USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
1451
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Matija, Željko Potočnjak i Vice Vukojević, članovi Vijeća,
odlučujući o ustavnoj tužbi P. R. iz Z., na sjednici održanoj 24. svibnja 2005.
godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: Pr-898/94,
u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od
prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.,
29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe P. R. iz Z.,
određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka
1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst)
u iznosu od 6.000,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o
Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i
49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelj
ustavne tužbe podnio je 4. travnja 2002. godine ustavnu tužbu radi duljine
parničnog postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Ustavni sud je utvrdio sljedeće činjenice
koje su relevantne za ocjenu o povredi ustavnog prava podnositelja ustavne
tužbe zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske:
– dana 26. travnja 1994. podnositelj je podnio
tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika »V. f.« u Z. radi poništenja
rješenja tuženika o prestanku radnog odnosa podnositelja
– pripremno ročište održano je 1. rujna 1994.,
te ročišta 6. listopada i 6. prosinca 1994. godine
– u 1995. godini prvostupanjski je sud održao
ročišta 23. siječnja, 16. ožujka., 4. svibnja., 4. srpnja i 12. listopada
– daljnja ročišta održana su 10. travnja 1997.,
12. svibnja 1997., 16. lipnja 1997., 17. rujna 1997.
– dana 8. listopada 1997. održano je ročište na
kojem je proveden dokaz saslušanjem podnositelja (tužitelja), ujedno je tuženik
na ročištu zatražio izuzeće raspravnog suca
– rješenjem predsjednika Općinskog suda u
Zagrebu, broj: Su-1964/97 od 17. studenoga 1997., prihvaćen je zahtjev tuženika
– dana 7. lipnja 2002. podnositelj je zatražio
izuzeće svih sudaca i predsjednika Općinskog suda u Zagrebu (delegaciju suda)
– dana 2. srpnja 2002. Vrhovni sud Republike
Hrvatske, rješenjem broj: Grl-553/02, odbio je njegov
prijedlog
– dana 3. prosinca 2002. održano je ročište na
kojem je odlučeno da se spis broj: Pr-898/94 pripoji spisu broj: Pr-669/94
– dana 17. rujna 2003. na ročištu u predmetu
Općinskog suda u Zagrebu broj: Pr-4778/99, između istih stranaka raspravnim
rješenjem na potonji spis, između ostalih spisa, spojen je spis broj:
Pr-898/94, te je prihvaćen prijedlog podnositelja za provođenjem financijskog
vještačenja
– dana 4. svibnja 2004. podnositelj je podneskom
izvijestio sud kako postoji mogućnost nagodbe među strankama slijedom čega je
zamolio sud da ne određuje nova ročišta
– nakon tog podneska nije provedena niti jedna
radnja u spisu.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj
duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava
Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Prvostupanjski parnični postupak započeo je 26.
travnja 1994. godine tužbom podnositelja Općinskom sudu u Zagrebu radi
poništenja rješenja tuženika.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od
tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o
potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i
Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i
temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. –
pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju
Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u
razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je 4. travnja 2002.
godine, a do tog dana sudski postupak nije okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da
je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno
sedam (7) godina, jedanaest (11) mjeseci i devet (9) dana, a nakon stupanja na
snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak
je trajao četiri (4) godine, četiri (4) mjeseca i dvadeset devet (29) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Prema stanju spisa, u razmatranom, pravno
relevantnom razdoblju, postupak se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu,
izuzevši u kratkom vremenskom razdoblju pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske
radi odlučivanja o prijedlogu za delegaciju drugog suda, a potom se postupak i
dalje vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)
Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u
sudskom postupku nije u bitnom pridonio duljini trajanja sudskog postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Prema stajalištu Ustavnog suda ne radi se o
složenom predmetu.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet do
podnošenja ustavne tužbe vodi u trajanju duljem od sedam godina, te da je u
razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine prvostupanjski sud u nekoliko navrata
bio neaktivan u duljim vremenskim razdobljima. Imajući u vidu ukupnu duljinu
postupka, neučinkovito postupanje sudova, činjenicu da sud nije koristio
raspoloživa procesna ovlaštenja za ubrzanje postupka, te okolnost da postupak i
dalje traje pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno
pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1.
Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i
okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je
odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od
isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke.
9. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-710/2002
Zagreb, 24. svibnja 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.