USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
1410
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, i Vice Vukojević, članovi Vijeća,
odlučujući o ustavnoj tužbi J. N. iz Z., na sjednici održanoj 11. svibnja 2005.
godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pn-5297/94
u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od
prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.,
29/02., 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se primjerena naknada
podnositeljici ustavne tužbe, J. N. iz Z., T. 60, zbog povrede ustavnog prava
iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 9.750,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca, od dana podnošenja
zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositeljica je 6. prosinca 2002. godine
podnijela ustavnu tužbu na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu
Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni
tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) radi nedonošenja
odluke suda u razumnom roku.
U ustavnoj tužbi navodi da je 21. srpnja 1994.
godine Općinskom sudu u Zagrebu pod brojem: Pn-5297/94
podnijela tužbu protiv Republike Hrvatske radi naknade štete, prouzročene
eksplozijom ručne bombe, prilikom koje je zadobila brojne ozljede, koju je
počinio V. C., pripadnik hrvatskih vojnih i redarstvenih snaga.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Ustavni sud je u ustavnosudskom postupku,
pokrenutom na temelju članka 63. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće činjenice
koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava
podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske:
– 21. srpnja 1994. podnositeljica je pokrenula
postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu protiv Republike Hrvatske tužbom radi
naknade štete prouzročene eksplozijom ručne bombe, prilikom koje je zadobila
brojne ozljede, koju štetu je počinio V. C., pripadnik hrvatskih vojnih i
redarstvenih snaga;
– do 5. studenoga 1997. godine provedena su tri
ročišta (8. studenoga 1994., 8. lipnja 1995. i 6. svibnja 1996.) i medicinsko
vještačenje;
– ročište zakazano za 10. rujna 1998. je
odgođeno;
– 5. studenoga 1999. održano je ročište,
podnositeljica je uskladila tužbeni zahtjev;
– na ročištu održanom 12. listopada 2000.
doneseno je rješenje o prekidu postupka primjenom članaka 1. Zakona o dopunama
Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 112/99.),
– dana 8. srpnja 2002. godine, spis je
dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu radi donošenja odluke povodom žalbe, a
rješenjem drugostupanjskog suda od 21. rujna 2004. godine, ukinuto je
prvostupanjsko rješenje od 12. listopada 2000. i predmet vraćen Općinskom sudu
u Zagrebu na daljnji postupak;
– 19. travnja 2005. održano je ročište;
– sljedeće ročište zakazano je za 16. svibnja
2005.
3. PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3.1. Podnositeljica je pokrenula postupak pred
Općinskim sudom u Zagrebu 21. srpnja 1994. godine tužbom podnesenom protiv
Republike Hrvatske, a radi naknade štete zbog zadobivenih ozljeda prouzročenih
eksplozijom ručne bombe od strane pripadnika hrvatskih vojnih i redarstvenih
snaga.
Zakonom o dopunama Zakona o obveznim odnosima
(»Narodne novine«, broj 112/99), koji je stupio na snagu 6. studenoga 1999.
godine, bilo je propisano:
»Članak 1.
U Zakonu o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 53/91, 73/91., 3/94. i 7/96) iza članka 184. dodaju se
članci 184a. i 184b. koji glase:
»Odgovornost Republike Hrvatske za štetu nastalu
tijekom Domovinskog rata
Članak 184a.
(1) Postupci koji se vode protiv Republike
Hrvatske radi naknade štete koju su uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i
redarstvenih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi ili u svezi s obavljanjem
vojne ili redarstvene službe tijekom Domovinskog rata od 17. kolovoza 1990. do
30. lipnja 1996. prekidaju se.
(2) Postupci iz stavka 1. ovoga članka nastavit
će se nakon donošenja posebnog zakona kojim će se urediti odgovornost za štetu
uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom
Domovinskog rata«.
»Članak 2.
Obvezuje se Vlada Republike Hrvatske da posebne
zakone iz članka 1. (članka 184.a. stavka 2. i 184.b. stavka 2.) ovoga Zakona,
te članka 2. stavka 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne
novine«, br. 7/96.) podnese radi donošenja najkasnije
u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.«.
3.2. Hrvatski sabor, na sjednici održanoj 14.
srpnja 2003. godine, donio je Zakon o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu
uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom
Domovinskog rata (»Narodne novine«, broj 117/03.), koji je stupio na snagu 31.
srpnja 2003. godine, a kojim je propisano:
»Članak 4.
(1) Postupci protiv Republike Hrvatske radi
naknade štete iz ovoga Zakona, prekinuti stupanjem na snagu Zakona o dopunama
Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br.
112/99.) nastavit će se stupanjem na snagu ovoga Zakona.«.
Iz navedenog slijedi da je Zakonom o dopuni
Zakona o obveznim odnosima određen prekid postupaka u kojima je odlučivano o naknadi štete uzrokovane od pripadnika
hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata do stupanja na
snagu Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od
pripadnika hrvatskih vojnih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata,
odnosno da je navedenim zakonom bilo određeno da se spomenuta vrsta postupaka
mora prekinuti tijekom razdoblja od jedne (1) godine, osam (8) mjeseci i dvadesetpet (25) dana.
3.3. Podnositeljica je podnijela ustavnu tužbu
na temelju članka 63. Ustavnog zakona zbog povrede ustavnog prava na donošenje
sudske odluke u razumnom roku, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava
Republike Hrvatske.
Članak 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske
propisuje:
»Članak 29.
Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni
neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i
obvezama (...).«.
Članak 63. Ustavnog zakona propisuje:
»Članak 63.
(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po
ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima
i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka,
Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud
meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje
akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim
novinama«.
(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni
sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede
njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama
podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz
državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za
njezinu isplatu.«
Ustavna tužba je osnovana.
4. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske
odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog
pojedinog slučaja.
Razmatrajući navode ustavne tužbe i
dokumentaciju koja prileži tužbi, Ustavni sud je
utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za postupanje u
smislu odredbi članka 63. Ustavnog zakona.
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Podnositeljica ustavne tužbe pokrenula je
parnični postupak radi naknade štete 21. srpnja 1994. godine. Ustavna tužba
podnijeta je 6. prosinca 2002. godine. Ustavni sud utvrđuje da je od dana
pokretanja parničnog postupka do dana podnošenja ustavne tužbe proteklo ukupno
osam (8) godina, četiri (4) mjeseca i petnaest (15) dana.
Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku
čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na
snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine«– Međunarodni ugovori, broj 18/97.,
6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Europska
konvencija), a to je 5. studenoga 1997. godine. Pravo na donošenje sudske
odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od 9. studenoga
2000. godine. Ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije 5.
studenoga 1997. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih
postupaka temeljenih na članku 63. Ustavnog zakona jer u dotadašnjem pravnom
poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo.
Stoga, računajući od 5. studenoga 1997. do dana
podnošenja ustavne tužbe, pravno relevantno razdoblje koje Ustavni sud razmatra
u konkretnom ustavnosudskom postupku obuhvaća pet (5) godina, jedan (1) mjesec
i jedan (1) dan.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Prema članku 117. stavku 3. Ustava Republike
Hrvatske, sudovi sude na temelju Ustava i zakona.
Donoseći rješenje o prekidu postupka 12.
listopada 2000. godine, nadležni Općinski sud u Zagrebu postupio je u skladu sa
zakonom, a njegovo rješenje o prekidu postupka imalo je deklaratorno
značenje.
Tim Zakonom određeni prekid postupka, do
donošenja novog propisa, onemogućio je nadležni sud da tijekom prekida poduzima
radnje usmjerene na rješavanje podnesenog tužbenog zahtjeva te da odluči o tom
zahtjevu.
4.3. UTJECAJ ZAKONOM
ODREĐENOG PREKIDA POSTUPKA NA POVREDU USTAVNOG PRAVA
U ovoj pravnoj stvari Ustavni sud ocjenjuje
postoje li zbog zakonom određenog prekida postupka pretpostavke za postupanje
Suda u skladu s člankom 63. stavkom 1. Ustavnog zakona te je li zbog takvog
prekida postupka povrijeđeno člankom 29. stavkom 1. Ustava zajamčeno pravo
podnositelja da o njegovim pravima i obvezama u razumnom roku odluči neovisni i
nepristrani sud.
U svezi s pitanjem postojanja pretpostavke za
postupanje u skladu s člankom 63. stavkom 1. Ustavnog zakona u slučaju zakonom
određenog prekida postupka, Sud smatra da se tako određenim prekidom postupka
može povrijediti člankom 29. stavkom 1. Ustava zajamčeno pravo na suđenje u
razumnom roku. Naime, tijekom zakonom određenog prekida, nadležni sud ne može
postupati pa ako je takav prekid neopravdano dugotrajan može doći do povrede
prava na suđenje u razumnom roku. Iako se u ovom slučaju neodlučivanje u
razumnom roku ne može pripisati sudu, već je posljedica intervencije
zakonodavca u započeti sudski postupak, takvom se intervencijom može
povrijediti pravo na suđenje u razumnom roku. Stoga postoje odredbama članka
63. stavka 1. Ustavnog zakona utvrđene pretpostavke za postupanje po podnesenoj
ustavnoj tužbi i prije nego što je iscrpljen pravni put.
U svezi s pitanjem je li u ovom slučaju došlo do
povrede prava na suđenje u razumnom roku, Sud utvrđuje da je u uvjetima
podnošenja velikog broja tužbi protiv Republike Hrvatske za naknadu štete
prouzročene od strane pripadnika hrvatskih vojnih i redarstvenih snaga tijekom
Domovinskog rata, a kojima su potraživani relativno značajni iznosi naknada
šteta, postojalo opravdanje za dodatno zakonsko uređenje te odgovornosti pa i
za određivanje prekida započetih postupaka do donošenja novog propisa. Međutim,
tako određeni prekid postupka svojim trajanjem nije smio onemogućiti
ostvarivanje Ustavom zajamčenog prava na suđenje u razumnom roku. O navedenom
ograničenju vodio je računa i Hrvatski sabor kada je na sjednici održanoj 22.
listopada 1999. godine obvezao Vladu Republike Hrvatske da najkasnije u roku od
šest mjeseci podnese Saboru prijedlog zakona kojim će se urediti to pitanje.
Međutim, Vlada Republike Hrvatske je s ispunjenjem ove obveze zakasnila tri (3)
godine, jedan (1) mjesec i dvadeset (20) dana. Nakon proteka zakonom određenog
roka u kojemu je Vlada bila dužna Hrvatskom saboru podnijeti prijedlog novog
zakonskog uređenja i time omogućiti nastavak prekinutih postupaka,
podnositeljica je bila u neizvjesnosti hoće li se i kada nastaviti prekinuti
postupak.
Vodeći računa o svim ovim okolnostima te o
činjenici da je zakonom određen prekid sudskog postupka radi naknade štete
uzrokovane od strane pripadnika hrvatskih vojnih i redarstvenih snaga tijekom
Domovinskog rata trajao dvije (2) godine, osam (8) mjeseci i dvadesetpet (25) dana te da je postupak do podnošenja
ustavne tužbe ukupno trajao osam (8) godina, četiri (4) mjeseca i petnaest (15)
dana, Ustavni sud utvrđuje da je takvim, zakonom određenim, prekidom postupka,
kao i ukupnom duljinom postupka, povrijeđeno člankom 29. stavkom 1. Ustava
zajamčeno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud
u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama. Takvim, zakonom
određenim, prekidom postupka, u ovom je slučaju podnositelju povrijeđeno i
pravo na pristup sudu, koji je dio prava na sud, također, zajamčenog odredbom
članka 29. stavka 1. Ustava o temeljnom ljudskom pravu na pravično suđenje.
5. Imajući u vidu sve navedene činjenice i
okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je
odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Pri utvrđivanju visine naknade temeljem
odredbe članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud je uzeo u obzir sve
okolnosti slučaja, uključujući i vrijeme koje je proteklo od podnošenja ustavne
tužbe do donošenja ove odluke, imajući pritom u vidu i vrstu postupka o kojemu
se radi, stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove odluke.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od
isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na
članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-2974/2002
Zagreb, 11. svibnja 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.