USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1552

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi M. D. iz K. G., koju zastupa odvjetnica J. M. iz Z., na sjednici održanoj 2. lipnja 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-6801/02 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se primjerena naknada podnositeljici ustavne tužbe M. D. iz S., K. G., T. 10, zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.200,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz  državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

 

1. Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je 20. svibnja 2003. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

 

2. Dana 16. travnja 1992. godine podnositeljica je podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv Ž. g. Lj. i HŽP Ž. p. – s., Z., radi povišenja rente po osnovi naknade štete na ime tuđe pomoći i njege.

Rješenjem od 16. travnja 1992. godine sud se je oglasio stvarno nenadležnim te je predmet ustupio Trgovačkom sudu u Zagrebu (tada Okružni privredni sud u Zagrebu), koji je presudom od 1. ožujka 1994. godine usvojio tužbeni zahtjev podnositeljice.

Presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu od 9. prosinca 1997. godine odbijena je žalba drugotuženika, podnijeta protiv navedene presude, kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Drugotuženi je protiv presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu izjavio reviziju 12. svibnja 1998. godine, koja je proslijeđena Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske 22. prosinca 1998. godine.

Prijedlog za reviziju uz priloge sud je dopisom od 12. studenoga 1998. godine dostavio opunomoćenici podnositeljice, a koji je vraćen jer je ista otputovala. Dopis istog sadržaja sud je ponovio 6. ožujka 2001. godine.

Dana 18. listopada 2000. godine Trgovački sud u Zagrebu je na zahtjev Općinskog suda u Zagrebu od 29. rujna 2000. dostavio predmetni spis na uvid, a koji je vraćen 1. ožujka 2001. godine.

Dana 12. lipnja 2001. godine predmet je povodom revizije upućen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.

Dana 21. ožujka 2002. godine spis je remisorno vraćen Trgovačkom sudu u Zagrebu zbog neuredne punomoći te je ponovo vraćen Vrhovnom sudu 8. svibnja 2002. godine.

Rješenjem Vrhovnog suda od 8. svibnja 2002. godine prihvaćena je revizija drugotuženika i ukinute su nižestupanjske odluke u dijelu koji se odnosi na tuženika Hrvatske željeznice.

Rješenjem od 7. studenoga 2002. godine, Trgovački sud u Zagrebu oglasio se je nenadležnim za odlučivanje u ovom predmetu te je predmet 5. prosinca 2002. godine dostavljen Općinskom sudu u Zagrebu na daljnje postupanje.

Dopisom suda (veljača 2003. godine) zatražena je od Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave dostava poziva za ročište diplomatskim putem budući da podnositeljica ima prebivalište u Republici Sloveniji.

Ročište zakazano za 8. prosinca 2003. godine odgođeno je jer dostava za prvotuženika nije vraćena diplomatskim putem.

Nakon toga održana su ročišta 5. srpnja 2004. i 6. rujna 2004. godine, na kojemu je određeno vještačenje.

Podneskom od 19. listopada 2004. godine vještak je izvijestio sud da ne može provesti vještačenje jer ne može utvrditi satnicu u Sloveniji za sporno razdoblje.

Podneskom od 1. prosinca 2004. godine podnositeljica je obavijestila sud da je zatražila od Statističkog ureda Slovenije podatke o visini plaće.

Sljedeće ročište zakazano je za 4. travnja 2005. godine.

 

3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

 

Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. UTVRĐENJA VAŽNA ZA ODLUKU SUDA

 

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

 

Podnositeljica je 16. travnja 1992. godine podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu radi povišenja rente po osnovi naknade štete na ime tuđe pomoći i njege.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana, već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 20. svibnja 2003. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao jedanaest (11) godina, jedan (1) mjesec i četiri (4) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao pet (5) godina, šest (6) mjeseci i petnaest (15) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

 

Prema stanju spisa u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, postupak se najprije vodio pred Visokim trgovačkim sudom u Zagrebu, a potom povodom izjavljene revizije pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske. Nakon toga predmet je vraćen Trgovačkom sudu u Zagrebu, koji se je oglasio nenadležnim za daljnje postupanje u ovom predmetu te je predmet ustupljen Općinskom sudu u Zagrebu, koji je do podnošenja ustavne tužbe održao jedno ročište.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

 

Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u parničnom postupku, nije pridonijela duljini postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

 

Parnični postupak radi povećanja iznosa renti na ime tuđe pomoći i njege, u kojemu je potrebno provesti dodatna vještačenja glede visine traženog povećanja rente, ukazuje da je u konkretnom slučaju riječ o činjenično složenijem predmetu. To potvrđuju i činjenice da je podnositeljica državljanka Republike Slovenije, da je prvotuženik pravna osoba sa sjedištem u Republici Sloveniji te da se dio dokaznog postupka odnosi na utvrđivanje podataka od nadležnih tijela iz Republike Slovenije.

 

5. OCJENA USTAVNOG SUDA

 

Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u trajanju duljem od jedanaest godina, da je u razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine Trgovačkom sudu u Zagrebu bilo potrebno tri godine da reviziju drugotužene, zaprimljenu 12. svibnja 1998. godine, proslijedi Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (12. lipnja 2001.). Tijekom tog razdoblja sud je zatražio očitovanje od Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, dok je dopisom od 12. studenoga 1998. godine punomoćnici podnositeljice dostavio reviziju na odgovor, a koji je vraćen 29. prosinca 1998. godine, s naznakom da je ista otputovala. Ponovna dostava navedenog dopisa punomoćnici podnositeljice izvršena je tek 12. ožujka 2001. godine, dakle nakon više od dvije godine. U međuvremenu je Trgovački sud u Zagrebu, neovisno o činjenici da je u spisu zaprimljena revizija, na traženje Općinskog suda u Zagrebu  29. rujna 2000. godine dostavio predmetni spis na uvid.

Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, posebno neučinkovito postupanje suda, kao i okolnost da se postupak i nadalje vodi pred prvostupanjskim sudom, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositeljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-1831/2003

Zagreb, 2. lipnja 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.