USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1424

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Željko Potočnjak i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi V. d.o.o. Z., kojeg zastupa B. P., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj  24. svibnja 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je 11. listopada 2004. godine podnio ustavnu tužbu na temelju ovlaštenja sadržanog u članku 63. stavku 1. (posljednjeg dijela rečenice) Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) prije no što je protiv osporenog akta iscrpljen put pravne zaštite.

Smatra da su rješenjem Vijeća za telekomunikacije, klasa: UP/I-344-08/04-05/04, urbroj: 376-04-03 od 2. rujna 2004. godine (u daljnjem tekstu: osporeno rješenje), grubo povrijeđene odredbe članaka 14. stavka 2., 18. stavka 1. i 19. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Podnositelj ističe da bi nepokretanjem ustavnosudskog postupka i prije iscrpljenog pravnog puta za njega nastale teške i nepopravljive posljedice, jer osporeno rješenje predstavlja »statusnopravni akt s učinkom za podnositelja ustavne tužbe, za neovisnog regulatora, ali i u odnosu na treće osobe«.

2. Obrazlažući povrede navedenih ustavnih odredaba, podnositelj, u bitnom, ističe da Vijeće za telekomunikacije, suprotno odredbama Zakona o telekomunikacijama (»Narodne novine«, broj 122/03., 158/03. – ispravak i 60/04.) i Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91. i 103/96. – odluka Ustavnog suda, u daljnjem tekstu: ZUP) podnositelja nije obavijestilo o pokretanju postupka u kojemu je donijelo osporeno rješenje. Kako se u tom postupku odlučivalo o podnositeljevim pravima i obvezama, podnositelj ističe da mu je učinjenim propustom onemogućena zaštita njegovih prava i interesa. Pored toga, ističe da je postupak u kojemu je doneseno osporeno rješenje proveden protivno odredbi članka 51. stavka 4. Zakona o telekomunikacijama, budući da nadležni ministar nije donio pravilnik kojim se pobliže propisuje način provođenja postupka utvrđivanja i analize mjerodavnih tržišta. Stoga podnositelj smatra da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti za vođenje postupka utvrđivanja operatera sa znatnijom tržišnom snagom na mjerodavnom tržištu.

Predlaže da Ustavni sud pokrene postupak na temelju članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona, ukine osporeno rješenje i predmet vrati na ponovni postupak.

 

Ustavna tužba nije osnovana.

3. Članak 63. stavak 1. Ustavnog zakona propisuje:

»Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju (...) kad se osporenim pojedinačnim aktom grubo vrijeđaju ustavna prava, a potpuno je razvidno da bi nepokretanjem ustavnosudskog postupka za podnositelja ustavne tužbe mogle nastati teške i nepopravljive posljedice.«

Ustavni sud utvrđuje da se konačni i izvršni upravni akt može smatrati pojedinačnim aktom iz članka 63. stavka 1. (posljednjeg dijela rečenice) Ustavnog zakona pod uvjetom da je u upravnom postupku podnositelj koristio dopuštena sredstva pravne zaštite. To stoga što konačni i izvršni upravni akt tijela državne uprave, odnosno pravne osobe s javnim ovlastima, načelno može dovesti do teških i nepopravljivih posljedica za podnositelja ako je tim aktom grubo povrijeđeno neko od njegovih Ustavom zajamčenih ljudskih prava ili temeljnih sloboda.

Osnovanost pokretanja ustavnosudskog postupka, utemeljenog na članku 63. stavku 1. (posljednjem dijelu rečenice) Ustavnog zakona, međutim, ovisi u prvom redu o utvrđenju postojanja grube povrede ustavnog prava, učinjene podnositelju osporenim pojedinačnim aktom. Stoga, eventualni nastup teških i nepopravljivih posljedica, koje nisu uzrokovane grubom povredom ustavnog prava, nije osnovan razlog za pokretanje ustavnosudskog postupka temeljem članka 63. stavka 1. (posljednjeg dijela rečenice) Ustavnog zakona.

Konačno, u primjeni tog članka Ustavnog zakona, Ustavni sud uvažava činjenicu da još nije provedena kontrola zakonitosti osporenog upravnog akta u upravnom sporu pa se i ocjena o gruboj povredi ustavnog prava zasniva na stanju stvari koje je postojalo na dan podnošenja ustavne tužbe, odnosno na činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku do dana podnošenja ustavne tužbe.

4. Uvidom u spis Vijeća za telekomunikacije, Ustavni sud je utvrdio sljedeće činjenice važne za odlučivanje u ovom ustavnosudskom postupku:

Rješavajući po službenoj dužnosti u predmetu utvrđivanja operatora ili davatelja usluga sa znatnijom tržišnom snagom, na temelju članka 51. stavaka 1. i 2. Zakona o telekomunikacijama, Vijeće za telekomunikacije je osporenim rješenjem utvrdilo da znatniju tržišnu snagu imaju sljedeći operatori:

1. H. t. d.d. za tržište javne govorne usluge u nepokretnim telekomunikacijskim mrežama na području Republike Hrvatske;

2. H. k. d.o.o. i V. d.o.o. za tržište javne govorne usluge u pokretnim telekomunikacijskim mrežama na području Republike Hrvatske;

3. H. t. d.d., H. m. k. d.o.o. i V. d.o.o. za tržište međusobnog povezivanja na području Republike Hrvatske.

U postupku koji je prethodio osporenom rješenju, na temelju analize koju je proveo Hrvatski zavod za telekomunikacije, utvrđeni su tržišni udjeli pojedinih operatora u nepokretnim telekomunikacijskim mrežama, u pokretnim telekomunikacijskim mrežama te za tržište međusobnog povezivanja na području Republike Hrvatske. Na temelju utvrđenih tržišnih udjela pojedinog operatora, utvrđeni su operatori sa znatnijom tržišnom snagom.

5. Člankom 51. stavcima 1. do 5. Zakona o telekomunikacijama propisano je:

»(1) Operator ili davatelj usluga ima znatniju tržišnu snagu na mjerodavnom tržištu:

– ako je neznatno izložen ili uopće nije izložen tržišnom natjecanju, ili

– ako ima nadmoćan položaj na tržištu prema ostalim sudionicima zbog svoje sposobnosti da utječe na tržišne uvjete, zbog veličine prihoda u odnosu na veličinu tržišta, te zbog nadzora nad pristupom krajnjim korisnicima, zbog pristupa financijskim izvorima ili zbog iskustva u ponudi proizvoda i usluga.

(2) Vijeće Agencije može, po službenoj dužnosti ili na zahtjev operatora ili davatelja usluga, rješenjem utvrditi da operator ili davatelj usluga ima na određenom tržištu znatniju tržišnu snagu ako je njegov udjel na mjerodavnom tržištu veći od 25% ukupnoga tržišnog udjela na tom tržištu, uzimajući u obzir mjerila utvrđena u stavku 1. ovoga članka.

(3) Vijeće Agencije može, po službenoj dužnosti ili na zahtjev operatora ili davatelja usluga, rješenjem utvrditi da operator ili davatelj usluga ima na određenom tržištu znatniju tržišnu snagu ako je njegov udjel na mjerodavnom tržištu manji od 25%, a može utvrditi i da operator ili davatelj usluga nema znatniju tržišnu snagu iako je njegov udjel veći od 25%, uzimajući u obzir mjerila utvrđena u stavku 1. ovoga članka.

(4) U postupku donošenja rješenja o utvrđivanju operatora ili davatelja usluga sa znatnijom tržišnom snagom na mjerodavnom tržištu, Agencija je obvezna provesti postupak utvrđivanja i analize mjerodavnih tržišta, na način koji se pobliže propisuje pravilnikom koji donosi ministar.

(5) Agencija jedanput godišnje objavljuje u »Narodnim novinama« i na drugi prikladan način mjerodavna tržišta te popis operatora i davatelja usluga koji na mjerodavnom tržištu imaju znatniju tržišnu snagu u skladu sa stavkom 1. ovoga članka i na temelju rješenja iz stavka 2. i 3. ovoga članka. (...)«

Prema članku 13. stavku 2. Zakona o telekomunikacijama, u svim postupcima pred Agencijom, koji se pokreću u skladu s odredbama tog Zakona, Agencija mora omogućiti svakoj stranci u postupku da se prije donošenja odluke izjasni o činjenicama bitnim za donošenje odluke, te da dostavi svu potrebnu dokumentaciju ili druge dokaze za koje smatra da su od značenja za donošenje odluke.

Prema stavku 8. istog članka, na ostala pitanja u vezi s postupcima pred Agencijom, koja nisu uređena tim Zakonom, primjenjuju se odredbe ZUP-a.

6. Na temelju analize spisa Vijeća za telekomunikacije, Ustavni sud je utvrdio da je osporeno rješenje doneseno u postupku provedenom sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o telekomunikacijama i ZUP-a, te da u postupku koji je prethodio osporenom rješenju nije došlo do grube povrede podnositeljevih ustavnih prava.

U odnosu na podnositeljvu tvrdnju da Vijeće za telekomunikacije nije obavijestilo podnositelja o pokretanju postupka u kojemu je donijelo osporeno rješenje, Ustavni sud ističe sljedeće:

Iz spisa Vijeća za telekomunikacije (u daljnjem tekstu: Vijeće) proizlazi da je dopisom od 1. kolovoza 2003. godine Vijeće zatražilo od podnositelja određene podatke (periodički izvještaj o poslovanju društva) potrebne za postupanje Vijeća temeljem članka 51. Zakona o telekomunikacijama.

Dana 18. kolovoza 2003. godine podnositelj je Vijeću dostavio dio traženih podataka.

S obzirom na činjenicu da je podnositelj dostavio Vijeću nepot­pune podatke, Vijeće je dopisom od 17. rujna 2003. godine pozvalo podnositelja da do 30. rujna 2003. godine dostavi potpune podatke.

Podneskom od 30. rujna 2003. godine podnositelj je obavijestio Vijeće da nije u mogućnosti detaljno odgovoriti na sve upite, jer je podnositeljeva »struktura izvješćivanja i izražavanja prihoda različita od one iz upitnika«.

Dopisom od 7. listopada 2003. godine Vijeće je pozvalo podnositelja radi upotpunjavanja traženih podataka.

7. Polazeći od navedenog, Ustavni sud je utvrdio da je podnositelj znao za postupak u kojemu je doneseno osporeno rješenje, da je bio pozvan dostaviti podatke potrebne za postupanje u konkretnom predmetu, da je tražene podatke dostavio Vijeću, te da je analiza tržišta (na čijim je rezultatima utemeljeno osporeno rješenje) provedena isključivo na temelju podataka koje su Vijeću dostavili operatori (među kojima je i podnositelj).

Slijedom iznijetog, ovaj Sud ocjenjuje neosnovanom podnositeljevu tvrdnju da nije bio obaviješten o pokretanju postupka u kojemu je doneseno osporeno rješenje, te da mu je onemogućeno sudjelovati u tom postupku.

U odnosu na podnositeljevu tvrdnju da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti za vođenje postupka na temelju članka 51. Zakona o telekomunikacijama, budući da nadležni ministar nije donio pravilnik kojim bi bio propisan način provođenja postupka utvrđivanja i analize mjerodavnih tržišta, valja reći da je Vijeće provelo postupak utvrđivanja i analize mjerodavnih tržišta određenih Zakonom o telekomunikacijama na temelju podataka koji su prikupljeni od opetatora na način određen člankom 51. stavkom 1. Zakona o telekomunikacijama.

8. Podnositelj smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno ustavno pravo jednakosti pred zakonom propisano odredbom članka 14. stavka 2. Ustava te ustavno pravo na žalbu propisano odredbom članka 18. stavka 1. Ustava.

Uvažavajući činjenice utvrđene u upravnom postupku prema stanju spisa na dan podnošenja ustavne tužbe, kao i mjerodavno materijalno i postupovno pravo, Ustavni sud je ocijenio da na dan podnošenja ustavne tužbe nije bilo naznaka o postojanju grube povrede ustavnog jamstva jednakosti pred zakonom, te ustavnog prava na žalbu podnositelja, niti je prijetio njihov neposredan nastanak.

Člankom 18. stavkom 1. Ustava jamči se pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom. Stavkom 2. istog članka propisano je da pravo na žalbu može biti iznimno isključeno u slučajevima određenima zakonom ako je osigurana druga pravna zaštita.

Prema članku 13. stavku 4. Zakona o telekomunikacijama, protiv odluka, rješenja i zaključaka Vijeća Agencije nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Upravnim sudom Republike Hrvatske.

Polazeći od navedene odredbe Zakona o telekomunikacijama, Ustavni sud utvrđuje da je protiv osporenog rješenja podnositelju osigurana pravna zaštita u upravnom sporu pred Upravnim sudom Republike Hrvatske. Kako je iz spisa predmeta razvidno da je podnositelj tužbom od 11. listopada 2004. godine protiv osporenog rješenja pokrenuo upravni spor, Ustavni sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno podnositeljevo ustavno pravo zajamčeno odredbom članka 18. stavka 1. Ustava.

9. Odredba članka 19. stavka 1. Ustava, na čiju povredu podnositelj također ukazuje, ne sadrži ljudska prava i temeljne slobode zajamčene Ustavom, koja se štite u ustavnosudskom postupku.

10. Odluka se temelji na primjeni odredbe članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona, a donesena je na temelju odredaba članka 73. i članka 75. Ustavnog zakona.

11. Objava ove odluke temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIB-3714/2004

Zagreb, 24. svibnja 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.