USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

 

1266

 

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustav­nom tužbom V. M. iz Đ., kojeg zastupa Lj. K.-S., odvjetnica iz V., na sjednici održanoj 6. svibnja 2005. godine, donio je jednoglasno

 

ODLUKU

 

I. Ustavna tužba se usvaja, te se ukidaju:

– presuda Županijskog suda u Koprivnici, broj: Gž-928/01-2 od 15. siječnja 2002. godine i

– presuda Općinskog suda u Đurđevcu, broj: P-177/01-7 od 6. lipnja 2001. godine.

II. Predmet se vraća Općinskom sudu u Đurđevcu na ponovni postupak.

III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnijeta je protiv presude Županijskog suda u Koprivnici, broj: Gž-928/01-2 od 15. siječnja 2002. godine, kojom je odbijena kao neosnovana žalba podnositelja (I. tuženik u parnič­nom postupku) i potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Đurđevcu, broj: P-177/01-7 od 6. lipnja 2001. godine.

Presudom Općinskog suda u Đurđevcu naloženo je podnositelju, II. tuženiku Z. M., III. tuženici M. L., IV. tuženiku D. M. i V. tuženici K. M. da tužitelju Z. š. k. z. »Š.« iz Đ., a na temelju ugovora o kreditu koji je I. tuženik zaključio s tužiteljem 9. prosinca 1997. godine, solidarno plate iznos od 10.000,00 kuna s kamatom na taj iznos po stopi od 5% mjesečno tekućom od dana 9. kolovoza 1998. godine do isplate. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijeni su II. – V. tuženici s prijedlogom za oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi.

2. U ustavnoj tužbi podnositelj ponavlja navode iznesene u žalbi protiv prvostupanjske presude. Smatra da su mu osporenim presudama povrijeđena ustavna prava propisana člancima 26. i 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Navodi da se u ovom slučaju radi o »zelenaškim« kamatama, jer ugovorena kamata iznosi 5% mjesečno, što je suprotno mjerodav­nim zakonskim propisima.

Ustavna tužba je osnovana.

3. Prema odredbama članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.

4. U osporenoj je presudi Županijski sud u Koprivnici potvrdio činjenična utvrđenja i pravna stajališta Općinskog suda u Đurđevcu. Sudovi su ocijenili da se u konkretnom slučaju ne radi o zelenaškoj kamati iz razloga što je člankom 399. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96. i 112/99., u daljnjem tekstu: ZOO) propisano da se u pogledu najviše ugovorene kamatne stope između drugih osoba primjenjuju odredbe posebnog zakona, a kako takav zakon nije donesen, a navedena odredba odnosi se na tužitelja kao financijsku organizaciju koja djeluje prema bankarskim propisima, tužitelj je bio ovlašten slobodno ugovarati visinu kamatne stope, a na koju je I. tuženik pristao potpisujući ugovor o kreditu.

5. Nadležna tijela sudbene vlasti nisu postupala sukladno postupovnim i materijalnim odredbama mjerodavnih zakona i nisu naveli relevantne razloge za donošenje svojih odluka.

Naime, prema pravnom stajalištu Ustavnog suda, izraženog u više odluka (U-III-380/01 od 5. svibnja 2004. godine, objavljene u »Narodnim novinama«, broj 65/04. i 75/04. – ispravak), kada nije donesen poseban zakon koji bi određivao najvišu stopu ugovornih kamata (stopu između drugih osoba iz članka 399. stavka 2. ZOO-a), u svakom pojedinom slučaju valja ocijeniti ima li stopa ugovornih kamata elemente zelenaškog ugovora, odnosno je li ugovaranje nesrazmjerno visokih kamata (lihvarske kamate) u odnosu na tržišne uvjete u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu razlog za utvrđenje ništavim dijela ugovorne kamatne stope iznad utvrđene prosječne visine ugovorne kamatne stope na konkretnom tržištu, što je u isključivoj nadležnosti sudova.

Analizom ustavne tužbe i uvidom u spis, Ustavni sud ocjenjuje da sudovi nisu utvrđivali ovu bitnu činjenicu u predmetu, je li navedeni ugovor o kreditu, u dijelu svojih odredbi u svezi s visinom stope ugovornih kamata, ništav u odnosu na tržišne uvjete u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, te nisu svoje utvrđenje o dopustivosti ugovorne kamate temeljili na cjelokupnoj analizi stanja na konkret­nom tržištu u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora.

6. Podnositeljica, prema sadržaju ustavne tužbe, navodi povredu članka 29. stavka 1. Ustava, koji glasi:

»Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.«

Odredbe članka 109. stavka 1. i članka 110. ZOO glase:

»Na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

Pravo na isticanje ništavosti ne gasi se.«

Ustavni sud utvrđuje da je u provedenom postupku podnositelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Ovo iz razloga što je prvostupanjski sud ocijenio da nema temelja primjeni članka 141. ZOO-a, a da nije utvrdio dopuštenu visinu stope ugovornih kamata u odnosu na tržišne uvjete u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, kako je navedeno pod točkom 5. obrazloženja ove odluke, što će u ponovnom postupku učiniti nadležni općinski sud.

7. Odredbom članka 26. Ustava propisano je da su svi državljani Republike Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i drugim držav­nim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti te nije mjerodavna u ovom slučaju (stajalište Ustavnog suda izraženo u odluci broj: U-III-884/2004, objavljenoj u »Narodnim novinama«, broj 2/05.).

8. Shodno istaknutom i na temelju odredaba članaka 73. i 76. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

9. Odluka o objavi temelji se na odredbama članka 29. Ustav­nog zakona.

Broj: U-III-692/2002

Zagreb, 6. svibnja 2005.

 

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.