|
|
|
|
1264
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić i Vice
Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj
tužbi N. G. iz Z., kojeg zastupa B. S., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj6.
svibnja 2005. godine, jednoglasno je donio
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pn-3871/96
u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci, računajući od
prvog idućeg dana od dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02., 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne
tužbe N. G. iz Z., S. 42, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog
prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.800,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka
63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon),
podnio je 16. siječnja 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog
postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Dana 17. lipnja 1996. godine podnositelj je
Općinskom sudu u Zagrebu podnio tužbu protiv tuženika »Z.« o. d.d. Z., radi naknade štete koju je pretrpio u prometnoj nesreći koju je
prouzročio osiguranik tuženog.
Podneskom od 10. srpnja 1996. godine podnositelj
je dostavio uvjerenje o imovnom stanju radi oslobađanja od plaćanja sudskih
pristojbi.
Na ročištu održanom 11. veljače 1997. godine
riješeno je da će se provesti medicinsko vještačenje, te je podnositelj pozvan
uplatiti predujam.
Podneskom od 7. ožujka 1997. godine podnositelj
je uplatio predujam za vještačenje, te dostavio dodatnu liječničku
dokumentaciju.
Nalaz i mišljenje, vještak je dostavio sudu 8.
travnja 1997. godine.
Podneskom od 14. svibnja 1997. godine
podnositelj se je očitovao na nalaz i mišljenje, dok je tuženi to učinio
podneskom od 27. svibnja 1997. godine.
Podneskom od 20. studenoga 1997. godine
podnositelj je dostavio rješenje Prekršajnog suda u Čazmi kojim je osiguranik
tuženika oglašen krivim.
Na ročištu održanom 9. veljače 2000. godine
saslušan je svjedok, odnosno osiguranik tuženika na okolnost štetnog događaja.
Dana 5. veljače 2001. godine održano je ročište
te je riješeno da će se provesti rekonstrukcija štetnog događaja prometnim
vještačenjem.
Vještak je nalaz i mišljenje dostavio sudu 1.
kolovoza 2001. godine.
Dopisima suda od 14. studenoga 2001. i 21.
studenoga 2001. godine pozvan je punomoćnik podnositelja da dostavi punomoć za
zastupanje, što je učinio 14. veljače 2002. godine.
Nakon toga održano je ročište 14. rujna 2004. i
11. studenoga 2004. godine, na kojem je riješeno da će se provesti
rekonstrukcija prometne nesreće.
Rješenjem od 7. prosinca 2004. godine određeno
je provođenje dokaza očevidom na licu mjesta za dan 7. srpnja 2005. godine.
3. PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike
Hrvatske propisano je:
Članak 29.
Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni
neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i
obvezama (...).
Odredbom članka 63. Ustavnog zakona propisano
je:
Članak 63.
(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj
tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i
obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka,
Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud
meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje
akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog
suda u »Narodnim novinama«.
(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni
sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede
njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama
podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz
državnog proračuna u roku tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za
njezinu isplatu.
Ustavna tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Prvostupanjski parnični postupak započeo je 17.
lipnja 1996. godine tužbom podnositelja Općinskom sudu u Zagrebu, protiv
tuženika »Z.« o. d.d. Z., radi naknade štete.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u
razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na
snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97.,
6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o
potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između
ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 19. siječnja 2004.
godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud
utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno sedam
(7) godina, sedam (7) mjeseci i dva (2) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona
o potvrđivanju Konvencije, pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je
trajao šest (6) godina, dva (2) mjeseca i četrnaest (14) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Postupak se u razmatranom, pravno relevantom razdoblju cijelo vrijeme vodio pred Općinskim
sudom u Zagrebu kao sudom prvog stupnja.
Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom,
pravno relevantnom razdoblju, Općinski sud u Zagrebu, od radnji koje su
relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom
postupku, održao dva ročišta za glavnu raspravu (9. veljače 2000. i 5. veljače
2001. godine). Nakon podnošenja ustavne tužbe Općinski sud u Zagrebu održao je
ročišta za glavnu raspravu (14. rujna 2004. i 7. prosinca 2004. godine).
Razdoblje potpune neaktivnosti nadležnog suda
trajalo je od 5. studenoga 1997. do 8. veljače 2000. godine, tj. dvije (2) godine, tri (3) mjeseca i trinaest (13) dana,
zatim od 10. veljače 2000. do 4. veljače 2001. godine, tj.
jedanaest (11) mjeseci i dvadeset tri (23) dana, te od 22. studenoga 2001. do
16. siječnja 2004. godine, tj. dvije (2) godine,
jedan (1) mjesec i dvadeset četiri (24) dana, što ukupno iznosi pet godina i
pet mjeseci.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj u
parničnom postupku nije pridonio duljini postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da je riječ o relativno
složenom predmetu, s obzirom na potrebu da se utvrđuju činjenice provođenjem
vještačenja i rekonstrukcijom štetnog događaja. Međutim ta složenost nije
takvog značaja da bi i djelomično opravdavala da se sporne činjenice utvrđuju u
razdoblju od preko šest godina.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u
trajanju od sedam godina i sedam mjeseci, te da je Općinski sud u Zagrebu
postupao izrazito neučinkovito. U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine
bilo je nekoliko duljih razdoblja potpune neaktivnosti suda (a što je razvidno
iz točke 4.2. ove odluke), koja se ne mogu opravdati. Imajući u vidu ukupnu
duljinu postupka, neučinkovito postupanje suda, te okolnost da se postupak
cijelo vrijeme vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da je
povrijeđeno pravo podnositelju na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom
29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog
zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici
Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od
isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na
članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-184/2004
Zagreb, 6. svibnja 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.
|
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga |