USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
1431
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću za
rješavanje postupovnih pretpostavki za odlučivanje o
ustavnim tužbama, u sastavu sudac Milan Vuković,
predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom
tužbom A. B. iz S., koju zastupa A. M., odvjetnik u S., na sjednici održanoj
25. svibnja 2005. godine, jednoglasno je donio
RJEŠENJE
I. Ustavna tužba se odbacuje.
II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositeljica je podnijela ustavnu tužbu
protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Revr-695/04
od 10. studenoga 2004. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena njezina
revizija izjavljena protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-1736/04 od 24. lipnja 2004. godine, a kojim je rješenjem
potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu, broj: P-716/92 od 7. siječnja 2004.
godine. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog podnositeljice
kao tužiteljice za nastavak postupka prekinutog po sili zakona rješenjem
Općinskog suda u Splitu, broj: P-716/92 od 1. listopada 1998. godine.
Ustavni
sud nije nadležan za odlučivanje.
2. Odredba članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona
o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99, 29/02 i 49/02
– pročišćeni tekst, u nastavku: Ustavni zakon) propisuje:
»Svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu
tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti... kojim je
odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog
djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom... (u
daljnjem tekstu: ustavno pravo)«.
Sukladno tome, samo ona odluka kojom je nadležni
sud meritorno odlučio o biti stvari, odnosno o pravu ili obvezi ili o sumnji
ili optužbi zbog kažnjivog djela podnositelja, jest pojedinačni akt u smislu
članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona u povodu kojega je Ustavni sud Republike
Hrvatske, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, nadležan štititi ljudska prava
i temeljne slobode podnositelja, zajamčene Ustavom Republike Hrvatske.
3. U ustavnosudskom postupku utvrđeno je da
osporena rješenja ne predstavljaju pojedinačne akte u smislu članka 62. stavka
1. Ustavnog zakona protiv kojih bi Ustavni sud bio nadležan pružiti
ustavnosudsku zaštitu.
4. Slijedom iznijetoga, na temelju članka 72. u
svezi s člankom 62. Ustavnog zakona, riješeno je kao u izreci.
5. Objava ovog rješenja temelji se na članku 29.
stavku 1. Ustavnog zakona.
Broj: U-III-1403/2005
Zagreb, 25. svibnja 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
Milan Vuković, v. r.