeseci i šesnaest dana) i od 10. veljače do 15. studenoga 2004.
godine (devet mjeseci i pet dana).
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositeljica ustavne tužbe kao tužiteljica u
parničnom postupku nije doprinijela duljini
postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da u predmetu ima elemenata
složenosti.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet u
razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine vodi u trajanju od oko sedam godina,
te da je u tom razdoblju Općinski sud u Zagrebu postupao neučinkovito. Imajući
u vidu ukupnu duljinu postupka, navedeno neučinkovito postupanje suda, te
okolnost da se radi o radnom sporu koji je žurne prirode, Ustavni sud smatra da
je povrijeđeno pravo podnositeljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno
člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog
zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih
gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od
isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na
članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj:
U-IIIA-4634/2004
Zagreb,
21. travnja 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.