USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
1422
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Matija, Željko Potočnjak i Vice Vukojević, članovi Vijeća,
odlučujući o ustavnoj tužbi K. P. i J. P. iz K., koje zastupa A. J., odvjetnik
iz Z., na sjednici održanoj 24. svibnja 2005. godine, donio je
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Gž-4605/04
u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od
prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljima
ustavne tužbe određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz
članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. –
pročišćeni tekst), i to:
- K. P., K., I., B. P. 99, u iznosu od 7.800,00
kn
- J. P., K., I., B. P. 99, u iznosu od 7.800,00
kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelji ustavne tužbe, temeljem članka
63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon),
podnijeli su 19. prosinca 2003. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog
postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Ustavni sud je u predmetu broj: P-2411/94
utvrdio činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog
prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava:
Podnositelji su 18. veljače 1994. godine
podnijeli tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženice »G. I.« d.o.o. iz Z. i
B. K. iz Z., radi predaje u posjed nekretnine i naknade štete na temelju
kupoprodajnog ugovora o kupnji stana, sklopljenog 28. rujna 1992. godine.
Do 5. studenoga 1997. godine sud je održao niz
ročišta, no postupak nije dovršen pred sudom prvog stupnja niti je do tada
donesena sudska odluka.
Na ročištu 9. listopada 1998. godine zaključena
je glavna rasprava.
Rješenjem od 4. siječnja 1999. godine sud preotvara glavnu raspravu zbog utvrđenja činjenica.
Na ročištu 22. rujna 1999. godine saslušavaju se
svjedok i drugotužitelj.
Ročište 16. svibnja 2000. godine odgođeno je
zbog neuredne dostave pismena drugotuženiku te se
ujedno mijenja predsjednik vijeća.
Na ročištu održanom 12. rujna 2000. godine
raspravljano je o procesnim pitanjima, dok je na ročištu održanom 26. listopada
2000. godine saslušan drugotuženik.
Na ročištu od 16. svibnja saslušan je svjedok,
dok drugotuženik, iako uredno pozvan, nije pristupio.
Na ročištu 19. travnja 2002. godine saslušani su
svjedoci.
Dana 19. travnja 2002. godine, donijeta je
presuda, kojom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev, na koju je izjavljena
žalba.
Županijski sud u Zagrebu zaprimio je 23.
prosinca 2002. godine spis s podnesenom žalbom tužitelja te je označio kao Gž-5515/02.
U prethodnom razmatranju spisa, 27. travnja
2004. godine, drugostupanjski sud je utvrdio da je potrebno izjašnjenje
predsjednika vijeća o žalbenim navodima tužitelja glede nepropisnog sastava
suda tijekom prvostupanjskog postupka te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu
da ukloni uočeni nedostatak.
Nakon što je prvostupanjski sud odgovorio na
upit 3. prosinca 2004. godine, spis se nalazi na odlučivanju u Županijskom sudu
u Zagrebu i sada pod oznakom Gž-4605/04.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Pravo važno za ustavnosudski postupak
sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i u članku
63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Podnositelj je tužbu radi predaje nekretnina
podnio Općinskom sudu u Zagrebu 18. veljače 1994. godine.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u
razmatranje od tog dana, već od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na
snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97.,
6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o
potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između
ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 19. prosinca 2003.
godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje
da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno devet (9) godina
i jedanaest (11) mjeseci, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju
Konvencije pa do dana podnošenje ustavne tužbe postupak je trajao šest (6)
godina, jedan (1) mjesec i četrnaest (14) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom
razdoblju od 5. studenoga 1997. godine do podnošenja ustavne tužbe vodio pred
Općinskim sudom u Zagrebu, kao sudom prvog stupnja, do donošenja presude 19. travnja
2002. godine te djelomično povodom izjavljene žalbe pred županijskim sudom (remisorno vraćen prvostupanjskom sudu 27. travnja 2004.).
Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom,
pravno relevantnom razdoblju, Općinski sud u Zagrebu, kao prvostupanjski sud,
vodio postupak preko osam godina.
Sud je prvi put zaključio glavnu raspravu 9.
listopada 1998. godine, koja je rješenjem preotvorena
9. siječnja 1999. godine, da bi presuda bila donesena skoro četiri godine nakon
prvog zaključenja glavne rasprave (19. travnja 2002.).
Na drugostupanjskom sudu nalazi se od 23.
prosinca 2003. godine, spis je bio remisorno vraćan
prvostupanjskom sudu, no od donošenja prvostupanjske presude, odnosno dostave
predmeta po žalbi višem sudu, predmet je u žalbenom postupku preko dvije
godine.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
Podnositelji ustavne tužbe, kao tužitelji u
parničnom postupku, nisu pridonijeli duljini postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ne radi se o složenom predmetu.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodio u
trajanju od skoro deset godina. Nakon 5. studenoga 1997. godine u postupku pred
sudom bilo je zastoja, koji su posebno vidljivi od prvog zaključenja glavne
rasprave 1998. godine do donošenja sudske odluke nakon četiri godine.
Ukupno trajanje postupka od preko osam godina
pred prvostupanjskim sudom ne udovoljava zahtjevu za suđenje u razumnom roku.
Imajući u vidu ukupno trajanje postupka i neučinkovito postupanje suda, Ustavni
sud nalazi da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni
neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima ili
obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog
zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih
gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan
je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme
odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije
osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj
nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-4148/2003
Zagreb, 24. svibnja 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.