USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
1366
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak,
predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko
Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi
Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi M. M. iz V.,
kojeg zastupa V. Č., odvjetnica u R., na sjednici održanoj 12. svibnja 2005.
godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Bujama dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod brojem: P-341/92 u
najkraćemu mogućem roku,
ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana od dana
objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona
o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst) podnositelju ustavne
tužbe M. M. iz V., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava
iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.800,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj je dana
27. siječnja 2005. godine podnio ustavnu tužbu pozivom na odredbu članka 63.
stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«,
broj 99/99., 29/02. i 49/92. – u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) smatrajući da
mu je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka pred Općinskim sudom u
Bujama povrijeđeno ustavno pravo sadržano u članku 29. Ustava Republike Hrvatske.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Dana 29. lipnja 1992.
godine podnositelj je podnio tužbu Općinskom sudu u Bujama.
Do 5. studenoga 1997.
godine jedno ročište je dogođeno na prijedlog
podnositelja, a održana su tri ročišta (10. lipnja 1993., 21. svibnja 1996. i
18. lipnja 1996.). Podnositelj je podnescima od 17. lipnja 1994., 30. rujna
1994., 13. veljače 1995. i 4. srpnja 1995. godine tražio od suda zakazivanje
ročišta.
Na ročištu održanom dana
13. travnja 1999. godine riješeno je da se od Grada Umaga i Hrvatske
vodoprivrede pribavi ugovor o regulaciji Umaškog potoka.
Dopisom zaprimiljenim dana 30. travnja 1999. godine Grad Umag
izvijestio je sud da nije potpisan nikakav ugovor o izvođenju radova na Umaškom
potoku.
Dopisima od 28. lipnja
1999., 31. kolovoza 1999. i 15. svibnja 2000. godine sud je požurio na
postupanje Hrvatsku vodoprivredu.
Rješenjem od 12. svibnja
2000. godine predmet je dodijeljen u rad novom sucu.
Dana 6. lipnja 2000.
godine održano je ročište, a dana 19. rujna 2000. godine izvršen je uviđaj na
licu mjesta uz mjernično vještačenje.
Dana 15. studenoga 2000.
godine dostavljen je sudu nalaz i mišljenje mjerničnog
vještaka.
Podneskom od 26. rujna
2000. godine Hrvatske vode (Hrvatska vodoprivreda) istaknule su prigovor
promašene pasivne legitimacije te dostavile sudu preslik
Ugovora o regulaciji Umaškog potoka.
Rješenjem od 15.
studenoga 2000. godine strankama je dostavljen vještački nalaz na očitovanje.
Dana 21. studenoga 2000.
godine održano je ročište.
Dana 18. prosinca 2000.
godine sud je od Grada Umaga zatražio da se dostavi dokumetacija
o Umaškom potoku.
Podneskom zaprimljenim
dana 21. siječnja 2001. godine Grad Umag izvješćuje sud da ne posjeduje traženu
dokumentaciju.
Dana 30. siječnja 2001.
godine sud je zatražio od Ureda za prostorno i uređenje, stambeno komunalne
poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave Buje, te Hrvatskih voda
podatke o početku radova na Umaškom potoku i kada su radovi dovršeni, a koje je
Ured dostavio dana 12. veljače 2001. godine.
Ročište zakazano za dan
6. veljače 2001. godine odgođeno je zbog nedolaska stranaka.
Na ročištu održanom dana
27. veljače 2001. godine podnositelj je preinačio tužbeni zahtjev te je sud
odredio provođenje vještačenja.
Dana 6. studenoga 2001.
godine održano je ročište. Riješeno je da će se sljedeće ročište zakazati nakon
što gospodarski vještak utvrdi nastalu štetu na nekretnini podnositelja.
Podnositelj je dana 4.
veljače 2002. godine dostavio sudu potvrdu o uplati troškova vještačenja.
Podneskom od 11. veljače
2004. godine podnositelj je tražio zakazivanje ročišta.
Radi izmjene suca i
dodjeljivanja predmeta u rad predsjednici suda, dana 8. travnja 2004. godine
glavna rasprava je počela iznova, a u veljači 2004. godine za predmet je radi
korištenja porodiljnog dopusta predsjednice suda
zadužen novi sudac.
Na ročištu održanom dana
28. listopada 2004. godine, na prijedlog podnositelja riješeno je da se pribavi
potrebna dokumetacija od nadležnih tijela.
Rješenjem od 28. veljače
2005. godine sud je odredio uviđaj uz mjerničnog i
gospodarskog vještaka za dan 1. travnja 2005. godine.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Mjerodavno pravo
sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i doredbama članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni
sud obrazlaže sljedećim uvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Prvostupanjski parnični
postupak započeo je dana 29. lipnja 1992. godine, tužbom podnositelja radi
utvrđenja i naknade štete.
Ustavna tužba podnesena
je dana 27. siječnja 2005. godine, a do tog dana sudski postupak se vodio pred
sudom prvog stupnja, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne
tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno dvanaest (12) godina, šest (6)
mjeseci i dvadeset osam (28) dana.
Zakon o potvrđivanju
Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4,
6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne
novine«- Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. –
ispravak; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio je na
snagu dana 5. studenoga 1997. godine.
Od dana stupanja na
snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska
konvencija) čine, temeljem članka 140. Ustava Republike Hrvatske, dio
unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio
unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka
6. stavka 1. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje«, koja
između ostalog propisuje:
Radi utvrđivanja svojih
prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni
neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Pravo na donošenje
sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike
Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (5.
studenoga 1997. godine). Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku je
ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od 9. studenoga 2000. godine (dana
proglašenja Promjena Ustava). Ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka
prije 5. studenoga 1997. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom
ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku 63. Ustavnog zakona, jer u
dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo.
Ustavni sud je ocijenio
da se u ovom slučaju pravno relevantnim razdobljem, sa stajališta povrede prava
na donošenje sudske odluke u razumnom roku, smatra razdoblje od 5. studenoga
1997. godine (dan stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do 27.
siječnja 2005. godine (dan podnošenja ustavne tužbe), što ukupno iznosi sedam
(7) godina, dva (2) mjeseca i dvadeset dva (22) dana.
4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG
SUDA
Ustavni sud je utvrdio
da se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, postupak vodi pred Općinskim
sudom u Bujama u trajanju od sedam (7) godina, dva (2) mjeseca i dvadeset dva
(22) dana, pri čemu je sud bio neaktivan u razdoblju od 5. studenoga 1997. do
13. travnja 1999. godine, što iznosi jednu (1) godinu, pet (5) mjeseci i osam
(8) dana, te u razdoblju od 6. studenoga 2001. godine do 8. travnja 2004.
godine, što iznosi dvije (2) godine, pet (5) mjeseci i dva (2) dana.
4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA
USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)
Prema utvrđenju Ustavnog
suda podnositelj, kao tužitelj u sudskom postupku svojim ponašanjem nije
pridonio duljini sudskog postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud nalazi da je
riječ o donekle složenom predmetu zbog provođenja očevida na licu mjesta uz mjernično vještačenje, te gospodarstveno vještačenje.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. U povodu isticanja
Općinskog suda u Bujama o opterećenosti brojem predmeta, Ustavni sud utvrđuje
da se pozivanje na organizacijske ili kadrovske probleme suda ne bi moglo
smatrati opravdanim razlogom za nerazumno dugo trajanje sudskog postupka.
Napominje se da je
Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda izrijekom utvrdio da su
države-ugovornice obvezne organizirati svoje pravne
poretke na način koji omogućava sudovima da ispune zahtjeve propisane člankom
6. stavkom 1. Europske konvencije, opetovano ističući naročitu važnost tog
zahtjeva za pravilno i uredno vođenje sudskih postupaka (v., primjerice,
presude Europskog suda u predmetima Bucholoz protiv
Njemačke od 6. svibnja 1981., Guincho protiv
Portugala od 10. srpnja 1984., Union Alimentaria Sanders SA od 7.
srpnja 1989., Brigandi protiv Italije od 19. veljače
1991. i dr.).
Ustavni sud utvrđuje da
je postupak u predmetu podnositelja trajao preko dvanaest (12) godina. Imajući
u vidu cjelokupno trajanje postupka, razdoblje neaktivnosti suda u ukupnom
trajanju od tri (3) godine, deset (10) mjeseci i deset (10) dana, te okolnost
da se postupak i nadalje vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud utvrđuje da
je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i
nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je
zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu
odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama
I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi
članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV.
izreke odluke.
Visinu naknade zbog
povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud
u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu
mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i
prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakoga
pojedinog slučaja.
Pri utvrđivanju visine
naknade, temeljem članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u
obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i
socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Objava ove odluke
(točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog
suda u Bujama dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima
donošenja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a
najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove
odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-461/2005
Zagreb, 12. svibnja
2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak,
v. r.