USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
1450
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Matija, Željko Potočnjak i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u
postupku pokrenutom ustavnom tužbom V. T. iz Z., kojeg zastupa M. S.,
odvjetnica u Z., na sjednici održanoj 24. svibnja 2005. godine, jednoglasno je
donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku
u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pr-27/93 u
najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci, računajući od prvog
idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.,
29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe V. T. iz Z., P.
39, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29.
stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni
tekst) u iznosu od 8.200,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj je podnio ustavnu tužbu pozivom
na odredbu članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike
Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u
daljnjem tekstu: Ustavni zakon), smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem
parničnog postupka povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Podnositelj je 7. siječnja 1993. godine
podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika, A.-M., Z., radi
poništenja odluke Radničkog savjeta tuženika, broj: 5179/92 od 9. studenoga
1992. godine, rješenja v.d. generalnog direktora, broj: 5186/92/BB od 11.
studenoga 1992. godine i odluke disciplinske komisije, broj: D-6/92 od 16.
studenoga 1992. godine. Tužbenim zahtjevom podnositelj je tražio i vraćanje na
radno mjesto generalnog direktora, kao i naknadu razlike osobnog dohotka od 4.
studenoga 1992. godine pa do vraćanja na rad.
Do 5. studenoga 1997. godine sud je održao
četiri ročišta (13. travnja 1993., 22. listopada 1993., 7. ožujka 1996. i 4.
studenoga 1997. godine), dok su dva ročišta odgođena, jedno zbog bolesti
podnositelja (16. lipnja 1994. godine), a drugo radi sudjelovanja raspravnog
suca u Izbornoj komisiji (20. listopada 1995.).
Podneskom od 27. studenoga 1997. godine
podnositelj je izvijestio sud da je platio predujam za vještačenje.
Dopisom od 9. prosinca 1997. godine sud je
pozvao vještaka i odredio rok od 30 dana radi izrade nalaza i mišljenja.
Dana 12. srpnja 1999. godine vještak je sudu
dostavio nalaz i mišljenje, koji je podnositelj zaprimio 25. kolovoza 1999.
godine.
Na ročištu održanom 11. veljače 2000. godine
opunomoćenik podnositelja uskladio je tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem
vještaka.
Podneskom od 17. svibnja 2000. godine tuženik se
očitovao na izmijenjeni tužbeni zahtjev podnositelja.
Na ročištu održanom 18. svibnja 2000. godine
tuženik je predložio sudu da se na sljedeće ročište pozove vještak radi
očitovanja na iznijete primjedbe tuženika. Sud je na prijedlog podnositelja
odredio rok od 15 dana radi očitovanja podnositelja na podnesak tuženika.
Podneskom od 6. lipnja 2000. godine tužitelj se
očitovao na podnesak tuženika.
Dana 2. listopada 2000. godine vještak je
dostavio očitovanje na primjedbe tuženika na dani nalaz i mišljenje.
Sud je 26. lipnja 2001. godine donio rješenje
kojim je odgodio ročište zakazano za 11. svibnja 2001. godine.
Na ročištu održanom 28. lipnja 2001. godine
saslušan je svjedok, te je sud rješenjem tuženiku odredio rok od 15 dana radi
očitovanja na dopunski nalaz i mišljenje vještaka i stavljanja daljnjih
dokaznih prijedloga.
Podneskom od 25. srpnja 2001. godine tuženik se
očitovao na dopunski nalaz i mišljenje.
Podneskom od 31. kolovoza 2001. godine
podnositelj se očitovao na podnesak tuženika od 25. srpnja 2001. godine, te je
tražio od suda zakazivanje ročišta.
Dana 6. rujna 2001. godine sud je rješenjem
pozvao vještaka radi izrade dopunskog nalaza i mišljenja na temelju
dokumentacije dostavljene uz podnesak tuženika od 25. srpnja 2001. godine.
Vještak je 25. rujna 2001. godine dostavio sudu
zatraženi dopunski nalaz i mišljenje.
Podneskom od 28. rujna 2001. godine podnositelj
je tražio zakazivanje ročišta.
Dana 19. listopada 2001. godine sud je rješenjem
pozvao podnositelja da se u roku od 15 dana očituje na dopunski nalaz i
mišljenje vještaka, a čemu je podnositelj udovoljio podneskom od 26. listopada
2001. godine.
Podneskom od 31. listopada 2001. godine
podnositelj je tražio zakazivanje ročišta.
Na ročištu održanom 4. veljače 2002. godine zbog
izmjene vijeća glavna rasprava je počela iznova. Sud je rješenjem odredio
strankama rok od 15 dana za dostavu imena i adresa svjedoka.
Podneskom od 6. veljače 2002. godine tuženik je
sudu predložio svjedoke.
Podneskom od 19. veljače 2002. godine
podnositelj se očitovao na podnesak tuženika od 6. veljače 2002. godine te
predložio svjedoke.
Na ročištima održanim 20. rujna 2002., 4. ožujka
2003. i 2. listopada 2003. godine saslušani su svjedoci.
Podneskom od 1. prosinca 2003. godine
podnositelj se očitovao u odnosu na isplatni dio tužbenog zahtjeva.
Na ročištu održanom 9. prosinca 2003. godine sud
je donio rješenje o provođenju dopunskog vještačenja na okolnost visine zarade
podnositelja.
Podneskom od 10. prosinca 2003. godine tuženik
se očitovao na podnesak podositelja od 1. prosinca
2003. godine.
Podneskom od 24. prosinca 2003. godine
podnositelj je predložio da se tuženika pozove da plati predujam za
vještačenje.
Podneskom od 3. ožujka 2004. godine podnositelj
je ponovno tražio od suda da pozove tuženika radi plaćanja predujma za
vještačenje, te je molio zakazivanje ročišta.
Podneskom od 18. lipnja 2004. godine podnositelj
je izvijestio sud o promijeni njegovog opunomoćenika, specificirao je tužbeni
zahtjev, te predložio da se odredi dopunsko vještačenje. Ujedno je tražio
zakazivanje ročišta.
Ročišta su zatim održana 1. veljače 2005. i 4.
ožujka 2005. godine.
3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI
POSTUPAK
Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka
29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba nije osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA
Podnositelj je 7. siječnja 1993. godine podnio
tužbu Općinskom sudu u Zagrebu, radi zaštite prava.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u
razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na
snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97.,
6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o
potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između
ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je 29. srpnja 2004.
godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje
da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno jedanaest (11)
godina, šest (6) mjeseci i dvadeset dva (22) dana, a nakon stupanja na snagu
Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak
je trajao šest (6) godina, osam (8) mjeseci i dvadeset četiri (24) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Činjenica je da se u razdoblju od 9. prosinca
1997. godine do 11. veljače 2000. godine, dakle dvije (2) godine, dva (2)
mjeseca i dva (2) dana, spis nalazio na vještačenju. Međutim, ta činjenica ne
bi se mogla smatrati opravdanim razlogom za nerazumno dugo nepostupanje
suda u ovom sudskom postupku. Naime, sukladno odredbi članka 259. Zakona o
parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i
117/03., u daljnjem tekstu: ZPP), sud rukovodi vještačenjem.
Prema odredbi članka 251. stavka 4. ZPP-a,
umjesto određenog vještaka, sud može uvijek odrediti drugog vještaka.
Odredbom članka 260. stavka 1. ZPP-a propisano
je, između ostalog, da će sud odrediti rok za pisano podnošenje nalaza i
mišljenja.
Člankom 16. Pravilnika o stalnim sudskim
vještacima (»Narodne novine«, broj 21/98.), propisana je dužnost vještaka da se
pridržava rokova određenih odlukom te postupak vještaka u slučaju da iz
objektivnih razloga ne može dovršiti vještačenje u zadanom mu roku.
U smislu odredbi članka 18. Pravilnika o sudskim
vještacima, predsjednici županijskih, trgovačkih i općinskih sudova dužni su
pratiti rad vještaka.
Polazeći od navedenih odredbi ZPP-a i Pravilnika
o stalnim sudskim vještacima, a imajući u vidu razdoblje u kojem se spis
nalazio na vještačenju, kao i činjenicu da je sud bio potpuno neaktivan u
razdobljima od 18. svibnja 2000. do 26. lipnja 2001. godine i od 9. prosinca
2003. do 1. veljače 2005. godine, da nije donesena niti jedna meritorna odluka,
te da je riječ o radnom sporu, koji je hitni postupak, ocjena je Ustavnog suda
da Općinski sud u Zagrebu sporni postupak nije vodio učinkovito i sukladno
načelu ekonomičnosti postupka.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u
parničnom postupku, pridonio je duljini postupka na način što je predložio
dopunsko knjigovodstveno vještačenje.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da u predmetu ima elemenata
složenosti.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Polazeći od utvrđenja Suda iznesenih u točki
4. obrazloženja ove odluke, Ustavni sud ocjenjuje da je nerazumno dugim
trajanjem sudskog postupka, koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod
brojem: Pr-27/93, povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom
ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim
pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2.
Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih
gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od
isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na
članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-2861/2004
Zagreb, 24. svibnja 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.