USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

 

1283

 

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjed­nik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom M. P. iz P., koju zastupa G. Č., odvjetnik iz P., na sjednici održanoj 6. svibnja 2005. godine, jednoglasno je donio

 

ODLUKU

 

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Ukida se presuda Županijskog suda u Puli broj: Gž-2750/00-2 od 4. veljače 2002. godine.

III. Predmet se vraća Županijskom sudu u Puli na ponovno odlučivanje.

IV. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnijeta je protiv presude Županijskog suda u Puli broj: Gž-2750/00-2 od 4. veljače 2002. godine, kojom je usvojena žalba tuženika (Republike Hrvatske, Ministarstva obrane) i preinačena presuda Općinskog suda u Puli broj: P-596/00-18 od 11. srpnja 2000. godine na način da je odbijen tužbeni zahtjev podnositeljice.

Presudom Općinskog suda u Puli prihvaćen je tužbeni zahtjev podnositeljice te je donesena presuda koja zamjenjuje ugovor o prodaji stana na kojemu postoji stanarsko pravo za stan u P., M. 21. Istom presudom tuženik je obvezan naknaditi parnični trošak podnositeljici u iznosu od 2.699,25 kn.

2. Podnositeljica smatra da su joj osporenom presudom povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima 14. stavka 2., 26., 48. stavkom 1. i odredba članka 3. Ustava.

U ustavnoj tužbi podnositeljica navodi da je Županijski sud u Puli pri donošenju osporene presude pogrešno primijenio mjerodavno materijalno pravo i postupio suprotno odluci Ustavnog suda broj: U-I-697/1995 od 29. siječnja 1997. godine (»Narodne novine«, broj 11/97.), kojom odlukom je, između ostalih, ukinuta i odredba članka 20. stavaka 1. i 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, broj 58/95, u daljnjem tesktu: ZIDZPS). Budući da je stanarsko pravo na spornom stanu stekla presudom Općinskog suda u Puli 13. ožujka 1997. godine, dok je ukinutim odredbama ZIDZPS rok za podnošenje zahtjeva kupcima državnih stanova tekao od 17. kolovoza 1995. do 16. listopada 1995. godine, podnositeljica ističe da u tom roku nije ni objektivno mogla podnijeti zahtjev za otkup spornog stana jer nije bila utvrđena nositeljicom stanarskog prava na navedenom stanu. Budući da je Ustavni sud ukinuo navedene zakonske odredbe, prema mišljenju podnositeljice, više ne postoji zakonski rok za podnošenje zahtjeva za otkup državnih stanova, protekom kojega bi stanar izgubio pravo na otkup stana.

Stoga, podnositeljica predlaže da Ustavni sud ukine presudu Županijskog suda u Puli i predmet vrati istom sudu na ponovni postupak.

Za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljen je spis Općinskog suda u Puli broj: P-596/00.

Ustavna tužba je osnovana.

3. U postupku pokrenutom ustavnom tužbom na temelju odredbe članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), Ustavni sud, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela povrijeđeno podnositelju ustavno pravo, pri čemu se, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.

4. Uvidom u spis nesporno je utvrđeno da je presudom Općinskog suda u Puli broj: P-817/96-8 od 13. ožujka 1997. godine podnositeljici utvrđeno stanarsko pravo na stanu u Puli, L. M. 33 (sada M. 21), treći kat, stan 12, površine 29 m2 (nakon razvoda braka pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli broj: P-1844/93 od supruga M. P., do tada nositelja stanarskog prava) i da je podnositeljica tuženiku podnijela zahtjev za otkup stana 24. lipnja 1997. godine. Budući da tuženik nije odlučio o njenom zahtjevu, podnositeljica je podnijela protiv tuženika tužbu Općinskom sudu u Puli 17. veljače 2000. godine radi donošenja presude koja nadomješta kupoprodajni ugovor.

U ovom postupku nije sporno da su se kod podnositeljice stekli svi zakonski uvjeti za otkup stana prema Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, broj 43/92), međutim, ostalo je sporno je li podnositeljica podnijela zahtjev za otkup stana u zakonskom roku.

Općinski sud u Puli u presudi je utvrdio da podnositeljica nije podnijela zahtjev za otkup stana do 16. listopada 1995. godine, koji je rok bio propisan člankom 20. stavcima 1. i 2. ZIDZPS, međutim, odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-697/1995 od 29. siječnja 1997. godine citirane zakonske odredbe su ukinute kao nesuglasne ustavnom načelu jednakosti. Slijedom navednog, sud je ocijenio da je podnositeljica zahtjev za otkup stana podnijela u roku budući da je ukinut rok za podnošenje zahtjeva za otkup stana navedenom odlukom Ustavnog suda, a uz navedeno sud je ocijenio da podnositeljica nije mogla podnijeti zahtjev ranije jer je vodila imovinskopravni spor i brakorazvodnu parnicu.

Odlučujući o žalbi tuženika, Županijski sud u Puli osporava stajalište prvostupanjskog suda, temeljeći svoje stajalište na istoj odluci ovog Suda broj: U-I-697/1995 od 29. siječnja 1997. godine, navodeći sljedeće:

»Ustavni sud ukinuo je odredbe stavaka 1. i 2. članka 20. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo jer je tim odredbama povrijeđeno ustavno načelo iz članka 14. Ustava RH, prema kojem načelu su svi građani pred zakonom jednaki. Ukinutim odredbama zakona građani koji su nositelji stanarskog prava na stanovima u državnom vlasništvu dovedeni su u nepovoljniji pravni položaj od nositelja stanarskog prava na stanovima u vlasništvu drugih pravnih osoba jer su rokovi za podnošenje zahtjeva za otkup stanova bili kraći. Polazeći od odred­be članka 14. Ustava – jednakost svih građana pred zakonom, ne može se prihvatiti pravni stav prvostupanjskog suda da za stanare državnih stanova rok za podnošenje zahtjeva za otkup tih stanova još teče, a kod činjenice da je taj rok za stanare u vlasništvu drugih pravnih osoba bio zaključen 31. prosinca 1995. godine (»Narodne novine« 44/95). Stoga kako su ukinute odlukom Ustavnog suda odredbe stavaka 1. i 2. članka 20. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine« 58/95) primjenjuju se odredbe zakona koji je je bio na snazi do tog zakona, a koji je regulirao pitanje rokova za otkup, dakle primjenjuje se članak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine« 44/94). Primjenom tog članka rok za otkup stanova bez obzira na osobu vlasnika stana je 31. prosinac 1995., a to je u skladu s obrazloženjem iz odluke Ustavnog suda RH prema kojoj svi građani trebaju pred zakonom biti jednaki.«.

Na temelju izraženog stajališta, drugostupanjski sud je prihvatio žalbu tuženika i preinačio prvostupanjsku presudu ocjenjujući činjenično stanje pravilno utvrđenim, ali pogrešnu primjenu materijalnog prava.

5. Ustavni sud u obrazloženju odluke broj: U-I-697/1995 od 29. siječnja 1997. godine, u svezi s ukidanjem članka 20. stavaka 1. i 2. ZIDZPS, kojim odredbama je bio određen rok od 60 dana za predaju zahtjeva za otkup državnih stanova, istaknuo je sljedeće:

»Nejednakost položaja kupaca tzv. »državnih« stanova i ostalih stanova, koja također predstavlja nesuglasnost s Ustavom, postoji i u pogledu trajanja rokova u kojima se može podnijeti zahtjev za kupnju državnog stana. S tog stajališta ukinute su odredbe članka 20. stavaka 1. i 2. te članka 21. Zakona, jer ne jamče jednakost građanima koji pravo na otkup stana mogu tražiti u roku od 60 dana odnosno 30 dana od stupanja Zakona na snagu s ostalim kupcima stanova, u odnosu na građane kojima je rok za podnošenje zahtjeva bio određen u trajanju od godine dana, a zatim je bio još nekoliko godina produžavan.

Ukidajući ove odredbe Sud je imao u vidu da nove rokove radi usklade Zakona s Ustavom može propisati ne samo zakonodavac, nego i Vlada Republike Hrvatske (...).«.

6. Ustavni sud ističe sljedeće:

Do stupanja na snagu ZIDZPS, na snazi je bila odredba članka 50. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, broj 43/92. – pročišćeni tekst), koja je propisivala:

»Stanovi koji su postali vlasništvo Republike Hrvatske na temelju Uredbe o preuzimanju sredstava JNA i SSNO na teritoriju Republike Hrvatske u vlasništvo Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 52/91.) i Uredbe o preuzimanju sredstava bivše SFRJ u vlasništvo Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 68/91.) neće se prodavati do donošenja zakona kojim će se utvrditi posebni kriteriji za prodaju tih stanova.«

Taj zakon je upravo ZIDZPS, kojim su u članku 20. stavcima 1. i 2. određeni rokovi (od 5. kolovoza 1995. do 4. listopada 1995. godine) za predaju zahtjeva za kupnju državnih stanova (a to je i stan koji otkupljuje podnositeljica). Nakon ukidanja nekih odredbi tog Zakona (odlukom iz točke 5. obrazloženja ove odluke), nadležno tijelo nije donijelo propis kojim bi taj rok odredilo.

Stoga, Ustavni sud ocjenjuje da nepostojanje roka za izvršenje određene činidbe (posebice u slučaju kad je rok ukinut odlukom Ustavnog suda) nije pravno utemeljeno tumačiti na štetu stranke, koja je trebala poduzeti određenu činidbu.

7. Slijedom navedenog, Ustavni sud je utvrdio da su pogrešnom primjenom materijalnog prava, u konkretnom slučaju, sudovi povrijedili ustavno pravo zajamčeno člankom 14. stavkom 2. Ustava, kojim se jamči jednakost svih pred zakonom.

Podnositeljici je uskraćeno pravo na otkup stana, u kojemu stanuje pogrešnim pravnim stajalištem drugostupanjskog suda, kojim joj je neposredno povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom, zajamčeno člankom 14. stavkom 2. Ustava budući da je mjerodavan materijalni propis na grubi način pogrešno shvaćen, iz čega se može zaključiti da je osporena presuda donesena samovoljno.

8. Odredbe članka 48. stavka 1. Ustava, kojom se jamči pravo vlasništva i članka 26. Ustava, kojom je propisano da su svi držav­ljani Republike Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti, nisu mjerodavne u konkretnom slučaju.

9. Na odredbi članka 3. Ustava ne može se temeljiti postupanje Ustavnog suda u postupku pokrenutom ustavnom tužbom na temelju članka 62. Ustavnog zakona.

10. Na temelju odredaba članaka 73. i 76. Ustavnog zakona odlučeno je kao u točkama I. do III. izreke, a točka IV. izreke temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-551/2002

Zagreb, 6. svibnja 2004.

 

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.