USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
1362
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić i Vice
Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj
tužbi D. B. iz Z., koju zastupa Z. N., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj
11. svibnja 2005. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pp-584/95
u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od
prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici
ustavne tužbe D. B. iz Z., Z. t. 1, određuje se primjerena naknada zbog povrede
ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.500,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositeljica
ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike
Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u
daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je dana 10. studenoga 2004. godine
ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Dana 4. listopada
1995. godine sada pok. M. B., suprug podnositeljice,
podnio je tužbu Općinskom sudu u Zagrebu, radi smetanja posjeda, protiv
tuženoga M. M., jer da je dana 26. kolovoza 1995. godine provalio u njegov stan
i promijenio bravu. Uz tužbu podnijet je i prijedlog za određivanje privremene
mjere.
Do 5. studenoga 1997.
godine Općinski sud u Zagrebu održao je ročište 20. listopada 1995., 11.
siječnja 1996. i 6. lipnja 1996. godine na kojem je riješeno da se zbog nepristupa stranaka ročište odgađa, a da će se sljedeće
zakazati na prijedlog podnositelja.
Nakon 5. studenoga 1997.
godine podnositelj je podneskom od 8. srpnja 1998. godine obavijestio sud da je
izabrao novog opunomoćenika, te ponovo predložio donošenje privremene mjere.
Na ročištu održanom 1.
veljače 1999. godine saslušan je suprug podnositeljice, dok su na ročištu
održanom 12. ožujka 1999. godine saslušani svjedoci, te je riješeno da će se
izvršiti priklop spisa ovog suda broj: Ps-2036/92 u kojem tužitelj Republika Hrvatska i umješač M. M. tuže podnositeljicu, njezinog supruga i Grad
Zagreb, a radi utvrđenja ništavosti ugovora o otkupu predmetnog stana.
Na ročištu održanom 17.
lipnja 1999. godine zaključena je glavna rasprava.
Podneskom tuženika od
17. lipnja 1999. godine predloženo je preotvaranje
rasprave radi saslušanja tuženika i svjedoka.
Rješenjem suda od 15.
srpnja 1999. godine preotvorena je glavna rasprava.
Na ročištu održanom 11.
listopada 1999. godine saslušan je tuženik, te je riješeno da će se rasprava
zakazati nakon očitovanja stranaka.
Podneskom od 13. ožujka
2001. godine opunomoćenik podnositelja obavijestio je sud da je tužitelj M. B.
umro 4. ožujka 2000. godine, te da je proveden ostavinski postupak i da je
njegovim nasljednikom utvrđena D. B., podnositeljica. Tim podneskom
podnositeljica je predložila saslušavanje svjedoka.
Podneskom od 23. ožujka
2001. godine tuženi je osporio aktivnu legitimaciju
podnositeljice, jer da je ista napustila posjed stana te da nije legitimirana
za vođenje ove parnice, na što se je očitovala podnositeljica podneskom od 5.
travnja 2001. godine.
Nakon toga održana su
ročišta 13. veljače 2002. godine., te 19. travnja 2002. godine na koja nije
pristupio uredno pozvan tuženi, te je riješeno da će se za sljedeće ročište
pozvati po sudskom dostavljaču.
Na ročište zakazano 11.
lipnja 2002., 26. rujna 2002., 28. siječnja 2003., 10. travnja 2003. i 18.
lipnja 2003. godine tuženi, iako uredno pozvan, nije pristupio, ali su na
ročištima održanim 26. rujna 2002. i 10. travnja 2003. godine saslušani
svjedoci i predloženi novi.
Ročište zakazano za dan
7. studenoga 2003. godine odgođeno je radi nepristupa
svjedoka.
Rješenjem suda od 7.
studenoga 2003. godine određeno je prisilno dovođenje svjedoka D. i Z. M., te
su saslušani na ročištu održanom 2. veljače 2004. godine.
Rješenjima suda od 2.
veljače 2004., 2. travnja 2004., 12. svibnja 2004. i 17. lipnja 2004. godine
određeno je prisilno dovođenje svjedoka L. D.
Ročišta su održana 2.
travnja 2004., 12. svibnja 2004., 7. lipnja 2004. i 28. lipnja 2004. godine, na
kojem je saslušana svjedokinja L. D.
Na ročištu održanom 20.
travnja 2005. godine podnositeljica je predložila daljnje dokaze.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Odredbom članka 29.
stavka 1. Ustava Republike Hrvatske propisano je:
Članak 29.
Svatko ima pravo da
zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o
njegovim pravima i obvezama (...).
Odredbom članka 63.
Ustavnog zakona propisano je:
Članak 63.
(1) Ustavni sud će
pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u
slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud
(...).
(2) U odluci kojom
usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom
roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za
donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...)
podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave
odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3) U odluci iz stavka
2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada
podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o
pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se
isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva stranke za njezinu isplatu.
Ustavna tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni
sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Suprug podnositeljice je
dana 4. listopada 1995. godine Općinskom sudu u Zagrebu podnio tužbu radi
smetanja posjeda.
Međutim, duljina
postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na
snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda i Protokol broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava
i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99.
– pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju
Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostaloga, i
pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta
je dana 10. studenoga 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno
okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe
postupak trajao ukupno devet (9) godina i šest (6) dana, a nakon stupanja na
snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe
postupak je trajao sedam (7) godina i (5) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Postupak se u
razmatranom, pravno relevantom razdoblju od 5.
studenoga 1997. godine do podnošenja ustavne tužbe, čitavo vrijeme vodio pred
Općinskim sudom u Zagrebu kao sudom prvog stupnja.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositeljica ustavne
tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, nije pridonijela duljini postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da
je riječ o relativno složenom predmetu.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje
da se predmet čitavo vrijeme vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, u ukupnom
trajanju duljem od devet godina.
U postupanju suda nije
bilo značajnih razdoblja neaktivnosti, s obzirom na činjenicu da su održana
brojna ročišta i saslušan veliki broj svjedoka. Prema ocjeni Ustavnog suda na
duljinu postupka utjecala je činjenica što je tijekom postupka podnositeljica
učestalo predlagala izvođenje dokaza saslušanjem novih svjedoka, a koji nisu
bili dostupni sudu, te je sud brojnim rješenjima nalagao prisilno dovođenje tih
svjedoka. Međutim, kako je ocjena o tome koji će se dokazi izvoditi na strani
suda koji vodi postupak, te imajući u vidu ukupnu duljinu postupka tijekom
kojeg nije donijeta niti jedna meritorna odluka, te okolnost da se postupak i
nadalje vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno
pravo podnositeljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom
1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu
odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II.
izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi
članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV.
izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog
povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud
utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakoga pojedinog predmeta uz istodobno
uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi
(točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog
suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima
donošenja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a
najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove
odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-4253/2004
Zagreb, 11. svibnja
2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec,
v. r.