USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1525

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Smiljko Sokol i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom S. – A. d.o.o. i B. C. iz Z., koje zastupa N. A., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 9. lipnja 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnesena je protiv rješenja Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, broj: Gž-5377/04 od 28. siječnja 2005. godine.

Tim rješenjem odbijena je kao neosnovana žalba podnositelja i potvrđeno rješenje Prekršajnog suda u Svetom Ivanu Zelini, broj: ll-G-189/20-03 od 28. rujna 2004. godine.

Prvostupanjskim rješenjem podnositelji su oglašeni krivima jer su u vremenu od 26. kolovoza 2003. do 16. rujna 2003. godine u ugostiteljskom objektu, caffe-baru »B.«, u Sv. I. Z., obavljali prodaju duhanskih proizvoda putem automata za prodaju cigareta, iako je prodaja duhanskih proizvoda iz automatskih naprava zabranjena od 1. siječnja 2001. godine, zbog čega im je izrečena novčana kazna u iznosu od 50.000,00 kuna (podnositelju S. – A. d.o.o.) i 6.000,00 kuna (podnositelju B. C.).

2. Podnositelji u ustavnoj tužbi u bitnome ponavljaju osporavajuće razloge isticane u žalbenom postupku. Smatraju da im je osporenim rješenjem povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 26. Ustava Republike Hrvatske. Ističu i povredu odredbe članka 3. Ustava. Također predlažu odgodu ovrhe do odluke Ustavnog suda povodom ustavne tužbe, uz obrazloženje da bi naplatom kazne bilo ugroženo daljnje poslovanje podnositelja S. – A. d.o.o.

Podnositelji navode da su prvostupanjskim rješenjem, koje je potvrđeno osporenim drugostupanjskim rješenjem, »oglašeni krivim za postupanje koje zakonom uopće nije označeno kao djelo prekršaja. Zakonom o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda – pročišćeni tekst, objavljen u »Narodnim novinama«, broj 137/04., prodaja duhanskih proizvoda putem automatskih naprava nije zabranjena«. Nadležni prekršajni sudovi, smatraju podnositelji, u postupku nisu primijenili »važeći zakonski tekst Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda objavljen u »Narodnim novinama«, broj 137/04.«, pa su time postupili suprotno načelu vladavine prava. Podnositelji u tom smislu ističu da »iako sudbena vlast ima pravo izražavati svoja pravna stajališta, ista je dužna odluke donositi na temelju važećih zakonskih propisa, što u ovom slučaju sudbena vlast nije učinila. Nesuglasje između izvornog teksta, kasnijih izmjena i dopuna i pročišćenog teksta svakako postoji, no odluku o tome koji se kao važeći zakonski tekst ima primijeniti može donijeti isključivo zakonodavac«.

Podnositelji zaključno predlažu da Ustavni sud usvoji ustavnu tužbu, ukine osporeno rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje nadležnom sudu.

3. Za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljen je spis Prekršajnog suda u Sv. Ivanu Zelini, broj: II-G-189/20-03.

 

Ustavna tužba nije osnovana.

 

4. U postupku pokrenutom ustavnom tužbom na temelju članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), Ustavni sud, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, ispituje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela povrijeđeno podnositelju ustavno pravo, pri čemu se, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.

Sukladno tome, dio ustavne tužbe u kojem podnositelji iznose svoje mišljenje o tome koje je dokaze sud trebao izvesti i kako je sud trebao postupiti u vezi s utvrđivanjem činjeničnog stanja, u ustavnosudskom postupku ocijenjen je očito neosnovanim. Radi se o žalbenim navodima koje je u okviru svoje nadležnosti prethodno već razmotrio i ocijenio Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, pri čemu tvrdnje podnositelja, sadržane u ustavnoj tužbi s tim u vezi, nemaju ustavnopravno značenje.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, odlučujući povodom žalbe podnositelja, utvrdio je da ona nije osnovana. Ističe da je prvostupanjski sud na točno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe mjerodavnog materijalnog prava.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u osporenom rješenju navodi pravno stajalište Odjela za prekršaje iz područja gospodarstva, prema kojem u situaciji kad pročišćeni tekst zakona nije suglasan s izvornim tekstom zakona i njegovim kasnijim izmjenama i dopunama obvezuje sadržaj izvornog teksta zakona, odnosno njegove izmjene i dopune, a ne pročišćeni tekst. Sukladno tome, u konkretnom slučaju podnositelja primijenjen je obvezujući izvorni tekst Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda s kasnijim izmjenama i dopunama, a ne njihov pročišćeni tekst.

Zaključno, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske utvrđuje da je izrečena novčana kazna u granicama zakona i da nije prestroga, s obzirom da je znatno ublažena ispod zakonskog minimuma zapriječenog za takvu vrstu prekršaja.

6. Ocjenjujući navode ustavne tužbe sa stajališta istaknutih ustavnih prava, a nakon uvida u osporeno rješenje i spis predmeta, Ustavni sud je utvrdio da podnositeljima nisu povrijeđena ustavna prava na koja se u ustavnoj tužbi pozivaju.

Podnositelji su proglašeni krivim zbog počinjenja prekršaja iz članka 8a. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda (»Narodne novine«, broj 55/00.), koji glasi:

 

»Članak 8a.

Zabranjuje se prodaja duhanskih proizvoda iz automatskih naprava počevši od 1. siječnja 2001.«

Člankom 3. istog Zakona (»Narodne novine«, broj 55/00.) istodobno je izmijenjen i članak 25. stavak 1. točka 5. Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda (»Narodne novine«, broj 128/99., 14/00. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-1156/1999 od 26. siječnja 2000.) na način da članak 25. stavak 1. točka 5. glasi:

 

»Članak 25. stavak 1. točka 5.

Novčanom kaznom od 200.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba koja:

(...)

5. prodaje duhanske proizvode osobama mlađim od 18 godina ili prodaje cigarete putem automata (članak 7. i 8a.)«

Podnositeljima je izrečena kazna na temelju izmijenjenog članka 25. stavka 1. točke 5. (»Narodne novine«, broj 55/00.) i (neizmijenjenog) članka 25. stavka 2. Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda (»Narodne novine«, broj 128/99. i 14/00.).

U pročišćenom tekstu Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda (»Narodne novine«, broj 137/04.), međutim, članak 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda (»Narodne novine«, broj 55/00.) - kojim je izmijenjen članak 25. stavak 1. točka 5. Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda (»Narodne novine«, broj 128/99. i 14/00.) – pogrešno je naveden, odnosno naveden je samo djelomično, tako da glasi:

»Novčanom kaznom od 200.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba koja:

(...)

5. prodaje duhanske proizvode osobama mlađim od 18 godine (članak 7.).«

U odnosu na navode podnositelja o nesuglasnosti odredbi pročišćenog teksta Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda s njegovim izvornim tekstom, uključujući izmjene i dopune, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj odluci, broj: U-l-2597/2003 od 12. siječnja 2005. godine, objavljenoj u »Narodnim novinama«, broj 11 od 21. siječnja 2005. godine zauzeo sljedeće pravno stajalište:

»Pod pročišćenim tekstom zakona smatra se ukupnost važećih pravnih normi sabranih i sistematiziranih u jedan tekst iz više važećih i istovrsnih zakona. Svi sistematizirani zakoni su i dalje na snazi, a izrada pročišćenoga teksta ne utječe na njihov sadržaj ili važenje. Pročišćeni tekst zakona je tehničko pomagalo, koje omogućava adresatima sagledavanje određene zakonske materije na jednom mjestu.«

Sukladno tome, dužnost je svih primjenjivati odredbe izvornih tekstova zakona, odnosno njihovih izmjena i dopuna, a u slučaju nesuglasnosti između sadržaja pročišćenog teksta zakona i izvornog teksta zakona, uključujući njegove izmjene i dopune, mjerodavan je isključivo izvorni tekst zakona, odnosno njegove izmjene i dopune.

7. Člankom 26. Ustava propisano je da su svi državljani Republike Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti. To ustavno jamstvo jednakosti stranaca i domaćih državljana u postupcima pred sudovima i drugim nadležnim tijelima Republike Hrvatske nije mjerodavno u ovom slučaju, jer je podnositelj domaća pravna osoba, a u sam prekršajni postupak koji se protiv nje vodio nije bio uključen nijedan stranac ili strana pravna osoba. Navedeno stajalište Ustavni sud je obrazložio u odluci, broj: U-lll-884/2004 od 16. prosinca 2004. godine, objavljenoj u »Narodnim novinama«, broj 2 od 4. siječnja 2005. godine.

8. U svezi s istaknutom povredom članka 3. Ustava, potrebno je istaći da ona ne sadrži ustavna prava čiju zaštitu sukladno članku 128. alineji 4. Ustava Ustavni sud pruža u ustavnosudskom postupku pokrenutom ustavnom tužbom u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona.

9. O prijedlogu podnositelja za odgodu ovrhe do donošenja meritorne odluke Ustavnog suda iz članka 67. stavka 2. Ustavnog zakona nije odlučivano s obzirom da je ustavna tužba odbijena.

10. Slijedom navedenoga, na temelju članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

11. Odluka o objavi (točka II. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-III-866/2005

Zagreb, 9. lipnja 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.