USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
1273
Ustavni
sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u
sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća,
te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom
tužbom A. P. i M. P., oboje iz P., koje oboje zastupa opunomoćenik Đ. Č.,
odvjetnik iz P., na sjednici održanoj 5. svibnja 2005. godine, jednoglasno je
donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja te se ukida rješenje
Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev 1081/03-2
od 27. svibnja 2004. godine.
II.
Predmet se vraća Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak.
III.
Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Ustavna tužba podnesena je protiv rješenja
Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-1081/03-2
od 27. svibnja 2004. godine, kojim je odbačena revizija podnositelja ustavne
tužbe protiv presude Županijskog suda u Puli, broj: Gž-2126/01
od 9. lipnja 2003. godine.
Drugostupanjskom presudom od 9. lipnja 2003.
godine, odbijena je žalba podnositelja ustavne tužbe kao tuženih u sudskom
postupku, protiv presude Općinskog suda u Puli, broj: P-487/00 od 9. svibnja
2001. godine, kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice Republike Hrvatske
i usvojen otkaz stanarskog prava podnositeljima ustavne tužbe te im je naloženo
da stan u P., A. N. 5, slobodan od osoba i stvari predaju tužiteljici u roku od
15 dana uz nadoknadu parničnog troška.
2. U ustavnoj tužbi podnositelji navode da se u
konkretnom slučaju radi o otkazu stanarskog prava na temelju odredbe članka 97.
Zakona o stambenim odnosima (»Narodne novine«, broj 51/85., 42/86., 22/92. i
70/93.), u kojem je prema odredbi članka 106. istoga zakona revizija dopuštena.
Ističu da je stajalište o dopuštenosti revizije u slučaju iz članka 97. Zakona
o stambenim odnosima, izrazio i Ustavni sud u rješenju broj: U-III-2658/2003 od
14. studenoga 2003. godine, koje je doneseno u povodu njihove ustavne tužbe
protiv presude Županijskog suda u Puli, broj: Gž-2126/01
od 9. lipnja 2003. godine.
Smatraju da su osporavanim presudama povrijeđene
odredbe članka 3., članka 5. članka 14. stavka 2. i članka 26. Ustava Republike
Hrvatske.
Predlažu usvojiti ustavnu tužbu, ukinuti
osporeno rješenje i predmet vratiti Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni
postupak.
Ustavna
tužba je osnovana.
3. Prema odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog
zakona, svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je
pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne
(regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno
o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela,
povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno
Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu (u
daljnjem tekstu: ustavno pravo).
Ustavni sud, u postupku u povodu ustavne tužbe,
u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku
odlučivanja o pravima i obvezama podnositelja došlo do nedopuštenog posizanja u
Ustavom zaštićena ljudska prava i temeljne slobode. Pritom se Ustavni sud, u
pravilu, ne upušta u pitanje jesu li sudovi i druga nadležna tijela pravilno i
potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud
relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi
ustavnog prava.
4. Konkretno, u ustavnoj tužbi podnositelji
ističu povredu odredbe članka 14. stavka 2. Kao razlog navode da je u
konkretnom slučaju revizija dopuštena na temelju odredbe članka 106. u vezi s
odredbama članka 67. Zakona o stambenim odnosima.
Osporenim rješenjem Vrhovni sud je odbacio
reviziju kao nedopuštenu, s obrazloženjem da se radi o sporu iz odnosa
korištenja stana, za koji se prema odredbi članka 38. Zakona o parničnom
postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92. i 112/99.), vrijednost predmeta
spora računa prema jednogodišnjoj najamnini, koja za predmetni stan ne prelazi 100.000,00
kuna.
Međutim, u konkretnom slučaju radi se o otkazu
stanarskog prava na temelju odredbe članka 97. stavka 1. točke 5. Zakona o
stambenim odnosima, za koji spor je prema izričitoj odredbi članka 106. istog
zakona revizija dopuštena.
Stajalište o istom pitanju Ustavni sud je
izrazio u svojem rješenju broj: U-III-2658/2003 od 14. studenoga 2003. godine,
objavljenom u »Narodim novinama«, broj 193/2003.
Stoga Ustavni sud utvrđuje da je osporenim
rješenjem podnositeljima povrijeđeno jamstvo jednakosti svih pred zakonom iz
članka 14. stavka 2. Ustava.
5. Odredbom iz članka 26. Ustava propisano je da
su svi državljani
Republike Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim
tijelima koja imaju javne ovlasti.
Ustavni sud utvrđuje da u konkretnom slučaju
članak 26. Ustava nije mjerodavan, jer ne sadrži ustavno pravo koje bi s
obzirom na okolnosti konkretnog slučaja moglo biti povrijeđeno.
6. Podnositelji u ustavnoj tužbi ističu i
povredu odredaba članka 3. i članka 5. Ustava. Te ustavne odredbe ne sadrže
ustavna prava i temeljne slobode, pa se na njima ne može temeljiti ustavna
tužba u smislu odredbe članka 62. stavka 1. Ustava.
7. Stoga je na temelju odredaba članka 73. i
članka 74. Ustavnog zakona odlučeno kao u izreci.
8. Objava
ove odluke temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.
Broj: U-III-3502/2004
Zagreb, 5. svibnja 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE
HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.