USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

 

1279

 

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi S. C. iz Z., na sjednici održanoj 5. svibnja 2005. godine, jednoglasno je donio

 

ODLUKU

 

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Gž-1681/2005 (broj: P-1393/96) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseca, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst) podnositelju ustavne tužbe S. C. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 5.500,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02.-pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 1. srpnja 2003. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

 

2. Z. b. d.d. iz Z., kao vjerovnik podnijela je 5. srpnja 1991. godine prijedlog za dozvolu izvršenja protiv podnositelja kao dužnika, radi isplate iznosa od 2.476,60 tadašnjih dinara, s osnova duga po tekućem računu, Općinskom sudu u Zagrebu.

Do 5. studenoga 1997. godine prvostupanjski sud je donio rješenje o izvršenju broj: Iv-2362 dana 19. studenoga 1991. godine kojim je naloženo podnositelju da plati navedeni iznos. Rješenje o izvršenju uručeno je podnositelju 13. prosinca 1994. godine (više puta pokušana dostava koja je vraćena s naznakom »nije tražio«), na koje je podnositelj uložio prigovor s prijedlogom za povrat u prijašnje stanje, te je nakon što je dozvoljen povrat u prijašnje stanje održano ročište 5. srpnja 1996. godine na kojem je dodijeljen rok tužitelju radi dostavljanja dokumentacije i tuženiku radi očitovanja.

Na ročištu 20. travnja 1998. godine tužitelju je ponovno dodijeljen rok radi dostavljanja dokumentacije.

Rješenjem od 28. lipnja 2002. godine sud je požurio tužitelja na postupanje, te je tužitelj podneskom od 19. svibnja 2002. godine dostavio dokumentaciju, te je zakazano ročište za 24. veljače 2003. godine.

Na ročište 24. veljače 2003. godine tuženik nije došao zbog bolesti (dostavljena potvrda od liječnika).

Podneskom od 25. veljače 2003. godine tužitelj je izvijestio sud da nema daljnjih dokaza.

Podneskom od 24. ožujka 2003. godine tuženik navodi da nije nikada s tužiteljem sklopio pismeni ugovor o tekućem računu, te da stoga nije dužan utuženi iznos tužitelju.

Ročište zakazano za 24. rujna 2003. godine nije održano jer nisu pristupile obje stranke, koje su svoj izostanak opravdale.

Podneskom od 1. listopada 2003. godine tužitelj se očitovao na navode tuženika od 24. ožujka 2003. godine.

Ročište od 15. listopada 2003. godine odgođeno je zbog neuredne dostave tuženiku.

Na ročištu 29. listopada 2003. godine (tuženik nije pristupio-dostava neuredna) određeno je financijsko vještačenje na okolnost utvrđivanja duga tuženika.

Nalaz vještaka je zaprimljen 24. veljače 2004. godine.

Ročišta zakazana za 18. ožujka 2004. i 13. svibnja 2004. godine su odgođena zbog neuredne dostave poziva tuženiku koji nije tražio pismena, a ročište zakazano za 7. lipnja 2004. godine nije održano jer je tuženik ispričao svoj nedolazak zbog bolesti.

Ročište od 10. rujna 2004. godine nije održano zbog nedolaska tužitelja.

Dana 1. listopada 2004. godine zaključena je rasprava i presuda je donijeta 15. listopada 2004. godine na koju je podnositelj uložio žalbu.

Predmet je zaprimljen na Županijski sud u Zagrebu 15. travnja 2005. godine i vodi se pod brojem: Gž-1681/2005.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

 

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

 

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 28. lipnja 1991. godine prijedlogom za dozvolu izvršenja vjerovnika Z. b. d.d. protiv dužnika (podnositelja) Općinskom sudu u Zagrebu.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 1. srpnja 2003. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno dvanaest (12) godina i dva (2) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenje ustavne tužbe postupak je trajao pet (5) godina, sedam (7) mjeseci i dvadeset pet (25) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

 

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju cijelo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu kao sudom prvog stupnja.

Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, Općinski sud u Zagrebu, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, održao četiri ročišta za glavnu raspravu (20. travnja 1998., 24. veljače 2003., 29. listopada 2003. i 1. listopada 2004. godine), te je provedeno financijsko vještačenje.

Razdoblje potpune neaktivnosti nadležnog suda trajalo je od 5. studenoga 1997. do 28. travnja 1998. godine, tj. pet (5) mjeseci i dvadeset tri (23) dana, zatim od 20. travnja 1998. do 28. lipnja 2002. godine, tj. četiri (4) godine, dva (2) mjeseca i dva (2) dana, te od 28. lipnja 2002. godine do 24. veljače 2003. godine, tj. u trajanju od preko šest mjeseci, što ukupno iznosi preko pet godina.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE

 

Ustavni sud je utvrdio da podnositelj nije pristupio na sedam ročišta (četiri izostanka je opravdao), što je donekle pridonijelo ukupnoj duljini parničnog postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

 

Ustavni sud utvrđuje da nije riječ o složenom predmetu.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

 

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u trajanju duljem od dvanaest godina, iako se ne radi o složenom predmetu. U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine bilo je vrlo dugih razdoblja potpune neaktivnosti suda (od 20. travnja 1998. godine do 28. lipnja 2002.), koja se ne mogu opravdati ponašanjem podnositelja. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neučinkovito postupanje suda, te okolnost da se postupak vodio samo pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2371/2003

Zagreb, 5. svibnja 2005.

 

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.