USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
1181
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Matija, Agata Račan i Smiljko Sokol,
članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom I. T. iz Z., na sjednici
održanoj 21. travnja 2005. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I.
Ustavna tužba se odbija.
II.
Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Ustavna tužba podnijeta je protiv presude
Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-2663/2001-4
od 10. siječnja 2002., kojom je odbijena tužba podnositelja izjavljena protiv
rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (u nastavku: MUP)
broj: 511-01-62-12581/1-01 od 2. veljače 2002. Tim je rješenjem, na temelju
članka 68. Zakona o unutarnjim poslovima (»Narodne novine«, broj 29/91, 73/91,
19/92, 33792, 76/94, 161/98, 29/00), a u svezi s odlukom ovog Suda broj:
U-III-839/1999 od 26. listopada 2000., podnositelju prestala služba u MUP-u s
danom 21. travnja 1998. godine.
2. Podnositelj ustavne tužbe smatra da su mu
osporenim odlukama povrijeđene odredbe članaka 18. stavka 1. i 44. Ustava
Republike Hrvatske. Povrede ustavnih odredaba podnositelj obrazlaže tvrdnjama o
pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni
materijalnog prava. U bitnome, ističe da nadležno upravno tijelo, kao ni
Upravni sud nisu postupili sukladno odluci Ustavnog suda broj: U-III-839/1999
od 26. listopada 2000. godine.
Predlaže usvajanje ustavne tužbe, ukidanje
osporenih odluka i vraćanje predmeta Upravnom sudu na ponovni postupak i
odlučivanje.
Ustavna tužba nije osnovana.
3. U konkretnom slučaju, ministar unutarnjih
poslova je, temeljem ovlaštenja koje proizlazi iz odredbe članka 68. Zakona o
unutarnjim poslovima, donio osporeno rješenje o prestanku službe podnositelju
ustavne tužbe, s pravom na mirovinu.
Iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da je ono
doneseno u izvršenju navedene odluke ovog Suda, kojom je usvojena ustavna tužba
podnositelja, ukinuta presuda Upravnog suda broj: Us-4437/98
od 19. kolovoza 1999. i rješenje MUP-a od 18. travnja 1998. te predmet vraćen
MUP-u na ponovni postupak i odlučivanje.
U odluci Ustavnog suda navedeno je da se članak
68. Zakona o unutarnjim poslovima može primijeniti samo u smislu odredbe članka
209. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 53791,
103/96, u nastavku: ZUP), koja propisuje da obrazloženje rješenja, kojim se
odlučuje o pravima i obvezama stranke u upravnom postupku, mora sadržavati
razloge koji nedvojbeno upućuju na način rješavanja tog rješenja. Mišljenje je
Suda da obrazloženje rješenja o umirovljenju ne sadrži razloge kojima se
rukovodio njegov donositelj te da zbog toga imenovani nije mogao pravnim
lijekom učinkovito štititi svoja prava.
4. Nadležno upravno tijelo osporenim rješenjem
je utvrdilo da je podnositelj kao djelatnik PU zadarske s danom 10. listopada
1996. premješten s radnog mjesta službenika za prometne isprave i oružje u
Odsjeku za upravne poslove na radno mjesto policijskog službenika za pričuvnu
policiju u Pododsjeku pričuve. Nadalje se navodi da
je godine 1997. demobiliziran kompletan pričuvni sastav temeljne policije PU
zadarske pa nije bilo moguće zadržati podnositelja na radnom mjestu policijskog
službenika za pričuvnu policiju niti je bilo drugog odgovarajućeg radnog mjesta
na koje bi se podnositelja moglo rasporediti. Budući da je podnositelj imao
navršenih 30 godina mirovinskog staža i 13 godina mirovinskog staža na
poslovima ovlaštene službene osobe, tj. ispunjavao je
uvjete mirovinskog staža iz članka 68. Zakona o unutarnjim poslovima, to je
ministar unutarnjih poslova na prijedlog PU zadarske donio osporeno rješenje,
kojim podnositelju prestaje služba, s pravom na mirovinu.
5. Odlučujući o tužbi podnositelja u postupku
sudske kontrole konačnog upravnog akta, Upravni sud odbio je tužbu kao
neosnovanu, utvrdivši da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu
podnositelja. U obrazloženju presude Upravni sud navodi kako je tuženo upravno
tijelo donijelo rješenje na temelju valjano i potpuno utvrđenih odlučnih
činjenica i uz poštivanje pravila postupka te da je ono donijeto na temelju
odredbe koja za djelatnike unutarnjih poslova predstavlja pogodnost s obzirom
na to da omogućuje umirovljenje s blažim uvjetima od onih općih.
6. Nakon razmatranja razloga navedenih u
ustavnoj tužbi, propisa mjerodavnih za predmetni slučaj, kao i uvidom u
osporene odluke, Ustavni sud je utvrdio da su upravno tijelo i Upravni sud
proveli postupke u okviru svoje nadležnosti prema odredbama ZUP-a, odnosno
Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj 53/91, 9/92 i 77/92) te da
su pravilno primijenili odredbu članka 68. Zakona o unutarnjim poslovima, prema
kojoj ovlaštenoj službenoj osobi na temelju rješenja ministra unutarnjih
poslova može iznimno prestati radni odnos s pravom na mirovinu i prije
ispunjenja općih uvjeta za stjecanje mirovine ako ima najmanje 25 godina
mirovinskog staža, od čega najmanje 10 godina mirovinskog staža stečenog na
poslovima i zadacima ovlaštene službene osobe.
7. S obzirom na to da je podnositelj u navedenim
postupcima koristio sva zakonom dopuštena pravna sredstva, Sud je utvrdio da
podnositelju osporenim odlukama nije povrijeđeno ustavno pravo na žalbu,
zajamčeno člankom 18. stavkom 1. Ustava.
Nisu povrijeđene niti odredbe članka 44. Ustava,
prema kojima svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo pod jednakim
uvjetima sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne
službe, jer je podnositelju služba prestala sukladno zakonu uslijed ispunjenja
uvjeta za mirovinu.
8. Slijedom navedenog, Sud je, pozivom na
odredbe članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, odlučio kao u izreci.
9. Odluka o objavi temelji se na odredbi članka
29. stavka 1. Ustavnog zakona.
Broj: U-III-569/2002
Zagreb, 21. travnja 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.