USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

 

1267

 

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijeli M. i D. S. iz Đ., koje zastupa Lj. K.-S., odvjetnica iz V., na sjednici održanoj 6. svibnja 2005. godine, donio je jednoglasno

 

ODLUKU

 

I. Ustavna tužba se usvaja te se ukidaju:

– presuda Županijskog suda u Koprivnici broj: Gž-340/01-2 od 26. travnja 2001. godine i

– presuda Općinskog suda u Đurđevcu broj: P-229/00-47 od 29. lipnja 2000. godine.

II. Predmet se vraća Općinskom sudu u Đurđevcu na ponovni postupak.

III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnijeta je protiv presude Županijskog suda u Koprivnici broj: Gž-340/01-2 od 26. travnja 2001. godine, kojom je odbijena žalba podnositelja (tuženika u parničnom postupku), izjavljena protiv presude Općinskog suda u Đurđevcu broj: P-229/00-47 od 29. lipnja 2000. godine.

Presudom Općinskog suda u Đurđevcu naloženo je podnositeljima da tužitelju, Z. š. k. z. »Š.« iz Đ., temeljem ugovora o kratkoročnom kreditu broj: 41-5000/95 od 24. kolovoza 1995. godine, plate solidarno iznos od 10.000,00 kn, s ugovorenim kamatama na taj iznos po stopi od 6% mjesečno, tekućom od dana 25. svibnja 1996. godine do isplate. U preostalom dijelu tužbenog zahtjeva tužitelj je odbijen.

2. U ustavnoj tužbi podnositelji ponavljaju navode žalbe protiv prvostupanjske presude. Smatraju da su im osporenim presudama povrijeđena ustavna prava iz članaka 26. i 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Navode da se u ovom slučaju radi o »zelenaškim« kamatama jer ugovorena kamata iznosi 6% mjesečno, što je suprotno mjerodavnim zakonskim propisima.

Ustavna tužba je osnovana.

3. Prema odredbama članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.

4. U osporenoj je presudi Županijski sud u Koprivnici potvrdio činjenična utvrđenja i pravna stajališta Općinskog suda u Đurđevcu. Sudovi su ocijenili da se u konkretnom slučaju ne radi o zelenaškom ugovoru iz članka 141. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96. i 112/99.) jer u konkretnom slučaju ne postoje subjektivne okolnosti (stanje nužde, teško materijalno stanje, nedovoljno iskustvo dužnika, lakomislenost, ovisnost o vjerovniku) radi kojih bi se u dijelu stope ugovornih kamata predmetni ugovor mogao poništiti.

5. Nadležna tijela sudbene vlasti nisu postupala sukladno postupovnim i materijalnim odredbama mjerodavnih zakona i nisu naveli relevantne razloge za donošenje svojih odluka.

Naime, prema pravnom stajalištu Ustavnog suda, izraženom u više odluka (U-III-380/2001 od 5. svibnja 2004. godine, objavljeno u »Narodnim novinama«, broj 65/04., 75/04. – ispravak), kad nije donesen poseban zakon koji bi određivao najvišu stopu ugovornih kamata (stopu između drugih osoba iz članka 399. stavka 2. ZOO), u svakom pojedinom slučaju valja ocijeniti ima li stopa ugovornih kamata elemente zelenaškog ugovora, odnosno je li ugovaranje nesrazmjerno visokih kamata (lihvarske kamate) u odnosu na tržišne uvjete u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu razlog za utvrđenje ništavim dijela ugovorne kamatne stope iznad utvrđene prosječne visine ugovorne kamatne stope na konkretnom tržištu, što je u isključivoj nadležnosti sudova.

Analizom ustavne tužbe i uvidom u spis, Ustavni sud ocjenjuje da sudovi nisu utvrđivali ovu bitnu činjenicu u predmetu je li navedeni ugovor o kreditu u dijelu svojih odredbi u svezi visine stope ugovornih kamata ništav u odnosu na tržišne uvjete u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu te da nisu svoje utvrđenje o dopustivosti ugovorne kamate temeljili na cjelokupnoj analizi stanja na konkretnom tržištu u vrijeme sklapanja spornog ugovora.

6. Podnositelji, prema sadržaju ustavne tužbe, navode povredu članka 29. stavka 1. Ustava, koji glasi:

»Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.«.

Odredbe članka 109. stavka 1. i članka 110. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 91/96. i 112/99., u daljnjem tekstu: ZOO), koje glase:

»Na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

Pravo na isticanje ništavosti ne gasi se.«.

Ustavni sud utvrđuje da je u provedenom postupku podnositeljici povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Ovo iz razloga što je prvostupanjski sud ocijenio da nema temelja primjeni članka 141. ZOO-a, a da nije utvrdio dozvoljenu visinu stope ugovornih kamata u odnosu na tržišne uvjete u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, kako je navedeno pod točkom 5. obrazloženja ove odluke, što će u ponovnom postupku učiniti nadležni općinski sud.

7. Odredbom članka 26. Ustava propisano je da su svi državljani Republike Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti te nije mjerodavna u ovom slučaju (stajalište Ustavnog suda izraženo u odluci broj: U-III-884/2004, objavljenoj u »Narodnim novinama«, broj 2/05.).

8. Shodno istaknutom i temeljem odredaba članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

9. Odluka o objavi temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-1649/2001

Zagreb, 6. svibnja 2005.

 

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.