USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
1425
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Matija, Željko Potočnjak i Vice Vukojević, članovi Vijeća,
odlučujući o ustavnoj tužbi G. G. iz Z., koju zastupa D. C. B., odvjetnica iz
S., na sjednici održanoj 24. svibnja 2005. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pr-1232/03
(ranije: Pr-3140/97) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6)
mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim
novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.,
29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe G. G. iz Z.,
F. P. 3, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29.
stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni
tekst) u iznosu od 9.100,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca, od dana podnošenja
zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju
članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu:
Ustavni zakon), podnijela je 1. ožujka 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine
parničnog postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Dana 1. prosinca 1997. godine podnositeljica
je podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tužene, Republike Hrvatske
za Vrhovni sud Republike Hrvatske, radi isplate naknade plaće.
Na ročištu održanom 6. travnja 1998. godine
zastupnik tužene dao je pismeni odgovor na tužbu. Sud je donio rješenje kojim
je zastupniku tužene određen rok od 30 dana radi očitovanja na navode iz
podneska podnositeljice, te je naloženo tuženoj da Sudu i podnositeljici
dostavi podatke o visini plaće koju bi podnositeljica primala za vrijeme od 29.
listopada 1995. godine do 31. listopada 1997. godine po mjesecima. Ročište je
odgođeno, a sljedeće je zakazano za 9. rujna 1998. godine.
Podneskom zaprimljenim kod Suda 27. kolovoza
1998. godine tužena se očitovala i navela da u cijelosti ostaje kod odgovora na
tužbu.
Na ročištu 9. rujna 1998. godine Sud je
opunomoćenici podnositeljice odredio rok od 15 dana radi očitovanja na navode
tužene iz podneska od 27. kolovoza 1998. godine, a koji je zaprimila na ovom
ročištu. Sljedeće ročište zakazano je za 18. studenoga 1998. godine.
Podneskom od 26. listopada 1998. godine
podnositeljica se očitovala na navode tužene iz podneska od 27. kolovoza 1998.
godine.
Na ročištu održanom 18. studenoga 1998. godine
Sud je donio rješenje da se od Vrhovnog suda Republike Hrvatske zatraže podaci
o visini plaće podnositeljice. Ročište je odgođeno, a sljedeće je zakazano za
21. travnja 1999. godine.
Dopisom od 10. prosinca 1998. godine Sud je
zatražio navedene podatke od Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
Dopisom od 26. veljače 1999. godine Vrhovni sud
Republike Hrvatske je dostavio podatke Sudu.
Podneskom od 14. travnja 1999. godine
podnositeljica je specificirala tužbeni zahtjev sukladno podacima koje je
dostavio Vrhovni sud Republike Hrvatske.
Na ročištu održanom 21. travnja 1999. godine
glavna rasprava je zaključena.
Sud je presudom od 21. travnja 1999. godine
odbio zahtjev podnositeljice i naložio joj da tuženoj naknadi troškove
parničnog postupka.
Podnositeljica je protiv presude izjavila žalbu
7. rujna 1999. godine.
Žalba je dostavljena na odgovor tuženoj 25.
listopada 1999. godine.
Spis je radi odlučivanja o žalbi 12. studenoga
1999. godine otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu.
Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-11568/99 od 3. prosinca 2002. godine, presuda Općinskog
suda u Zagrebu je ukinuta i predmet je vraćen tom Sudu na ponovno suđenje.
Spis je vraćen Općinskom sudu u Zagrebu 15.
siječnja 2003. godine.
Podneskom od 30. svibnja 2003. godine
podnositeljica je specificirala, odnosno proširila svoj tužbeni zahtjev.
Na ročištu održanom 18. lipnja 2003. godine Sud
je donio rješenje kojim je dopustio proširenje tužbe, te rješenje kojim je
naložio tuženoj da se u roku od 8 dana očituje na podatke o iznosu plaće koju
je podnositeljica trebala primati za utuženo razdoblje. Ročište je odgođeno, a
sljedeće je zakazano za 19. rujna 2003. godine.
Na ročištu održanom 19. rujna 2003. godine Sud
je donio rješenje kojim je podnositeljici dodijelio rok od 15 dana za
očitovanje o podnesku tužene koji je zaprimila na ročištu, te je odredio da će
od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (u daljnjem tekstu: HZMO)
zatražiti podatak o tome u kojem je razdoblju podnositeljica bila u mirovini i
kolika je primanja imala u tom razdoblju.
Dopisom od 30. rujna 2003. godine Sud je od
HZMO-a zatražio podatke po prijedlogu tužene.
Podneskom od 9. listopada 2003. godine
podnositeljica se očitovala na navode tužene iznesene na ročištu održanom 19.
rujna 2003. godine i predložila donošenje presude.
Dopisom od 28. siječnja 2004. godine Sud je od
HZMO-a, Područne službe u Splitu, zatražio podatke po prijedlogu tužene. Sud je
ponovio dopis 12. ožujka 2004. godine.
Podneskom od 17. ožujka 2004. godine
podnositeljica je požurila zakazivanje ročišta.
Dopisom od 19. ožujka 2004. godine HZMO,
Područna služba u Splitu, dostavila je tražene podatke Sudu.
Podneskom od 6. svibnja 2004. godine
podnositeljica je ponovno požurila zakazivanje ročišta u ovom postupku.
Dopisom od 24. svibnja 2004. godine HZMO,
Središnja služba Zagreb dostavila je Sudu podatke po prijedlogu tužene.
Na ročištu održanom 10. rujna 2004. godine
opunomoćenica podnositeljice predlaže da se rasprava zaključi, a tužena
predlaže izvesti dokaz knjigovodstvenim vještačenjem.
Sud je rješenjem od 10. rujna 2004. godine po
prijedlogu tužene odredio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem te naložio
tuženoj da u roku od osam dana položi predujam za izvođenje tog dokaza.
Podneskom od 21. prosinca 2004. godine
podnositeljica je predložila sudu da donese rješenje kojim odustaje od
izvođenja dokaza knjigovodstvenim vještačenjem jer tužena nije platila
predujam, te da žurno zakaže ročište na kojem će biti zaključena glavna
rasprava i donesena presuda.
Podneskom od 10. siječnja 2005. godine
podnositeljica je ponovo požurila postupanje u ovom predmetu.
Sljedeće ročište zakazano je za 28. lipnja 2005.
godine.
3. PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
Pravo važno za ustavnosudski postupak propisano
je člankom 29. stavkom 1. Ustava i člankom 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 1.
prosinca 1997. godine.
Ustavna tužba podnijeta je 1. ožujka 2005.
godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje
da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno sedam (7) godina
i tri (3) mjeseca.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Postupak se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu
u trajanju od jedne godine, četiri mjeseca i dvadeset jedan dan. Nakon toga
postupak se povodom žalbe na prvostupanjsku presudu vodio pred Županijskim
sudom u Zagrebu u trajanju od tri godine, dva mjeseca i tri dana.
Od 15. siječnja 2003. godine postupak se ponovo
vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu i još je u tijeku. Sud je bio neaktivan od
15. siječnja 2003. do 17. lipnja 2003. godine i od 11. rujna 2004. do
podnošenja ustavne tužbe (1. ožujka 2005. godine). Sljedeće ročište zakazano je
za 28. lipnja 2005. godine.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositeljica ustavne tužbe kao tužiteljica u
parničnom postupku nije doprinijela duljini
postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da u predmetu ima elemenata
složenosti.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da postupak do
podnošenja ustavne tužbe traje sedam godina i tri mjeseca te da je još u
tijeku. Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, duljinu postupka povodom žalbe,
činjenicu da se postupak ponovo vodi pred sudom prvog stupnja, te posebno
okolnost da se radi o radnom sporu, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno pravo
podnositeljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1.
Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog
zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih
gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od
isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na
članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-940/2005
Zagreb, 24. svibnja 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.