POSLOVNE INFORMACIJE - 65 25.5.2005 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-IIIA-3177/2004 od 5. svibnja 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1278

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, Ž. M. iz Z., na sjednici održanoj dana 5. svibnja 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pn-2746/98 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, Ž. M. iz Z., D. S. 79a, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst), u iznosu od 7.800,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 6. rujna 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 3. travnja 1998. godine podnositelj je podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv E. o. d.d. iz Z., radi naknade materijalne štete u iznosu od 1.220,00 kuna, jer je 22. prosinca 1996. godine osiguranik tuženika u prometnoj nezgodi oštetio osobni automobil podnositelja.

Na ročištu održanom 14. siječnja 1999. godine tuženik je priznao pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja, te je istakao da je podnositelju na ime naknade štete već isplatio iznos od 2.080,00 kuna.

Podnositelj se podneskom od 22. siječnja 1999. godine očitovao na odgovor na tužbu, te naveo da je za nastalu štetu isključivo odgovoran osiguranik tuženika i da to nedvojbeno proizlazi iz rješenja Prekršajnog suda u Zagrebu od 29. prosinca 1997. godine.

Dopisom suda od 2. veljače 1999. godine zatražen je spis Prekršajnog suda u Zagrebu, a koji je Općinskom sudu u Zagrebu dostavljen 19. ožujka 1999. godine.

Na ročište zakazano za 13. rujna 1999. godine nije pristupio (uredno pozvan) podnositelj, iako je trebao biti saslušan, ali je ročište odgođeno zbog bolesti suca.

Podneskom od 27. rujna 2000. godine podnositelj požuruje zakazivanje ročišta.

Na ročištu održanom 12. ožujka 2001. godine saslušan je podnositelj i svjedok J. S., te je naloženo podnositelju da dostavi račun o popravku vozila, a što je i učinio podneskom od 22. ožujka 2001. godine.

Podneskom od 13. prosinca 2002. godine podnositelj je povisio tužbeni zahtjev, te požuruje zakazivanje ročišta.

Rješenjem suda od 12. ožujka 2003. godine određeno je provođenje dokaza prometnim vještačenjem, te je vještak bio dužan procijeniti visinu štete na vozilu podnositelja prema izvidu štete na vozilu podnositelja.

Dopisom suda od 1. travnja 2003. godine vještak je pozvan preuzeti spis, nakon čega je nalaz i mišljenje dostavio sudu 6. svibnja 2003. godine.

Podneskom od 21. travnja 2004. godine podnositelj je s obzirom na nalaz i mišljenje vještaka uskladio tužbeni zahtjev.

Na ročište zakazano za 3. lipnja 2004. godine nije pristupio vještak zbog spriječenosti te je isto odgođeno, ali je naloženo podnositelju da detaljno obrazloži obračun temeljem kojeg je postavio tužbeni zahtjev u podnesku od 21. travnja 2004. godine, a što je i učinio podneskom od 8. lipnja 2004. godine.

Na ročište zakazano za 18. siječnja 2005. godine. nije pristupio vještak, te je isto odgođeno.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 3. travnja 1998. godine tužbom podnositelja Općinskom sudu u Zagrebu radi naknade štete.

Ustavna tužba podnijeta je 6. rujna 2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno šest (6) godina, pet (5) mjeseci i tri (3) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se cijelo vrijeme vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu kao sudom prvog stupnja.

Ustavni sud je utvrdio da je Općinski sud u Zagrebu od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, održao četiri ročišta za glavnu raspravu (14. siječnja 1999., 12. ožujka 2001., 3. lipnja 2004.), dok je ročište zakazano za 13. rujna 1999. godine odgođeno zbog bolesti suca, kao i ročište zakazano za 18. siječnja 2005. godine zbog ne pristupa vještaka, te je provedeno prometno vještačenje.

Razdoblje potpune neaktivnosti nadležnog suda trajalo je od 13. rujna 1999. do 12. ožujka 2001. godine, tj. jednu (1) godinu, pet (5) mjeseci i dvadeset i devet (29) dana, zatim od 22. ožujka 2001. do 13. prosinca 2002. godine, tj. jednu (1) godinu, osam (8) mjeseci i dvadeset i jedan (21) dan, što ukupno iznosi preko četiri godine.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, aktivno je sudjelovao tijekom cijelog postupka, izuzev nedolaska na ročište zakazano za dan 13. rujna 1999. godine na kojem je trebao biti saslušan, ali koje nije niti održano zbog bolesti suca, te mu se ne može staviti na teret.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da nije riječ o složenom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodio pred sudom prvog stupnja u trajanju od oko šest godina i pet mjeseci, da su tijekom tog razdoblja bila dva dulja razdoblja neaktivnosti suda. Imajući u vidu ukupnu duljinu trajanja postupka, neučinkovito postupanje suda te okolnost da se postupak još uvijek vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Pri utvrđivanju visine naknade, na temelju članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke.

Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

8. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3177/2004

Zagreb, 5. svibnja 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.