USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1407

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi K. I. iz B., koju zastupa M. R., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 10. svibnja 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zadru dužan je provesti ovršne radnje i dovršiti postupak ovrhe u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: Ovr. 514/98, u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe K. I. koja prebiva u B., S. str. 9 B, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 8.500,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je 23. siječnja 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine ovršnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositeljica ustavne tužbe podnijela je 12. lipnja 1989. godine, Općinskom sudu u Zadru ovršni prijedlog protiv ovršenika K. K. radi diobe nekretnina.

Općinski sud u Zadru je postupak vodio pod brojem: I-1565/89. Prvo ročište održano je 23. svibnja 1991. godine, na kojem je određen očevid na licu mjesta. Postupak je obustavljen 19. lipnja 1991. godine jer podnositeljica nije uplatila predujam za očevid na licu mjesta uz prisustvo vještaka geometra.

Postupak je nastavljen 12. listopada 1995. godine u nazočnosti stranaka i treće osobe.

Ponovno je određen očevid na licu mjesta uz vještaka mjernika i vještaka građevinske struke, i obavljen 2. travnja 1996. godine.

Vještaci su, po nalogu suda, dostavili svoj prijedlog diobe 16. travnja i 28. kolovoza 1996. godine, te je sljedeće ročište održano 17. prosinca 1996. godine

Dana 12. veljače 1997. godine sud je donio rješenje kojim je obustavio postupak u odnosu na tri nekretnine, dok je razvrgnuo preostalu zajednicu nekretnina.

Povodom izjavljenih žalbi Županijski sud u Zadru rješenjem od 17. veljače 1998. godine broj: Gž-89/97 ukinuo je prvostupanjsko rješenje i predmet vratio na ponovni postupak sudu prvog stupnja koji se sada vodi pod brojem Ovr. 514/98.

Ovršni postupak nastavljen je ročištem 13. listopada i 30. studenoga 1999. godine.

Nakon ponovnog očevida vještaci su dostavili prijedloge za diobu 5. siječnja 2001. i 21. siječnja 2002. godine.

Ročište zakazano 9. travnja 2002. godine odgođeno je po prijedlogu podnositeljice.

Sljedeće ročište održano je 8. svibnja 2002. godine, na kojem je sud pozvao stranke da se očituju na nalaze i mišljenja vještaka.

Podnositeljica se očitovala 3. lipnja 2002. godine, te je zakazano ročište 19. studenoga 2002. godine, koje je odgođeno na neodređeno vrijeme.

Rješenjem od 17. veljače 2003. godine treća osoba Š. K. upućen je na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja nedopuštenosti izvršenja, no podneskom od 7. ožujka 2003. godine obavijestio je sud da neće pokretati parnicu.

Dana 22. ožujka 2004. godine doneseno je rješenje o provođenju vještačenja (trećeg u ovom ovršnom postupku), koje još nije dovršeno.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.       

 

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. Ustavni sud u prvom redu napominje da je u svojoj dosadašnjoj praksi u pogledu ustavnih tužbi koje su se odnosile na pitanje razumnosti trajanja ovršnih postupaka razlikovao one ustavne tužbe u kojima je prigovor podnositelja bio usmjeren na nedonošenje rješenja o ovrsi od ustavnih tužbi kojima se prigovaralo da, iako je rješenje o ovrsi donijeto, ovrha nije provedena. U odnosu na prvu skupinu ustavnih tužbi, Ustavni sud razmatrao je duljinu postupka i ocjenjivao je li rješenje o ovrsi donijeto u razumnom roku.

U odnosu na drugu skupinu ustavnih tužbi, onih koje su se odnosile na samu provedbu ovrhe, Ustavni sud dosada je donosio rješenja kojima je ustavne tužbe odbacivao smatrajući da ne postoje pretpostavke za postupanje Ustavnog suda u smislu članka 63. Ustavnog zakona, s obrazloženjem da je u ovršnom postupku upravo rješenje o ovrsi akt čije se donošenje traži, dok sama provedba ovrhe nakon donošenja rješenja o ovrsi nije postupak u kojem se odlučuje o pravima i obvezama stranke.

Promjenu pravnog stajališta u odnosu na duljinu ovršnog postupka Ustavni sud je podrobno obrazložio u odluci, broj: U-IIIA-1128/2004 od 2. veljače 2005. godine, objavljenoj u »Narodnim novinama«, broj 21/05.

 

4.2. DULJINA OVRŠNOG POSTUPKA

Podnositeljica je dana 12. listopada 1989. godine podnijela prijedlog za izvršenje Općinskom sudu u Zadru.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02. – Protokoli 12. i 13., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je dana 23. siječnja 2004. godine, a do tog dana postupak ovrhe nije dovršen, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe ovršni postupak trajao ukupno četrnaest (14) godina, sedam (7) mjeseci i šesnaest (16) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, tri (3) mjeseca i dvadeset jedan (21) dan.

 

4.3. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak ovrhe vodio se pred Općinskim sudom u Zadru više od četrnaest godina, time da se ponovljeni postupak vodi po ukidnom rješenju od 17. veljače 1998. godine.

U postupku su tri puta određivana vještačenja mjernika i geodeta na teret podnositeljice, te je treće vještačenje u tijeku. Između održanih ročišta bilo je dulje vremensko razdoblje, te se u ponovljenom postupku vodi preko sedam godina i još nije okončan.

 

4.4. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(OVRHOVODITELJICE U OVRŠNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe u pravno relevantnom razdoblju, nije pridonijela duljini postupka.

 

4.5. SLOŽENOST OVRŠNOG PREDMETA

Prosuđujući složenost konkretnog ovršnog predmeta u svjetlu općih pravnih obilježja ovršnog postupka u Republici Hrvatskoj, Ustavni sud utvrđuje da je riječ o složenom predmetu, ali navedeno ne opravdava vođenje postupka u trajanju (do danas) preko 15 godina.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se ovrha vodi u razdoblju duljem od petnaest godina, te ovršni postupak još nije dovršen. Ustavni sud posebno napominje da sudovi nisu odgovorni za namirenje vjerovnika, već za učinkovitu i ekonomičnu provedbu ovrhe. U konkretnom postupku, sagledavajući je u cjelini ovrha nije provođena ekonomično i učinkovito. Stoga Ustavni sud smatra da je podnositeljici povrijeđeno pravo na suđenju u razumnom roku zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Sukladno navedenom, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona donijeta je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Temeljem odredbe članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Predsjednik Općinskog suda u Zadru dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme rješenja o dovršetku ovrhe provedbom posljednje ovršne radnje, odnosno druge odluke kojom se postupak ovrhe dovršava u skladu s člankom 68. Ovršnog zakona, u roku od (8) osam dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-269/2004

Zagreb, 10. svibnja 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik

dr. sc. Petar Klarić, v. r.