USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1423

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom Vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom B. M. iz N. G., na sjednici održanoj 24. svibnja 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnijeta je protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-10948/2000-3 od 26. ožujka 2003. godine, kojom je odbijena tužba podnositelja podnijeta protiv rješenja Ministarstva za javne radove, obnovu i graditeljstvo, Uprave za obnovu, klasa: UP/II-361-01/00-01/295, urbroj: 516-04/01-00-5 od 29. studenoga 2000. godine.

Navedenim rješenjem odbijena je žalba podnositelja izjavljena protiv rješenja Ureda za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjeka za obnovu i razvitak Županije brodsko-posavske, klasa: UP/I-361-01/98-01/39, urbroj: 2178-14-02-00-4 od 28. kolovoza 2000. godine, kojim je u provedenoj obnovi postupka po službenoj dužnosti poništeno konačno rješenja istog Ureda klasa: UP/I-361-01/98-01/39, urbroj: 2178-14-02-98-2 od 19. ožujka 1998. godine kojim je rješenjem utvrđeno pravo podnositelja na obnovu obiteljske kuće na adresi N. G., B. J. 35a (točka 1. izreke rješenja). Točkom 2. izreke rješenja odbijen je zahtjev podnositelja za obnovu navedene kuće (točka 2.)

U konkretnom slučaju podnositelj je poradi šutnje drugostupanjskog tijela uputio Upravnom sudu tužbu (broj: Us-10948/2000), međutim tuženo tijelo je odlučilo o prigovoru rješenjem 29. studenoga 2000. godine te je tužitelj podnio tužbu protiv tog rješenje (broj: Us-11938/2000). Budući da se radi o istoj pravnoj stvari Sud je spojio tužbe radi zajedničkog razmatranja i odlučivanja pod brojem: Us-10948/2000.

2. U ustavnoj tužbi podnositelj ponavlja činjenične navode koje je isticao u tijeku upravnog postupka i upravnog spora. Ističe pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Smatra da ima pravo na obnovu kuće budući da je oštećenje kuće nastalo u vrijeme ratnih okolnosti, te da se radi o ratnoj šteti. Ističe da se kuća u vrijeme miniranja nalazila na području pod jurisdikcijom Republike Hrvatske a šteta na kući je nastala uslijed terorističkih aktivnosti od strane nepoznatog počinitelja.

Smatra da su upravna tijela i Upravni sud Republike Hrvatske, zbog neuvažavanja tih okolnosti, pogrešno primijenili odredbe Zakona o obnovi (»Narodne novine«, broj 24/96., 54/96., 87/96. i 57/00.). Takve svoje navode, podnositelj obrazlaže pozivajući se na odredbu članka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obnovi kojim je utvrđeno da prava na obnovu uništenih ili oštećenih materijalnih dobara u Republici Hrvatskoj imaju svi vlasnici tih dobara koja su dobra bila izložena razornim djelovanjima i posljedicama takvih djelovanja, nastalim početkom velikosrpske agresije, pa tijekom Domovinskog rata pa do završetka mirne integracije.

Podnositelj smatra da mu je time povrijeđeno ustavno pravo, propisano odredbom članka 14. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske i odredbe članka 3. i 117. stavka 3. Ustava. Predlaže ukidanje presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-10948/2000-3 od 26. ožujka 2003. godine, te rješenja Ministarstva za javne radove, obnovu i graditeljstvo, Uprave za obnovu, klasa: UP/II-361-01/00-01/295, urbroj: 516-04/01-00-5 od 29. studenoga 2000. godine i Ureda za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjeka za obnovu i razvitak Županije brodsko-posavske, klasa: UP/I-361-01/98-01/39, urbroj: 2178-14-02-00-4 od 28. kolovoza 2000. godine.

3. Za potrebe ovosudnog postupka pribavljen je spis Ureda državne uprave u Županiji brodsko-posavskoj, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove u Slavonskom Brodu, klasa: UP/II-361-01/98-01/39.

 

Ustavna tužba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 2. stavka 2. Zakona o utvrđivanju ratne štete (»Narodne novine«, broj 61/91.) ratnom se štetom u smislu Zakona smatra šteta učinjena od neprijatelja, ilegalnih skupina, legalnih tijela Republike Hrvatske, kao i saveznika navedenih skupina i tijela ukoliko je posredno ili neposredno nastala u vrijeme navedeno u članku 1. ovog Zakona (od 15. kolovoza 1990. godine do prestanka neprijateljstava i ratnih operacija).

U Uputama za primjenu Zakona o utvrđivanju ratne štete (»Narodne novine«, broj 54/93.) propisano je da su ratnom štetom obuhvaćeni gubici nastali kao rezultat ratnih (vojnih) djelovanja ili njihovih posljedica, djelovanja neprijateljskih vojnih i paravojnih formacija ili po njima kontroliranih ili podržavanih terorističkih i drugih jedinica, zarobljavanja, držanja talaca, protjerivanja stanovništva i drugih ilegalnih aktivnosti.

Nadležna tijela u postupku koji je prethodio ustavnosudskom postupku, utvrdila su da je šteta na spornoj kući nastala 6. prosinca 1991. godine, uslijed eksplozije eksplozivne naprave postavljene od strane nepoznatog počinitelja (što podnositelj i ne osporava), a ne u vezi s ratnim operacijama od strane osoba ili skupina navedenih u članku 2. stavku 2. Zakona o utvrđivanju ratne štete. Nadležna upravna tijela i Upravni sud Republike Hrvatske, utvrdili su da podnositelj nema pravo na obnovu svoje kuće prema odredbama Zakona o obnovi. Šteta nastala na kući podnositelja nije ratna šteta u smislu tog Zakona, već je šteta prouzrokovana kaznenim djelom počinitelja na području na kojem je djelovao pravni sustav Republike Hrvatske, na neokupiranom području, slijedom čega su nadležna upravna tijela i Upravni sud Republike Hrvatske odbili zahtjev podnositeljice za obnovu sporne kuće.

5. Ocjenjujući razloge ustavne tužbe sa stajališta članka 14. stavka 2. Ustava, Ustavni sud je utvrdio da osporenom presudom podnositelju, u konkretnom slučaju, nije povrijeđeno ustavno pravo jednakosti pred zakonom.

Pravna stajališta navedena u osporenoj presudi nadležnog suda zasnivaju se na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju tog prava. Ustavni sud utvrđuje da je nadležni sud, polazeći od činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom dokaznom postupku, obrazložio svoja stajališta iznesena u osporenoj presudi, za koja je nedvojbeno da nisu posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog materijalnog prava.

Ustavni sud iz navedenih razloga nije prihvatio navode podnositelja da mu, u konkretnom slučaju, nije osigurana jednakost pred zakonom, zajamčena člankom 14. stavkom 2. Ustava.

6. Podnositelj ističe i povredu odredaba članaka 3. i 117. stavka 3. Ustava. Te ustavne odredbe ne sadrže ljudska prava i temeljne slobode na kojima se može temeljiti ustavna tužba u smislu odredbe članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon).

7. Slijedom navedenog, na temelju odredbi članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, Ustavni sud je odlučio kao u izreci.

8. Odluka o objavi temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-3210/2003

Zagreb, 24. svibnja 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.