USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
1191
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić i Vice
Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj
tužbi K. S. iz Z., na sjednici održanoj 6. svibnja 2005. godine, jednoglasno je
donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: Pn-6132/03 u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od
deset (10) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u
»Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici
ustavne tužbe K. S. iz Z., R. 2, određuje se primjerena naknada zbog povrede
ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 11.200,00 (jedanaest
tisuća i dvjesto) kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositeljica ustavne tužbe, temeljem članka
63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon),
podnijela je dana 16. veljače 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog
postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Dana 7. srpnja 1980. godine podnositeljica je
podnijela tužbu, zajedno sa S. T., Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika J.
B., C., B. i Ž. T., radi naknade štete koja je nastala bespravnom sječom
stabala u šumama podnositeljice i drugog tužitelja.
Prvo ročište održano je 22. rujna 1980. godine,
te nakon toga ročište je održano dana 21. studenoga 1980. godine, na kojemu je
doneseno rješenje o prekidu postupka zbog smrti tuženika J. T. Podnositeljica i
tužitelj su izjavili žalbu protiv tog rješenja.
Rasprava je nastavljena novim ročištem održanim
1. ožujka 1984. godine, te je ponovno prekinut postupak do okončanja postupka
uređenja međa. Tužitelji su predložili nastavak postupka dana 5. veljače 1986.
godine, te je dana 6. srpnja 1987. godine održano novo ročište, na kojem je
Općinski sud u Zagrebu donio rješenje da nije mjesno nadležan i uputio spis
mjesno nadležnom Općinskom sudu u Sesvetama. Sljedeće ročište zakazano je za
dan 9. prosinca 1987. godine pred tim sudom. Međutim, taj je sud dopisom
izazvao sukob nadležnosti, te je rješenjem tadašnji Okružni sud u Zagrebu 1.
ožujka 1988. godine riješio da je mjesno nadležan Općinski sud u Zagrebu.
Potom su održana ročišta dana 2. veljače 1989.
godine, 11. listopada 1990. godine, 10. siječnja 1991. godine, 7. ožujka 1991.
godine (odgođeno zbog bolesti suca), 11. travnja 1991. godine, 23. svibnja
1991. godine i 16. listopada 1991. godine. Nakon toga je uredujući sudac otišao
u mirovinu te su tužitelji podneskom od 25. svibnja 1992. godine zamolili
ažuriranje predmeta dodjelom drugom sucu u rad.
Nakon toga održana su ročišta 9. veljače 1993.
godine i 8. travnja 1993.
godine, Potom je umro I.-tuženik, te su naznačeni nasljednici, te je novo
ročište održano dana 2. ožujka 1993. godine.
Nakon toga su ročišta održana dana 10. svibnja
1994. godine, 9. svibnja 1995. godine, 9. listopada 1995. godine, 12. lipnja
1996. godine. Određeni vještak je predao svoj nalaz Sudu dana 5. siječnja 1997.
godine.
Tužitelji su uskladili tužbeni zahtjev s
provedenim vještačenjem dana 11. rujna 1997. godine, a sljedeće ročište je
održano dana 3. studenoga 1997. godine. Na ročištu održanom dana 17. studenoga
1997. godine zaključena je rasprava.
Rješenjem od 4. svibnja 1998. godine zaključena
glavna rasprava se preotvara. U međuvremenu su
preminuli I. i II.-tuženici, ali su se u postupak uključili njihovi nasljednici.
Na raspravi održanoj dana 3. lipnja 1999. godine
je zaključeno da će se saslušati gospodarski vještak. Podneskom od 27. rujna
1999. godine opunomoćenik tužitelja je naznačio nasljedna rješenja za II., III.
i IV.-tuženike. Potom je zakazana rasprava 12. listopada 2000. godine, koja je
odgođena zbog neuredne dostave. Glavna rasprava ponovno je zaključena na
ročištu 2. studenoga 2000. godine i donesena je presuda.
Protiv presude žalbu su izjavili tužitelji 14.
prosinca 2000. godine i opunomoćenik I. tuženice 29. prosinca 2000. godine.
Spis je remisorno vraćen po Županijskom sudu u
Zagrebu dana 9. travnja 2003. godine, jer da presuda nije dostavljena II.
tuženici. Nakon toga je Županijski sud u Zagrebu rješenjem broj: Gžn-2216/03-3 od 7. listopada 2003. godine, ukinuo
prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno odlučivanje.
Nakon toga je zakazana rasprava 13. svibnja
2004. godine koja je odgođena zbog bolesti suca, pa su tužitelji zamolili
održavanje nove rasprave podneskom od 21. svibnja 2004. godine. Sljedeća
rasprava održana dana 13. listopada 2004. godine je odgođena na suglasni
prijedlog stranaka, a sljedeća rasprava održana 6. travnja 2005. godine
odgođena je kako bi se pozvali nasljednici iza preminule II. tuženice, ali je
sljedeća rasprava održana 2. svibnja 2005. godine, koja je odgođena za 1.
lipnja 2005. godine.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka
29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Prvostupanjski parnični postupak započeo je 7.
srpnja 1980. godine tužbom podnositeljice Općinskom sudu u Zagrebu radi naknade štete.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u
razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na
snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97.,
6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o
potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između
ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je dana 16. veljače
2005. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud
utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno dvadeset
četiri (24) godine, sedam (7) mjeseci i devet (9) dana, a nakon stupanja na
snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe
postupak je trajao sedam (7) godina, tri (3) mjeseca i jedanaest (11) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Postupak se do podnošenja ustavne tužbe vodio
najprije pred Općinskim sudom u Zagrebu u razdoblju od 1980. do 1987. godine,
kada je spis ustupljen Općinskom sudu u Sesvetama, koji je također smatrao da
nije mjesno nadležan, te je rješenjem tadašnjega Okružnog suda u Zagrebu od 1. ožujka
1988. godine, spis upućen u rad mjesno nadležnom Općinskom sudu u Zagrebu, pred
kojim se postupak vodio do 2. studenoga 2000. godine, kada je donesena presuda.
U razdoblju od 28. rujna 2001. godine do 27. listopada 2003. godine, spis se
nalazio na Županijskom sudu u Zagrebu radi odlučivanja o žalbama stranaka, koje
su usvojene i navedena presuda ukinuta. Od toga datuma spis se nalazi pred
Općinskim sudom u Zagrebu radi provođenja ponovljenog postupka po rješenju
Županijskog suda u Zagrebu.
Razdoblje neaktivnosti suda trajalo je od 5.
prosinca 1980. do 1. ožujka 1984. godine (3 godine i tri mjeseca), te od 1.
ožujka 1984. do 6. srpnja 1987. godine (dvije godine i četiri mjeseca). Isto
tako, razdoblje neaktivnosti trajalo je od 16. listopada 1991. do 9. veljače
1993. godine (1 godina i tri mjeseca).
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositeljica ustavne tužbe kao tužitelj u
parničnom postupku nije pridonijela duljini postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da nije riječ o složenom
predmetu.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u
trajanju od oko dvadeset četiri godine i deset mjeseci, te da se ponovo vodi
pred sudom prvog stupnja. Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neučinkovito
postupanje suda, te okolnost da se postupak i nadalje vodi pred sudom prvog
stupnja, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositeljice na suđenje u
razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog
zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakoga pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih
gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka
roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku
31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-758/2005
Zagreb, 6. svibnja 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.