USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1187

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Smiljko Sokol, Vice Vukojević i Milan Vuković, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom A. Z. d.d. iz Z., koje zastupa opunomoćenica K. Š. F., dipl. iur., na sjednici održanoj 20. travnja 2005. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-10774/00-2 od 19. prosinca 2000. godine, kojom je odbijena žalba podnositelja (tuženika u parničnom postupku) i potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-7530/97 od 7. lipnja 1999. godine.

Tom je presudom obvezan podnositelj na platež iznosa od159.500,00 kn tužitelju na ime naknade štete kao posljedice prometne nezgode za koju je utvrđena odgovornost osiguranika podnositelja.

2. Podnositelj u ustavnoj tužbi navodi da je zbog propusta prvostupanjskog suda u dugotrajnosti izrade i dostave presude pretrpio štetu plaćanjem većeg iznosa na ime zakonskih zateznih kamata, koju činjenicu nije uvažio drugostupanjski sud u osporenoj presudi.

Smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske, te načelo ustavnosti i zakonitosti, propisano člankom 5. Ustava.

 

Ustavna tužba nije osnovana.

 

3. Članak 62. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02., 49/02.-pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), propisuje:

Svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, (...) kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama (...), povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, (...).

U postupku pokrenutom ustavnom tužbom Ustavni sud ispituje je li podnositelju povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom (ustavno pravo) na koje upućuje u ustavnoj tužbi, pri čemu se u pravilu ne upušta u pitanje jesu li upravna tijela ili sud pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava koje podnositelj navodi u ustavnoj tužbi.

4. U postupku koji je prethodio ustavnosudskom, prvostupanjski je sud nakon dokaznog postupka provedenog prema mjerodavnim odredbama Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99. i 117/03.; u daljnjem tekstu: ZPP), utvrdivši odgovornost osiguranika podnositelja, usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

Protiv prvostupanjske presude podnositelj je podnio žalbu, pobijajući je između ostaloga i zbog toga što je od donošenja prvostupanjske presude do njezine dostave podnositelju proteklo nerazumno dugo razdoblje, što smatra protivnim mjerodavnim odredbama ZPP-a.

Drugostupanjski sud je osporenom presudom odbio žalbu podnositelja i potvrdio prvostupanjsku presudu. U obrazloženju presude, drugostupanjski sud odgovorio je i na žalbeni navod podnositelja (žalitelja) koji se odnosio na nerazumnu duljinu izrade i dostave prvostupanjske presude:

»Što se tiče prigovora tuženoga iz dopune žalbe, valja reći da je rok iz čl. 335. st. 3. Zakona o parničnom postupku (...) instruktivne naravi, iako se teško može opravdati toliko kašnjenje s pismenim otpravkom presude«.

5. U ustavnosudskom postupku utvrđeno je da je prvostupanjska presuda u konkretnom slučaju donesena 7. lipnja 1999. godine, a da je podnositelju dostavljena 3. srpnja 2000. godine, nakon proteka jedne (1) godine i 25 dana od zaključenja glavne rasprave, s kojim datumom je označeno i donošenje same presude, a za koje razdoblje podnositelj ima obvezu platiti zakonske zatezne kamate.

U vrijeme donošenja osporene presude na snazi je bio Zakon o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92.,112/99.), koji je u članku 335. stavku 3. propisivao:

Članak 335. stavak 3.

U složenijim predmetima sud može odgoditi donošenje presude za osam dana od dana zaključenja glavne rasprave. U takvu slučaju presuda se neće objaviti, već će sud prijepis presude dostaviti strankama.

6. Ustavni sud utvrđuje da prvostupanjski sud u konkretnom slučaju nije postupao protivno članku 335. stavku 3. ZPP-a, jer ta zakonska odredba nije propisivala rok za dostavu prijepisa presude strankama.

Unatoč tome, Ustavni sud ocjenjuje neprihvatljivim postupanje prvostupanjskog suda u konkretnom slučaju, budući da je taj sud podnositelju dostavio prijepis presude nakon proteka vremena koje se ni po kojem mjerilu ne može smatrati razumnim, pa bi se takvo postupanje moglo smatrati protivnim načelu pravičnog suđenja, zajamčenom člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Podnositelj, međutim, nije podnio ustavnu tužbu zbog nerazumno dugog trajanja sudskog postupka. On ustavnom tužbom osporava presudu Županijskog suda u Zagrebu, smatrajući da je njome povrijeđeno njegovo ustavno pravo na pravično suđenje, pri čemu od Ustavnog suda traži njezino ukidanje.

Ustavni sud nije našao razloge zbog kojih bi osporenu presudu Županijskog suda u Zagrebu trebalo ukinuti zbog nerazumno dugog razdoblja otpravka prvostupanjske presude, ali ukazuje da su podnositelju, u odnosu na eventualnu štetu koju je zbog toga pretrpio, osigurana sredstva pravne zaštite u postupku pred redovnim sudom, podnošenjem tužbe za naknadu štete, pri čemu Ustavni sud ne ulazi u osnovanost ili neosnovanost takvog tužbenog zahtjeva.

7. Odredba članka 5. Ustava, na čiju povredu podnositelj također ukazuje u ustavnoj tužbi, ne sadrži ljudska prava i temeljne slobode koje se štite u ustavnosudskom postupku pokrenutom ustavnom tužbom u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona.

8. Na temelju članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točki I. izreke.

9. Odluka o objavi (točka II. izreke) temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-401/2001

Zagreb, 20. travnja 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik

dr. sc. Petar Klarić, v. r.