USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
1272
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić i Vice
Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj
tužbi koju je podnio D. S. iz Đ., kojeg zastupa Lj.
K.-S., odvjetnica iz V., na sjednici održanoj 6. svibnja 2005. godine,
jednoglasno je donio
ODLUKU
I.
Ustavna tužba se usvaja te se ukidaju:
–
presuda Županijskog suda u Koprivnici broj: Gž-578/02-2
od 24. rujna 2002. godine i
–
presuda Općinskog suda u Đurđevcu broj: P-39/02-9 od 26. veljače 2002. godine.
II.
Predmet se vraća Općinskom sudu u Đurđevcu na ponovni postupak.
III.
Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Ustavna tužba podnijeta je protiv presude
Županijskog suda u Koprivnici broj: Gž-578/02-2 od
24. rujna 2002. godine, kojom je odbijena kao neosnovana žalba podnositelja
(tužitelj u parničnom postupku) i potvrđena presuda Općinskog suda u Đurđevcu
broj: P-39/02-9 od 26. veljače 2002. godine.
Presudom Općinskog suda u Đurđevcu, pod točkom
I., odbijen je tužbeni zahtjev podnositelja kojim je tražio da se utvrdi
ništavim ugovor o kreditu broj: 54-5000/95, koji je podnositelj zaključio 21.
prosinca 1995. godine s I-tuženikom Z. š. k. z. »Š.« iz Đ., kao davateljem
kredita, a u kojem ugovoru su se pojavili kao solidarni jamci II-tuženik Đ. Š.
i III-tuženik M. P. i alternativno postavljeni tužbeni zahtjev da se poništi odredba
članka 3. navedenog ugovora o kreditu, kojom je ugovorena kamata od 6%
mjesečno. Istom presudom pod točkom II. djelomično je usvojen alternativno
postavljen tužbeni zahtjev podnositelja i utvrđena je ništava odredba članka
4., kojim je ugovorena zatezna kamata od 50% uvećana od redovite kamate.
2. U ustavnoj tužbi podnositelj ponavlja navode
žalbe protiv prvostupanjske presude. Smatra da su mu osporenim presudama
povrijeđena ustavna prava iz članaka 26. i 29. stavka 1. Ustava Republike
Hrvatske.
Navodi da se u ovom slučaju radi o »zelenaškim«
kamatama jer ugovorena kamata iznosi 6% mjesečno, što je suprotno mjerodavnim zakonskim propisima.
Ustavna tužba je osnovana.
3. Prema odredbama članka 62. stavka 1. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.,
29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko
može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim
aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne)
samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim
pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno
ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno
pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.
4. U osporenoj je presudi Županijski sud u
Koprivnici potvrdio činjenična utvrđenja i pravna stajališta Općinskog suda u
Đurđevcu. Sudovi su ocijenili da u konkretnom slučaju nije dokazano postojanje
elemenata da se radi o zelenaškom ugovoru iz članka 141. Zakona o obveznim
odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96.
i 112/99., u daljnjem tekstu: ZOO), radi kojih bi ugovor bio ništav. U odnosu
na alternativno postavljeni tužbeni zahtjev, kojim se traži poništenje odredaba
članaka 3. i 4. ugovora o kreditu, sudovi su utvrdili da je odredba članka 3. o
visini kamatne stope od 6% mjesečno sukladna odredbi članka 399. stavka 1. ZOO,
a da je točka 4. ugovora o kreditu, koja se odnosi na ugovorenu zateznu kamatu,
suprotna Uredbi Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate
(»Narodne novine«, broj 50/94., 19/95. i 76/96.) te je u tom dijelu usvojen
tužbeni zahtjev podnositelja i navedena odredba je utvrđena ništavom.
5. Nadležna tijela sudbene vlasti nisu postupala
sukladno postupovnim i materijalnim odredbama
mjerodavnih zakona i nisu naveli relevantne razloge za donošenje svojih odluka.
Naime, prema pravnom stajalištu Ustavnog suda,
izraženog u više odluka (U-III-380/2001 od 5. svibnja 2004. godine, objavljena
u »Narodnim novinama«, broj 65/04., 75/04. – ispravak), kada nije donesen
poseban zakon koji bi određivao najvišu stopu ugovornih kamata (stopu između
drugih osoba iz članka 399. stavka 2. ZOO-a), u svakom pojedinom slučaju valja
ocijeniti ima li stopa ugovornih kamata elemente zelenaškog ugovora, odnosno je
li ugovaranje nesrazmjerno visokih kamata (lihvarske
kamate) u odnosu na tržišne uvjete u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu razlog
za utvrđenje ništavim dijela ugovorne kamatne stope iznad utvrđene prosječne
visine ugovorne kamatne stope na konkretnom tržištu, što je u isključivoj
nadležnosti sudova.
Analizom ustavne tužbe i uvidom u spis, Ustavni
sud ocjenjuje da sudovi nisu utvrđivali ovu bitnu činjenicu u predmetu je li
navedeni ugovor o kreditu, u dijelu svojih odredbi u svezi s visinom stope
ugovornih kamata, ništav u odnosu na tržišne uvjete u vrijeme sklapanja ugovora
o kreditu te nisu svoje utvrđenje o dopustivosti ugovorne kamate temeljili na
cjelokupnoj analizi stanja na konkretnom tržištu u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora.
6. Podnositelji, prema sadržaju ustavne tužbe,
navode povredu članka 29. stavka 1. Ustava, koji glasi:
»Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni
neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima
i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.«.
Odredbe članka 109. stavka 1. i članka 110. ZOO
glase:
»Na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i
na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.
Pravo na isticanje ništavosti ne gasi se.«
Ustavni sud utvrđuje da je u provedenom postupku
podnositelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Ovo iz razloga što je
prvostupanjski sud ocijenio da nema temelja primjeni članka 141. ZOO-a, a da
nije utvrdio dozvoljenu visinu stope ugovornih kamata u odnosu na tržišne
uvjete u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, kako je navedeno pod točkom 5.
obrazloženja ove odluke, što će u ponovnom postupku učiniti nadležni općinski
sud.
7. Odredbom članka 26. Ustava propisano je da su
svi državljani Republike Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja
imaju javne ovlasti te nije mjerodavna u ovom slučaju (stajalište Ustavnog suda
izraženo u odluci broj: U-III-884/2004, objavljenoj u »Narodnim novinama«, broj
2/05.).
8. Shodno istaknutom i na temelju odredaba
članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci.
9. Odluka o objavi temelji se na odredbama
članka 29. Ustavnog zakona.
Broj: U-III-3036/2002
Zagreb, 6. svibnja 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE
HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.